Stan arhitektice Ane Bilan

Bio je to njezin prvi eksperiment. Studentski pokus. Uzela je tri glavna sastojka, pomiješala ih s bijelom bojom i dodala malo svoje osobnosti. Da nastavimo istim rječnikom: da je Ana Bilan kemičarka, diplomirala bi bez imalo muke.

No, Ana je arhitektica, a njezini su sastojci bili razni materijali i komadi namještaja za opremanje njezina stana. I kaže da još nije usavršila taj svoj “čarobni napitak”. Mi teško u to možemo povjerovati.

Ajmo sad ozbiljno: Ana je jedna od najmlađih arhitektica održive arhitekture u Hrvatskoj, magistrirala je u Torinu, a u stan nas je pozvala uoči odlaska u Barcelonu na stručno usavršavanje. Poziv jednostavno nismo mogli odbiti. I ne samo da je njezin stan dojmljiv, nego cijela zgrada ima zanimljivu, arhitektonsku priču.

Naime, arhitekt je zamislio otvoren ugao tako da cijela zgrada pada, pa zidovi u interijerima malo “bježe” ukoso. Iako atraktivno, Ana nam poslije otkriva kako je to ipak nezgodno jer slike izgledaju kao da su krivo postavljene, a namještaj se ne može namjestiti do zida.

Moramo priznati, kosi zid primijetili smo tek nakon dobrih 30-ak minuta jer smo bili pod dojmom zgrade s privatnim dizalom koji vodi do jednog drugog stana, a bili smo i zaokupljeni svime što smo ugledali u Aninu domu.

Minimalistički uređen u bijeloj boji, ugodan, svjež s puno dnevnog svjetla, lagan za život, a istodobno funkcionalan i pomno osmišljen. Te su nam misli prolazile dok smo ulazili u stan, pogledom proučavajući jednu veliku, prostranu prostoriju, uočavajući dizajnerske komade namještaja, retro detalje i stručne knjige te časopise o održivoj arhitekturi posvuda.

Doslovno posvuda. – Da, obožavam čitati. Ako se nečemu veselim, onda je to doći doma, leći u krevet, čitati stručne knjige i proučavati detalje… Iz toga se najviše može naučiti. Svaki arhitekt voli čitati, baviti se novim projektima, razvijati se… – kaže nam Ana odmah po dolasku. Glavni dio stana obuhvaća dnevni boravak, blagovaonicu, koju od kuhinje dijeli šank i radni kutak.

LCD televizor na kliznoj stijeni koja skriva vrata prema kupaonici zvuči kao nemoguća misija, no uz pomoć Ane i stolara to je postao najdomišljatiji detalj

Otprilike na sredini prostora smještena je sjedeća garnitura i manji okrugli stol, ali Ana u boravku provodi najmanje vremena. – Televiziju najčešće gledam u spavaćoj sobi, a najviše vremena provodim za radnim stolom, koji je inače prepun nacrta i papira. No, volim kuhati i eksperimentirati u kuhinji tako da je ona površinom dosta velika za veličinu stana. Često ugošćujem prijatelje, ali onda se svi skupimo oko šanka, a ne u dnevnom boravku – smije se.

U stan s pogledom na Bukovčev trg na Maksimiru uselila se prije četiri godine, a počela ga je uređivati godinu dana prije, dok je još bio u gradnji. – Dobila sam stan od roditelja dok sam studirala. Odmah sam znala da će biti bijele boje, što se toga tiče uopće nije bilo dileme. Stan je bio pregrađen i imao je puno manjih prostorija, što meni nikako nije odgovaralo. Odlučila sam porušiti i ukloniti nepotrebne zidove jer sam shvatila da se cijeli prostor može pročistiti, uključujući i pregradu koja je napravljena za kupaonicu.

Ostali su tek stup i nosiva greda ispod bazena na katu iznad – kaže Ana. Time je u stanu ukupne površine 65 četvornih metara dobila izduženi, čisti prostor s meandarom, odnosno ugradbenim zidnim policama u jednoj liniji te nišama s kupaonicom i kuhinjom. – Htjela sam čistinu i prolaz – ističe i dodaje kako je osmislila svaki detalj.

