Na prvi pogled teško je pretpostaviti da je ovaj razigrani stan u središtu Catanzara donedavno bio ured. Od nekadašnjeg poslovnog prostora nije ostalo mnogo toga što bi upućivalo na njegovu prijašnju namjenu. Danas je to topao, izrazito osoban dom od 135 četvornih metara u kojem se izmjenjuju narančasta, zelena, plava i crvena, parket prelazi u keramičku šahovnicu, a hodnik služi i kao mala privatna galerija.
Casa Levante nalazi se u staroj zgradi u povijesnom središtu Catanzara, glavnog grada Kalabrije. Stan ima 135 četvornih metara, a njegovu prenamjenu potpisuje studio riformae, Italo Armone, Dzintra Lidiga i Andrea Nicolardi. Projekt je dovršen 2026. godine.
Atraktivan rezultat, međutim, skriva prilično zahtjevan projektantski zadatak. Arhitekti su zatekli ured unutar stare armiranobetonske konstrukcije, s nizom elemenata koje nisu mogli mijenjati. Pročelje je moralo ostati netaknuto, kao i položaji svih prozora, a konstrukcijske grede prolazile su sredinom zone u kojoj je trebalo organizirati hodnik.
Ograničenja tlocrtom
„Morali smo pronaći raspored koji će ih bez napora uključiti u novi prostor“ objašnjavaju autori. Uz konstrukciju, trebalo je riješiti podno grijanje i pronaći odgovarajuće pozicije klimatizacijskih jedinica. Sve je to trebalo napraviti bez velikih intervencija na postojećoj zgradi i, što je još važnije, bez dojma da je konačni raspored rezultat niza kompromisa.
Zatečene grede na kraju su ugrađene u zid hodnika, a postojeće pozicije prozora postale su jedan od glavnih elemenata prema kojima je organiziran novi tlocrt. Takav pristup omogućio je da se sačuva što više prirodnog svjetla i uspostavi jasna veza između različitih dijelova stana.
Stara lovačka kuća postala je prekrasan obiteljski dom: Pogledajte kako izgleda nakon preuređenja
Već na ulazu vidi se koliko se pažnje posvetilo pogledima kroz prostor. Organski oblikovana pregrada zaklanja blagovaonicu tako da se stol ne vidi izravno s ulaznih vrata. Dnevni dio otkriva se postupno, kako se ulazi dublje u stan.
Sličnu ulogu imaju vrata u ravnini zida. Kada su zatvorena, gotovo nestaju iz zidnih ploha, pa dugi potezi zidova ostaju mirni i neprekinuti. Autorima je to bilo posebno važno u hodniku, koji su zamislili kao prostor za umjetničku zbirku vlasnice.
Slike i grafike ovdje nisu raspoređene na mjestima koja su slučajno ostala prazna nakon uređenja. Za pojedine radove unaprijed su određene pozicije i rasvjeta, pa hodnik preuzima i funkciju male kućne galerije.
Kako odabrati boje za tuđi dom?
Casa Levante teško bi se mogla opisati bez razgovora o boji. No paleta nije nastala slaganjem uzoraka prema unaprijed zamišljenoj kolorističkoj shemi.
Autori kažu da svaki projekt započinju pokušajem da pronađu priču koja će objasniti kasnije odluke o bojama, materijalima i završnim obradama. Kod ovog stana taj je proces uvelike ovisio o vlasnici.
„Istražujemo zajedno, kroz prijedloge i izazove, što je ono zbog čega se osoba osjeća kao kod kuće i koja boja u njoj izaziva koju emociju“, objašnjavaju projektani u materijalima projekta.
Takav pristup udaljen je od ideje interijera u kojem arhitekt jednostavno primjenjuje vlastiti prepoznatljivi stil. riformae je zanimalo što će konkretnoj osobi biti ugodno nakon što prođe početno oduševljenje novim stanom i počne svakodnevni život u njemu.
Otuda i kombinacije koje se ne pokušavaju pod svaku cijenu međusobno uskladiti. Amarant stoji uz crvenu, zelena se pojavljuje u kupaonici, veliki ormar u drugoj spavaćoj sobi je plav, a narančasta se iz detalja seli na pod.
„Život nije ravna linija. Da bismo se osjećali kao kod kuće, moramo prihvatiti kaos i u njemu pronaći neki red“ stoji dalje u njihovoj objavi.
