Na brežuljcima iznad Cannesa, usred maslina i primorskih borova, vila iz 1980-ih pretvorena je u profinjenu suvremenu rezidenciju. Arhitekti nisu željeli izbrisati njezinu prošlost, nego pokazati koliko dobra stara kuća može postati kada joj se pristupi s mjerom.
Na imanju površine tri hektara u Mouans-Sartouxu, nedaleko od Cannesa, smjestila se Villa Elaïa, kuća čija priča nije počela rušenjem, nego pitanjem, koliko se postojeća arhitektura može promijeniti, a da pritom ne izgubi svoj identitet?
Vila je izgrađena 1980-ih u regionalnom mediteranskom stilu, a francuski arhitektonski studio Marcoux Mathern & Associés dobio je zadatak potpuno je prilagoditi suvremenom načinu života. Umjesto radikalnog brisanja prošlosti, arhitekti su odlučili sačuvati njezinu osnovnu strukturu i karakter te ih nadograditi suvremenim intervencijama.
Stara kuća, novi način života
Jedan od ključnih poteza projekta bilo je otvaranje interijera. Nekadašnja organizacija prostorija ustupila je mjesto velikim, međusobno povezanim prostorima kroz koje se pogled i kretanje nastavljaju gotovo bez prekida.
„Pravi izazov bio je uzeti arhitekturu osamdesetih i potpuno je modernizirati, a pritom sačuvati njezinu dušu“ objasnio je Pierre-Guillaume Mathern, arhitekt i partner u studiju zadužen za projekt.
Cilj, dodaje, nije bio promijeniti karakter tradicionalne vile, nego otkriti potencijal koji je već postojao, stvoriti otvoreniju i fluidniju kuću snažnije povezanu s krajolikom koji je okružuje.
Možda se ta filozofija najbolje vidi na novoj galeriji koja povezuje glavnu kuću s vilom za goste. Lagana metalna konstrukcija obložena broncom i drvenim rešetkastim elementima jasno pripada suvremenoj arhitekturi, ali se ne pokušava nametnuti postojećoj kući. Upravo suprotno, njezina je uloga povezati dva arhitektonska jezika.
Na ovoj parceli očekivali biste jednu kuću, no arhitekti su uspjeli smjestiti čak 13 stanova
Bež, čokolada, bronca
Interijer je miran, topao i izrazito taktilan. Umjesto velikog broja boja, arhitekti su se oslonili na suzdržanu paletu bež, čokoladnih i brončanih tonova, a karakter prostorima daju teksture.
Drvo, kamen, mineralne žbuke i mozaici izmjenjuju se kroz kuću, stvarajući interijer koji djeluje luksuzno bez potrebe za pretjeranom dekoracijom.
Posebno je zanimljiv parket projektiran upravo za ovu vilu. Umjesto pravilnog, strogo ponavljajućeg rastera, daske su položene u naizgled nasumičnom uzorku, čime velika otvorena površina dobiva diskretan ritam.
Motiv drvenih rešetkastih pregrada s eksterijera pojavljuje se i unutar kuće. Njima su, među ostalim, obavijeni postojeći konstrukcijski stupovi. Tako element koji je mogao ostati tek nužan dio konstrukcije postaje jedan od prepoznatljivih detalja interijera.
Istodobno pregrade dijele pojedine zone bez stvaranja punih zidova, pa se kroz prostor zadržavaju duge vizure i osjećaj otvorenosti.
Svaka kupaonica ima vlastiti karakter
Posebna pažnja posvećena je privatnom dijelu vile. Svaka spavaća soba ima vlastitu, po mjeri projektiranu kupaonicu. Umjesto ponavljanja istog rješenja, arhitekti su svakoj dali ponešto drukčiji identitet, zadržavajući zajedničku paletu materijala i boja.
U kupaonicama se pojavljuju sitni mozaici i mineralne površine zaobljenih prijelaza, dok je jedan od upečatljivijih detalja izveden u glavnom apartmanu. Ondje je korišten travertin čije su prirodne šupljine ispunjene prozirnom smolom.
Takvi detalji dobro opisuju pristup cijelom projektu, luksuz se ne pokušava dokazivati količinom skupocjenih predmeta, nego obradom materijala i elementima izrađenima posebno za prostor u kojem se nalaze.
Kuća napravljena za život i goste
Villa Elaïa nije zamišljena samo kao reprezentativna kuća. Velik dio programa posvećen je druženju, odmoru i boravku gostiju. U kući se nalaze privatna kino-dvorana, teretana, ured i vinski podrum koji se već iz ulaznog prostora otkriva iza velike staklene stijene. No jednako važan dio života odvija se izvan kuće.
Prostor oko bazena potpuno je preuređen, a na imanju su uređeni pool house, lounge zona uz sačuvanu staru ruševinu, teren za pétanque, dječje igralište te prostor za vježbanje golfa.
Umjesto jednog velikog reprezentativnog vrta, oko vile je tako nastao niz manjih mjesta za boravak. Svako ima drukčiju funkciju i atmosferu, a zajedno omogućuju da se veliko imanje zaista koristi.
Mediteran kao dio interijera
Tri hektra zemlje, masline i primorski borovi nisu tek kulisa arhitekturi. Krajolik je bio jedna od polazišnih točaka projekta. Prirodni materijali korišteni u kući nastavljaju ono što se nalazi s druge strane staklenih stijena, dok veliki otvori i vanjske zone brišu strogu granicu između interijera i vrta. U tome Villa Elaïa možda najbolje pokazuje što suvremena adaptacija može postići.
Kuća iz osamdesetih nije prerušena u novogradnju niti je pretvorena u nostalgičnu rekonstrukciju vlastite prošlosti. Staro i novo ostavljeno je dovoljno vidljivim da se međusobno nadopunjuju.
„Svaki je prostor morao imati vlastitu osobnost i jedinstven detalj. Radili smo s materijalima, teksturama i svjetlom kako bi vila ispričala priču o mjestu koje se promijenilo, ali nije zanijekalo svoje podrijetlo“ istaknuo je Mathern.
Za krajobrazno uređenje bio je zadužen Aurélien Liuktus iz studija Nelumbo, dok je koncept rasvjete razvijen u bliskoj suradnji s Domo Lightingom. Zajedničkim pristupom arhitekturi, interijeru, krajoliku i rasvjeti tako je stvorena skladna cjelina u kojoj se suvremeni zahvati nenametljivo nadovezuju na izvorni mediteranski karakter vile.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....