Stan u Svetoj Nedelji

Prva njihova investicija u zajednički dom bio je bijeli kamin sa staklenim vratima. Bila je to obostrana želja, no kupili su ga spontano, svjesni da će mjesecima biti zapakiran u garaži, sve dok se ne usele u novi dom. Mladi zaljubljeni par odluku o suživotu donio je još prije nekoliko godina.

Nekretninu nisu morali kupovati jer je u okolici Zagreba u obiteljskoj kući, uz stan njegovih roditelja, bio neiskorišten prostor površine 110-ak kvadrata u roh-bau izvedbi s jednom djelomično uređenom prostorijom, ali su odlučili pričekati s adaptacijom.

Nisu htjeli brzati i kupovati namještaj na blef, sve dok sami ne shvate što točno žele. Mjesecima su osmišljavali, stavljali ideje na papir, obilazili salone namještaja…S obzirom na to da je riječ o kući s dva stana na tri etaže, proučili su sve nedostatke uređenog, susjednog stana te ih maksimalno iskoristili u svoju korist.

Tako su u prizemlju, kao ulaznom hodniku iz kojeg se ulazi i u garažu, napravili uže stepenice za kat. Kako bi na prvom katu dobili otvoren prostor s kuhinjom, blagovaonicom i boravkom, napravili su dvije grede, probili nekoliko prozora, premjestili kupaonicu i proširili terasu. Drugi je kat, pak, bio predviđen za spavaće sobe, za još jednu, veću kupaonicu i radni kutak.

Vlasnik je uglavnom sam osmislio koncept. Dok su obilazili salone namještaja ugovorili su s tvrtkom Fadex-Ontario zidarske radove koji su trajali oko šest mjeseci.

U međuvremenu su, uz budžet kojim su raspolagali, shvatili da neće moći kupiti sav željeni namještaj iz raznih centara pa su odlučili većinu toga naručiti po mjeri. Naime, samo je kuhinja koja im se svidjela koštala 100.000 kuna, i bez uređaja, što je gotovo i bio iznos planirane investicije.

Sličnu im je stoga izradila tvrtka Manitu iz Čakovca. Zapravo, izrada kompletnog namještaja za cijelu kuću koštala je duplo povoljnije od kuhinje iz salona. Majstor Ivan Buzina izradio je konstrukciju stepeništa, tvrtka Pana stolarija parkete, a drugi majstor iz Slavonije drvena gazišta za gornje i donje stepenice.

– Zanimljivo, jako smo teško našli građevinare i stolare koji su željeli raditi, iako je veliki broj nezaposlenih – ističe vlasnica i dodaje da su angažirali poznate majstore koji su prije radili za njih i u koje su imali povjerenja.

Nakon grubih radova moglo je početi i opremanje. Ideja je bila da interijer bude minimalistički uređen, bez previše kolorita i s tek nekoliko dekorativnih detalja. Tako su se odlučili za tri dominantne boje u cijeloj kući – crnu, bijelu i ljubičastu.

U ulaznom hodniku sve su police i ormarići skriveni ispod i pokraj stepenica od hrastovog drva koje vode na gornju etažu. Prva bitna stavka u domu bila je već spomenuta kuhinja, izrađena je od akrilnog medijapana u obliku slova L i smještena na sjevernoj strani kuće. Iako je vlasnica isprva htjela crno-bijele elemente, zaključila je da bi to moglo ugušiti prostor pa se odlučila za bijelo-ljubičastu kombinaciju s istaknutim detaljima, poput posudica za začine i čajnika s oblekicom.

Vrata gornjih elemenata su centimetar duža kako bi izbjegli ručkice, dok se hladnjak, ugradbena pećnica i prostor za mikrovalnu pećnicu skrivaju u elementima s mliječnim vratima, naručenim iz Slovenije. Na otoku je sudoper s ugrađenom perilicom za posuđe, dok su s druge strane dva bijela barska stolca za brzi doručak. Kuhinja je od dnevnog boravka s jedne strane odvojena manjim staklenim blagovaonskim stolom s ljubičastim stolcima, a s druge strane spiralnim stepenicama koje vode na drugi kat, a koja su djelomično zazidana kako bi se prikrila rupa uz zid i iskoristila za police.

Sjedeća ganitura s tabureom jedan je od rijetkih komada namještaja koji nije kupljen. Iako je bila pohabana, vlasnici nisu htjeli baciti staru roditeljsku sofu pa su je dali tapecirati i presvući u bijelu tkaninu s crnom čipkom. Uz sofu je smješten mali stakleni stol sa crnim nogama, a kako bi došle do izražaja ispod je postavljen bijeli tepih. Ta se kombinacija boja ponavlja i na ormarićima, odnosno niskoj komodi s televizorom i ostalim modernim uređajima te bijeloj steklenoj polici na zidu s keramičkim figurama. Uočljivi detalji su i slike obiteljske prijateljice Lee Jerkić, golema vaza s cvijećem…

No, ono što cijelom prostoru daje osjećaj doma je kamin uz koji su izvučene dvije zidne ploče sa cjepanicama. I upravo su tada vlasnici shvatili da je kupnja kamina bila opravdana. Roditelji se u susjednom stanu, naime, griju na plin pa im režije tijekom zime rastu do 2500 kuna. S druge strane, kamin je koš-tao 20.000 kuna, ali dugoročno se isplati jer može zagrijati taman stotinjak kvadrata, a cjepanice nisu skupe.

– Kupili smo 10 metra drva i još nismo sve iskoristili. A zima je, nadamo se, polako na izmaku – kaže vlasnica.

Na drugom su katu tri manje sobe, a vlasnici su odlučili žrtvovati kvadraturu spavaće sobe kako bi dobili više prostora za ugradbene ormare u hodniku. Druga je soba organizirana kao radni kutak, a treća još nije do kraja uređena.

– Kupaonica nam je bila najvažnija prostorija pa na njoj nismo štedjeli – dodaje vlasnica i pojašnjava da su se odlučili za crno-bijele keramičke pločice i borduru, a probili su i dva krovna prozora kako bi imali što više dnevnog svjetla.

I na kraju, nažalost, loše vrijeme spriječilo nas je da popijemo kavu na terasi s pogledom na Zagreb, ali nismo mogli ne primijetiti malu, slatku sjenicu u dvorištu iza kuće. Možda se uskoro vratimo u Svetu Nedelju kako bismo vam dali ideje za uređenje vrta.