Željeli smo da Noa i Aleksandar imaju svoju sobu, dvorište, da ne moramo juriti s njima u park, paziti na njih. Da ih možemo pustiti u dvorište da se igraju dok mi obavljamo svoje poslove. Prvenstveno, da se znaju igrati. Naprosto, htjeli smo da dijete bude dijete i najviše smo to napravili radi njih.
Supružnici Mladen i Diana Grdanjski taj su odlučni rez napravili prije tri godine. Živjeli su u stanu od 57 četvornih metara u samoborskom Južnom naselju. Kuhinja s dnevnim boravkom, dvije spavaće sobe, kupaonica, standardni dvosobni stan. Buka, nespavanje po noći, sve to samo je učvrstilo njihovu odluku da život u stanu zamijene životom u kući.
POGLEDAJTE VIDEO KAKO SE KUĆA GRADILA!
Obitelj Grdanjski se 1. svibnja uselila u novu kuću od 92 četvorna metra neto površine u Samoborskom Otoku. Od nekadašnjeg stana u Samoboru udaljeni su samo pet kilometara, ali njihov život sada i prije pola godine iz temelja se promijenio. Ovo je njihova priča.
- Dok su moje prijateljice po internetu gledale odjeću, obuću i torbice, ja sam proučavala OSB ploče, staklenu i kamenu vunu, ljepenke, ne znam što više ne - kaže Diana.
Otkriva kako su zatvarali financijsku konstrukciju, kako su birali izvođače, o čemu su sve razmišljali.
- Zemljište na kojem smo odlučili sagraditi kuću moja je djedovina koju sam naslijedio i to nam je bila velika prednost jer ga nismo morali kupiti. Prednost nam je bilo i to što su djeca bila upoznata sa životom na selu jer moji roditelji žive u Grdanjcima i petkom smo išli k njima - kaže Mladen.
- Prvo smo razmišljali da bismo zadržali stan, iznajmili ga pa digli kredit za kuću, a da nam najamnina vraća kredit. Ipak, kad smo sve stavili na papir, rata je bila prevelika i odlučili smo prodati stan, ali to nije bilo dovoljno pa smo digli i kredit kako bismo zatvorili financijsku konstrukciju - kažu supružnici Grdanjski i dodaju:
- Bili smo svjesni da bismo nakon prodaje stana morali ići u podstanare i zato nam je jedan od bitnih kriterija bila brzina gradnje. I to je bio jedan od glavnih razloga što smo se odlučili za montažnu kuću.
Ali, ni to nije bilo jednostavno. Proučavali su, prikupljali ponude, njih desetak s domaćeg i inozemnog tržišta. Odlučili su se na kraju za tvrtku iz Srbije, a Mladen i Diana objašnjavaju i zašto je, osim cijene, prevagnula njihova ponuda.
- Obišli smo neke od kuća koje su gradili i uvjerili se da su kvalitetno napravljene. Proučavajući materijale, vidjeli smo da materijal dolazi iz iste tvornice u inozemstvu za različite proizvođače. Od svih ponuđača, jedino nam se Javor Inženjering obvezao da će poštovati rok izvedbe i najviše su nam dali u ponudi. Njihova je ponuda uključivala i sve vodoinstalaterske i električne instalacije, oblaganje zidova knaufom, bojenje, ugradnju stolarije i izvedbu krovišta. Ponude ostalih izvođača iznosile su do 300 tisuća eura, a cijena naše kuće iznosila je 85 tisuća eura, što je uključivalo kuću, PDV pri uvozu te hranu i smještaj radnika. Od dana potpisivanja predugovora do gradnje cijena se nije mijenjala i poštovali su ugovorenu cijenu i rok koji nam je bio izuzetno bitan - kažu Mladen i Diana.
Prije konačne odluke obišli su nekoliko kuća u vlažnom podneblju i pokazan im je presjek zidova. Nisu, kažu, vidjeli ni na fasadama neke promjene, tragove vlage ili oštećenja. Obišli su i neke gotove kuće koje su se prodavale.
- Uglavnom su to bile katnice. Ali, to nije bilo to. Nama je bilo bitno da svako dijete ima svoju sobu. Dosta nam je pomogla i jedna grupa na Facebooku iz koje smo mogli vidjeti kakva su iskustva drugih koji su se odlučili za tog izvođača i montažne kuće. Znam da se kod nas još uvijek misli da kuća mora biti od cigle, ali mislila sam da će montažne kuće, ako su dobre i u planinskim dijelovima Austrije i drugdje u Europi, u SAD-u i Kanadi, biti dobre i nama. Ja sam se odmah zaljubila u ovu koju smo odabrali, kao i suprug. Osim toga, izvođač nam je rekao da je kuća iz kataloga podložna našim prijedlozima i da mogu napraviti ono što mi želimo i u roku. Građevinska dozvola bila je najjeftinija. Ona je stajala 107 eura. Priključak za kanalizaciju stajao je 700 eura, za vodu 2700, a za električnu energiju 2800 eura. Naravno, o vlastitom smo trošku pripremili temelje i betonsku plohu na koju je montirana kuća. Umjesto grijanja na gradski plin, koji prolazi uz cestu, odlučili smo se za dizalice topline jer smo izračunali da nam je to dugoročno isplativije.
Bilo je hladno zimsko jutro 6. veljače kad se šleper beogradskih registarskih oznaka zaustavio na cesti uz parcelu obitelji Grdanjski. Temelji i ploha na koju će sljedeće jutro desetak majstora početi slagati konstrukciju kuće već su bili pripremljeni. Mladen je sve faze gradnje dokumentirao. Od početka do završetka, kaže, točno 84 kalendarska dana.
Osim financijske strane, imaju potrebu reći još nešto o životu u novoj sredini.
- Taj mir, priroda, sretni smo i mi i djeca. Svi susjedi u ulici su nas lijepo primili. Jedno jutro je Noa zakasnio na autobus za školu i plakao je na autobusnoj stanici. Vidjela je to susjeda Biba i njezin suprug Branko ga je odvezao u školu. Moramo reći da su nam susjedi uskočili kad je trebalo posuditi struju, vodu, što je bilo potrebno radnicima kod montaže i radova. I ne možemo ne spomenuti članove DVD-a Otok koji su nam uskočili također kad nam je bila potrebna voda. Eto što vam znači kad vidite da vas i prvi susjedi i cijela lokalna zajednica prihvaćaju - kažu Diana i Mladen.
Cijelo su ljeto Noa i Aleksandar uživali u bazenu montiranom uz kuću, a obitelj je večeri provodila na terasi promatrajući zalazak sunca i uživajući u pogledu.
- Ovdje mi je ljepše. Trebalo mi je tjedan dana da se naviknem. Tu su mi prijatelji, kuća je veća, sve je novo, uređeno, sve su nove stvari. Mirnije je i blizu je Sava pa mogu pecati. Ima više životinja - kaže Noa.
Kad vide njegovu i Aleksovu sreću i zadovoljstvo, Mladen i Diana sigurni su da nisu pogriješili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....