Kada su se arhitekti Ján Stempel i Jan Jakub Tesař iz studija Stempel & Tesar architekti prvi put susreli s budućim vlasnicima, vrlo brzo postalo je jasno kakav dom traže. Trebao je biti svjež i suvremen, ali istodobno nenametljiv. Opis je, kažu arhitekti, dobro odgovarao načinu života i karakteru skromnog bračnog para.
U tom trenutku nitko nije mogao znati da će zajednički projekt na kraju biti mnogo više od klasične obnove kuće. Prvo je trebalo pronaći odgovarajuće mjesto. Vlasnici su željeli živjeti izdvojeno, u miru i okruženi prirodom, a pronašli su upravo ono što su tražili na mjestu starog mlina uz nekadašnji ribnjak u središnjoj Češkoj. Mlin se nalazi na parceli površine 4732 četvorna metra. Sama građevina ima 147 četvornih metara neto, dok korisna površina iznosi 241 četvorni metar.
Odluka je donesena nakon samo jednog obilaska.
„Ovdje i u ovoj kući. Nećemo graditi, nego obnavljati“, prisjetili su se arhitekti odluke vlasnika koja je odredila cijeli daljnji projekt.
No stari mlin bio je daleko od idealnog stanja. Zub vremena ostavio je trag, a godine bez odgovarajućeg održavanja dodatno su ga narušile. Vlaga je bila jedan od najvećih problema, a nepovoljan raspored prostorija otežavao je njegovo pretvaranje u suvremeni dom. Umjesto površinskog uređivanja i svojevrsnog „uljepšavanja“ postojeće građevine, arhitekti su zato odlučili napraviti puno ozbiljniji zahvat.
Sami ga uspoređuju s transplantacijom. Cilj nije bio samo osvježiti staru kuću, nego obnoviti njezinu osnovnu konstrukciju i pritom sačuvati ono zbog čega je mlin uopće bio vrijedan spašavanja, njegov karakter i tragove prošlih stoljeća.
Jedan od glavnih zadataka bio je unijeti više zraka i prirodnog svjetla u unutrašnjost. To nije bilo jednostavno jer arhitekti nisu željeli dirati zabatni zid. Umjesto toga, odlučili su ukloniti dio građevine i tako unutar njezina postojećeg tlocrtnog obrisa napraviti malo unutarnje dvorište.
Upravo je taj potez postao jedno od ključnih mjesta cijelog projekta. Novo dvorište omogućilo je da sunčeva svjetlost prodre duboko u kuću kroz ostakljeni „presjek“ građevine. Zabatni zid ostao je ogoljen s obje strane, a otvaranjem prostora i omogućivanjem boljeg strujanja zraka smanjena je i stalna vlaga koja je predstavljala ozbiljan problem, osobito nakon obnove obližnjeg ribnjaka.
Arhitekti su pritom nastojali što pažljivije odnositi se prema postojećoj građevini. Jedan od najzanimljivijih primjera jest krovna konstrukcija. Postojeća drvena krovna konstrukcija rastavljena je, obnovljena i potom vraćena na svoje izvorno mjesto. U dnevnom boravku, koji objedinjuje kuhinju i blagovaonicu, uklonjen je strop pa je prostor otvoren kroz dvije etaže.
Na taj je način krovna konstrukcija postala vidljiva iz interijera, a ono što je nekoć bilo skriveno sada je jedan od najvažnijih elemenata prostora. Umjesto da se tragovi starosti sakriju, arhitekti su ih odlučili ostaviti vidljivima i uključiti u uređenje kuće.
Ni ulaz u kuću nije mijenjan. Ostao je na izvornom mjestu, iako se stara pristupna rampa više nije mogla obnoviti. Zamijenjena je novom konstrukcijom izrađenom od suvremenih materijala. Potporne grede od vruće pocinčanog čelika i metalna rešetka danas čine jednostavan, ali izdržljiv pristup kući.
Posebna je pažnja posvećena i detaljima koji povezuju obnovljeni dom s njegovom prošlošću. Tako je vodeni kotač izrađen tradicionalnim zanatskim tehnikama, dok je cijelo prizemlje, uključujući unutarnje dvorište, obloženo bazaltnim pločama.
Obnova se odvijala postupno, element po element. Neki su dijelovi pažljivo popravljeni, dok su drugi, kada popravak više nije bio moguć, zamijenjeni. Pritom nije postojao cilj da se mlin pretvori u savršeno očuvan muzejski primjerak stare arhitekture. Naprotiv, arhitekti su željeli sačuvati njegovu ljepotu, uključujući i tragove starosti, ali mu istodobno omogućiti da ponovno postane dom.
Upravo su zbog toga cijeli proces usporedili s liječenjem pacijenta. Arhitekti i obrtnici koji su sudjelovali u obnovi, kažu, bili su poput liječnika koji postupno vraćaju građevinu u dobro stanje. No, baš kao što ni liječenje samo po sebi nije dovoljno, ni obnova nije završila posljednjim građevinskim zahvatom.
Stari mlin svoju je novu svrhu dobio tek kada su se u njega uselili vlasnici. Nije pretvoren u izložbeni primjerak tradicijske arhitekture niti u scenografiju koja samo podsjeća na neka prošla vremena. Postao je ono što su njegovi novi vlasnici od početka željeli - jednostavan i suvremen dom u staroj građevini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....