Stan koji pokazuje da uspješna renovacija ne mora izbrisati tragove prošlosti kako bi prostor postao suvremen U povijesnoj rimskoj četvrti Quartiere delle Vittorie, unutar zgrade iz 1920-ih godina.
Njegova renovacija projekt je nazvan A Dialogue Between Eras (Dijalog između epoha) arhitektice Marzie Fiume Garelli iz FiumeArchitecture studija, a temelji se na susretu različitih vremena, materijala i osobnih priča. Na 140 četvornih metara izvorna arhitektura zgrade povezana je sa suvremenim, minimalističkim intervencijama, dok posebnu ulogu u prostoru ima privatna zbirka vlasnika, klasična umjetnost, antikni namještaj i vintage staklo.
Projekt je privukao i međunarodnu pozornost te osvojio BIG SEE Interior Design Award 2026 u kategoriji rezidencijalnih interijera. Priznanje je dodatna potvrda uspješnog spoja povijesnog karaktera stana i suvremenih arhitektonskih intervencija.
Tragovi prošlosti nisu skriveni
Jedna od najzanimljivijih odluka tijekom renovacije bila je ne skrivati konstrukciju zgrade. Izvorne armiranobetonske grede i nosivi stupovi iz 1920-ih ostavljeni su vidljivi, baš kao i pojedine cijevi centralnog grijanja.
Umjesto da ih se tretira kao nešto što treba prikriti, postali su svjedoci vremena u kojem je kuća nastala. Njihova sirova tekstura namjerno je suprotstavljena preciznim i glatkim suvremenim volumima od gipskartona.
Taj kontrast provlači se kroz cijeli interijer: staro se ne pokušava pretvarati da je novo, niti se novo stilistički prerušava u staro. Svaki sloj zadržava vlastiti karakter.
Priča o različitim razdobljima posebno se jasno čita na podovima. Cementne pločice cementine iz 1920-ih, spašene s drugih lokalnih projekata obnove, ponovno su iskorištene i uklopljene u novi raspored stana. Susreću se sa suvremenim parketom te tamnom smolom s decentnim bakrenim umetcima.
Rezultat nije samo dekorativan. Promjene materijala označavaju prijelaze između različitih funkcija i prostora, dok se hodanjem kroz stan istodobno prolazi kroz njegove različite povijesne slojeve.
Svjetlost povezuje staro i novo
Još jedan važan element interijera su vitraji. Izvorni vitraji u talijanskom stilu Liberty pažljivo su sačuvani i restaurirani, ali arhitekti nisu stali samo na očuvanju postojećeg. Nasuprot njima pojavljuje se nova, posebno projektirana vitrajna pregrada suvremene geometrije. Ona ne kopira povijesni uzorak, već ga reinterpretira kroz moderniji arhitektonski jezik.
Poveznica između dvaju razdoblja ostvarena je bojama, geometrijom i svjetlošću koja prolazi kroz staklo te se širi interijerom. Tako povijesni i novi vitraj funkcioniraju gotovo kao dvije strane istog razgovora.
Dok povijesni elementi donose boju, ornament i teksturu, nove intervencije uglavnom su suzdržane i minimalističke. Posebno se ističe duboko crna kuhinja, dok su za vlasnikovu zbirku osmišljene osvijetljene staklene vitrine. U interijer je uvedena i teška crna baršunasta akustična zavjesa, koja prostoru daje gotovo kazališni karakter.
Crna boja ovdje nije samo estetski izbor. Tamni, pročišćeni volumeni stvaraju mirnu pozadinu na kojoj antikni komadi namještaja, umjetnine i predmeti od vintage stakla mogu doći do punog izražaja. Umjesto natjecanja s bogatom zbirkom vlasnika, nova arhitektura joj daje prostor.
Dom oblikovan oko osobne zbirke
Upravo je odnos arhitekture i predmeta jedan od najosobnijih aspekata projekta. Vlasnikova zbirka nije tretirana kao nešto što je nakon renovacije trebalo jednostavno rasporediti po gotovom interijeru. Ona je od početka utjecala na njegovo oblikovanje.
Suvremeni elementi zato djeluju poput nenametljive scenografije za predmete koji nose vlastitu povijest. Antikni namještaj i klasična umjetnost dobivaju novo okruženje, ali pritom ne gube karakter koji su imali prije renovacije.
Dovršen 2025. godine, ovaj rimski stan pokazuje koliko suvremena adaptacija može biti zanimljiva kada se povijesni slojevi ne promatraju kao prepreka.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....