Ugradbeni garderobni ormar s lijeve strane od ulaznih vrata proteže se do spavaće sobe, a s desne se nastavlja na ugradbene police uz zid, tu je zatim skrivena kupaonica, opet police i uvučena kuhinja. I upravo se među tim elementima ističe najzanimljiviji detalj stana. Naime, kako kupaonicu zbog instalacija nije mogla premjestiti, dosjetila se zatvoriti je u niši između ugradbenih polica, a ulaz sakriti kliznim panelom s postavljenim LCD televizorom.

– Bio je problem gdje smjestiti TV. Svi su mi govorili da fantaziram, da je nemoguće postaviti ga na kliznu stijenu. Čak se i stolar bunio. Ali, imala sam vrlo jednostavno rješenje: fleksibilno crijevo koje ide lijevo-desno sa stijenom. Nije bila znanstvena fantastika, nego sekunda promišljanja. Bila sam uvjerena da se to može izvesti. Poslije je stolar bio presretan što ju je izradio. Svima je to najbolji detalj u stanu, ali on nije nastao iz fore, nego iz potrebe. Nisam vidjela drugo rješenje – kaže.

U interijeru dominiraju tri materijala drvo, plastika i keramika

Stan je prilagođen studentskom budžetu, napominje, a uređivala ga je ponajprije za sebe. S obzirom na to da oduvijek voli japansku arhitekturu i njihov minimalizam, tako je i uredila svoj životni prostor. Stanom stoga dominira bijela boja, a Ana je čak i na pod htjela staviti bijelu epoxy, ali se ipak odlučila za dimljeni hrast, koji je cijelom prostoru dao potrebnu toplinu, da ne bude presterilan.

– Parketom sam htjela naglasiti tu izduženost prostora, iako su mi svi su sugerirali da se parket postavi kontra toj izduženosti – dodaje. Od stana, što se boje tiče, odskače i kupaonica s tamnim zidovima. – Kupaonica površinom nije toliko velika, ali je dovoljna da u nju, uz sanitarije, stanu perilica rublja, sušilica i bojler, koji su skriveni iza platna. Već se dugo planiram odvažiti na neki print za to platno, ali još nisam pronašla motiv koji mi odgovara. Čekam inspiraciju – dodaje.

Budući da je imala ograničen budžet, za cijeli su stan iskorištena tri materijala: drvo, plastika i keramika. Ugradbene police i klizna stijena izrađeni su po mjeri od bijelog lakiranog iverala, kuhinja je izrađena u Mesarić kuhinji od ultrapas ploča, plastificiranog materijala s rubovima koji izražavaju geometriju, a sive pločice postavljene su u kuhinji, kupaonici i manjem balkonu.

Većina je namještaja iz Ikee, okrugli Calligarisov stol u boravku kupljen je na sniženju, a najskuplji je element u stanu Foscarinijev luster iznad blagavaonskog stola, pokraj kojeg su Panton stolci. Ana je stan opremila i komadima namještaja proizvedenih u Hrvatskoj. Tako se, primjerice, u boravku nalazi sjedeća garnitura kupljena u Solidumu, a stolci Lega-lega uz radni stol.

– Htjela sam dizajnirane proizvode iz Hrvatske. I još ih unosim. Stan je namjerno nedovršen. Kad sam ga prije pet godina počela uređivati, rekla sam da se neću useliti dok ne bude 100 posto gotov. Ali, kad sam vidjela koliko to dugo traje, odlučila sam se useliti kad je ugradnja većine elemenata bila gotova i rekla sam da ću mu detaljima i svojim načinom života, postupno, kroz godine, dati karakter i priču. Sad kad gledam unazad, neke bih stvari promijenila, ali to je dio sazrijevanja – kaže.

No, ono za čime ne žali zasigurno je walk in closet u svojoj sobi. – U spavaćoj sobi bih imala problem da sam krevet stavila na sredinu prostorije, a ormar uz zid. To bi mi bilo premalo prostora. Žrtvovala sam prostor spavaće sobe, pregradila dio zida i napravila walk in closet, što je zapravo želja svake žene – kaže.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!