Kad je uređenje prostora u pitanju, neki su ljudi rođeni za princip "ključ u ruke". Drugi, pak, vide potencijal tamo gdje ga ostali ne vide. Njima nije problem zasukati rukave i primiti se posla, pa od prostora kojem bi mnogi na prvu okrenuli leđa naprave nešto posebno, vrijedno divljenja. Na primjer, na sam spomen stana u potkrovlju većina kupaca zakoluta očima. Nasreću, bračni par Cenov ne spada među takve.
- Potkrovlja su nam uvijek vrlo interesantna i poticajna. Pratili smo i povijest potkrovlja: nekada su umjetnici, još u Francuskoj, živjeli u nekakvim skromnim prostorima i ateljeima, a onda je s vremenom to postalo jako cozy i jako fora, urediti potkrovlje na neki svoj način. Mislim da sva potkrovlja imaju osobni pečat - kaže nam Ilina Cenov, zagrebačka odvjetnica i supruga našeg poznatog glazbenika Sandi Cenov.
Ilina i Sandi ugostili su nas u svom novom - pogađate - potkrovnom stanu u Lovranu, koji su kupili prošlog ljeta u roh-bau stanju, a u potpunosti su ga adaptirali i uredili točno prije početka ovoga ljeta.
- Ja sam rođeni Opatijac i mene korijeni vuku ovdje. Definitivno, kao i svi Hrvati, i mi smo željeli imati nešto na moru. Bio sam stvarno uporan i našao sam oglas koji je bio objavljen dan prije, da se ovaj prostor prodaje. Nama je, kao kreativnim ljudima, to bilo jako zanimljivo. Čim smo ušli u prostor, samo smo se pogledali i zasvijetlile su nam okice - otkriva nam Sandi.
Još kratko u prodaji: Ljetni broj magazina D&D potražite na kioscima i u trgovinama diljem Hrvatske!
Okice lako zasvijetle kad je prostor svijetao i prozračan, što s ovim stanom u početku nije bio slučaj, ali onda su se Ilina i Sandi odlučili za originalan potez - ugradnju krovne kućice.
- Čovjek koji je zastupnik VELUX-a za Hrvatsku rekao nam je da je ova naša krovna kućica tek četvrta ili peta u Hrvatskoj. Znači, stvarno ih ima jako, jako malo. Definitivno nije jeftina, ali ona zapravo daje stanu cijelu novu dimenziju. Mi smo zamišljali taj pogled, jer se stvarno vidi cijeli Kvarner, panoramski, a blizu smo mora, što je velika prednost. Ja sam zamišljao taj pogled, međutim, kada su majstori podigli prvi crijep i kada je sunčeva svjetlost ušla unutra, oduševio sam se - priča nam Sandi.
Uređenje i gradnja znaju biti prilično stresni, ali Ilina i Sandi kroz cijeli su proces prošli "neokrznuti". Kažu da su se podijelili, Sandi je bio zadužen za grube, a Ilina za fine radove.
- Sve je išlo dosta glatko. Imao sam sreću da je jedan od mojih prijatelja, bubnjar u bendu, ujedno i keramičar. On ima sve te majstore oko sebe i zna koji su pouzdani, a koji nisu - opisuje Sandi i dodaje da je cijeli proces njemu i Ilini bio uzbudljiv i zabavan.
- Evo, ja ću samo jednu kratku anegdotu ispričati, gdje sam se sam sebi smijao. U jednom trenutku pustio sam vodu i išao si popiti vode u kuhinji. I kažem Ilini: ‘E, imamo vodu u kuhinji! Wow!‘ Naravno da bi, da smo kupili gotov stan, bila i voda u kuhinji, ali mi smo je sami uveli. Sve smo to napravili od ciglenih zidova, neravnog poda i svega ostalog. I sada imamo vodu u kuhinji. To je veliki uspjeh - smije se Sandi.
Iako stan površinom nije velik, Ilina i Sandi su, uz dnevnu, uspjeli "izvući" i dvije spavaće sobe.
- Ova veća spavaća soba zapravo je najnormalnija, pravi master bedroom. Ni doma nemamo nešto bitno veću sobu. Druga soba je dosta mala, ali opet su stala dva kreveta i komoda. Tako da je za prespavati sasvim u redu - kaže Sandi, a Ilina dodaje:
- Naši klinci, pod navodnicima ‘klinci‘, naravno, ovdje se ne zadržavaju dugo. Prijatelji, turneje, putovanja, obaveze... Tu i tamo navrate.
U stanu postoji i jedan prostor koji oboje vrlo cijene - smočnica.
- Ilina je odmah rekla da smočnicu ne smijemo izbaciti - govori Sandi.
- Tu držimo usisavač, metle, kofer od gitare, torbe, višak stvari i sve ono što zapravo inače nemaš gdje spremiti. Vodili smo računa upravo o tim prostorima za pohranu. U spremištu box-spring kreveta, primjerice, sada nam stoje posteljina i višak jastuka. Ta špajza, zajedno s tim prostorima, rješava nered. I zapravo je cijeli stan prilično uredan konstantno, što nam je fascinantno. Mogu doći gosti bilo kada, a ne moramo panično pospremati - tvrdi Ilina.
Kažu nam da u stanu nisu puno toga radili po mjeri, osim kuhinje.
- Ostali smo namještaj nabavili ili preko interneta ili u trgovinama. Recimo, ove fotelje naručene su u domaćem Retro Designu, tu je i stolić u obliku trzalice - nabraja Sandi.
- Ja sam imala nekakvu viziju estetike i kako bi sve trebalo izgledati. Zapravo, ono što smo oboje htjeli jest da stan ne bude generičan, željeli smo da jako odiše našim životima. Da se vide naši interesi. Da kada uđeš, vidiš da tu žive ljudi koji imaju neke interese, čitaju neke knjige, vole neke stvari. I mislim da smo u tome uspjeli. Nisam htjela dobiti hotelsku sobu. Jako mi se sviđa mid-century modern, modernizam 20. stoljeća, pa nam je sada to nekakav ideal. Recimo, Eames House, ali dobro, naravno da u zgradi iz 1991. nećemo u potpunosti pokušati ostvariti nešto takvo. Naslonili smo se zapravo na taj nekakav stil kroz rasvjetna tijela, pojedine komade namještaja, deku na trosjedu, vintage stvari iz second handa u Budimpešti i tako. Ubacili smo te neke malo retro momente - priča nam Ilina.
Zanimalo nas je što bi savjetovali ljudima koji se boje uređivanja stana u potkrovlju.
- Najbolju moguću stvar rekao mi je jedan majstor u jednom od tih naših potkrovlja koje smo radili. Nismo imali uopće kupaonicu i toalet, samo je bila jedna prostorija. Pitao sam majstora možemo li to uopće tamo napraviti, njegov je odgovor bio genijalan: ‘Sandi, ljudi lete na Mjesec. Sve se može napraviti. Samo je pitanje koliko košta‘ - smije se Sandi, a Ilina zaključuje:
- Prostor u kojem ljudi žive treba biti oličenje tih ljudi. Čak i s nekim nesavršenostima, ako su njihove!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....