Posebno su kritični prema interijerima u kojima je sve svedeno na jednu neutralnu paletu. Smatraju da takvi prostori ponekad više govore o slici kakvu želimo stvoriti o sebi nego o načinu na koji zaista živimo. Za njih projektiranje doma zahtijeva upoznavanje osobe koja će ga koristiti, njezinih navika, ukusa, uspomena, pa i kontradikcija.
Na mjestu nekadašnjeg bungalova sagradili su kuću: Izvana klasična, a unutra prepuna iznenađenja
Narančasto-bijela šahovnica
Veza s južnom Italijom najjasnije se vidi na mjestima na kojima se susreću boja i materijal.
U dnevnom prostoru parket prelazi u narančasto-bijele keramičke pločice postavljene u uzorku šahovnice. Taj pod nije zamišljen kao doslovna interpretacija mediteranskog interijera. Autori ga povezuju s rustikalnom arhitekturom tog područja, ali i s osobnim uspomenama vlasnice.
To je važna razlika. U stanu nema pokušaja da se Kalabrija ilustrira očekivanim motivima. Lokalni kontekst prisutan je mnogo diskretnije, u temperaturi boja, teksturama, materijalima i referencama koje nešto znače osobi koja ondje živi.
Kuhinja je izvedena od termički obrađenog hrasta, uz keramičku radnu plohu. Umjesto klasičnog niza gornjih kuhinjskih ormarića, projektanti su osmislili samostojeći ocjeđivač za posuđe nazvan Yolk.
Mali predmet riješio je sasvim praktičan problem, ali je omogućio i da zid iznad radne površine ostane rasterećen. Kuhinja zbog toga više podsjeća na komad namještaja uklopljen u dnevni prostor nego na zasebnu radnu zonu prekrivenu elementima.
Spavaća soba u boji amaranta
Privatni dio stana nešto je mirniji, ali boje ostaju prisutne. U glavnoj spavaćoj sobi nalazi se krevet u boji amaranta, uz crvene noćne ormariće iz kolekcije riformae. Zidovi su ostavljeni neutralnima kako bi intenzivni komadi namještaja imali dovoljno prostora.
Pripadajuća kupaonica izvedena je u svijetlim tonovima, dok je zona tuša naglašena zelenom bojom. Na kraju hodnika nalazi se prolazni walk-in ormar, a iz središnjeg dijela hodnika ulazi se u drugu spavaću sobu. Njezin najuočljiviji element je dugački plavi ormar, dok se na zidu iza kreveta pojavljuju grafike.
Posebno zanimljivo riješena je gostinjska kupaonica. Njezin nepravilan oblik bio je još jedna od zatečenih okolnosti koje je trebalo prihvatiti. Umjesto korekcije geometrije dodatnim oblogama ili pokušaja da prostor djeluje pravilnije nego što jest, arhitekti su postojeću nepravilnost dodatno istaknuli. Drveni nadvoj prati arhitekturu prostorije, a zid je obložen kombinacijom zelenih, žutih i crnih pločica.
Takva odluka dobro pokazuje metodu primijenjenu u cijelom stanu. Ono što je zatečeno najprije se analiziralo, a tek potom odlučivalo treba li to ukloniti, sakriti ili iskoristiti.
Stan koji nije projektiran za fotografiju
Interijeri s mnogo boja lako mogu skliznuti u niz efekata. U Casa Levante to je izbjegnuto prilično discipliniranom organizacijom tlocrta i velikim mirnim plohama koje intenzivnim elementima ostavljaju dovoljno prostora.
Važnu ulogu ima i drvo. Parket, kuhinja od termički obrađenog hrasta i pojedini komadi namještaja smiruju jarke tonove keramike i namještaja. Neutralni zidovi nisu glavna tema interijera, ali su nužna pozadina svemu što se u njemu događa.
Još je važnije to što iza gotovo svakog upečatljivog rješenja postoji praktičan razlog. Pregrada na ulazu kontrolira pogled prema blagovaonici. Skrivena vrata oslobađaju zidove hodnika za umjetnine. Samostojeći kuhinjski element omogućuje da se izbjegnu viseći ormarići. Promjene poda označavaju različite funkcionalne zone.
Čak su i konstrukcijske grede, koje su u početku bile jedan od najvećih problema, završile unutar nove arhitekture bez potrebe da ih se pretvara u dekorativni „statement“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....