"Ja sam Nela Simić, radijska voditeljica, novinarka, galeristica i komunikologinja. Sve te stvari radim više-manje paralelno", piše na njenom blogu. Posjetili smo ju u stanu u kojem živi s Danom Paulettom i njihovo dvoje djece u strogom centru Zagreba, uoči Relija po galerijama, poznate kulturne manifestacije koju organizira.
Reli posjetitelje potiče na obilazak galerijske scene Zagreba i Pule, na istraživanje umjetničkih prostora, upoznavanje lokalnih umjetnika i druženje. Događanjem se u središte pozornosti stavljaju lokalni umjetnici i izložbeni prostori, a posjetitelji u jednoj večeri obiđu što više galerija. No to je bila samo jedan od tema o kojoj smo razgovarale...
TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK JE?
- Ne znam imam li stilski znak, ali sam se kao mala često pitala koja bi bila moja stalna odjevna kombinacija da sam lik iz crtića. Iako sam često mijenjala frizure i boju kose, već godinama imam prepoznatljive šiške. Praktično se odijevam i ne volim imati previše odjeće, ali volim obuću, najviše nosim martinsice svih modela kao i različite tenisice pa ih kupujem nekoliko pari svake godine.
KAKO BI OPISALA SVOJ DOM?
- Eklektična i udobna ježeva kućica bez lišća.
RADIŠ S UMJETNICIMA, TO SE OVDJE U STANU I OSJEĆA …
- Oduvijek je kuća bila puno umjetnina, kad sam otvorila galeriju i počela se ozbiljno baviti tim poslom skupilo ih se još mnogo više. Doma na zidova uglavnom vise oni najbliži, prijatelji i obitelj, tu su radovi mog svekra Roberta Paulette, Lovre Artukovića, Marija Romode, Dejana Kljuna, Raoula Marinija, Mie Maraković… Kad bih imala više zidova, postala bih ozbiljan kolekcionar.
U DNEVNOM BORAVKU JE DOSTA RASVJETNIH TIJELA…
- Volim ambijentalnu i nježnu rasvjetu, rijetko palim lustere i velika svjetla, uvijek je upaljeno puno manjih lampica i svjećica, to stvara cozy atmosferu. Ima i lampi za čitanje.
NEMATE TV?
- Projektor stvara poseban ugođaj, slika je zdravija za oči, a doma ležiš kao da si u kinu.
DIVAN JE PORTRET VAŠE KĆERI U SOBI…
Kad bude veća, sigurno će joj biti draga uspomena što ju je nono naslikao i u ruku joj položio planet Zemlju s porukom da cijeli svijet može biti njen.
NAJDRAŽA BILJKA U STANU?
- Imam osjećaj da zdravije dišem uz biljke u stanu, kao da su neka živa svjesna bića oko mene. Imam jednu Slonovu nogu koja mi je jako draga, kaktusi su simpatični, a divne su i Dracene koje zovu ženski zmajevi, imam jednu veću.
NEGO, MALO DRUGA TEMA, KADA ĆE BITI RELI PO GALERIJAMA? OVE GODINE IMA I APLIKACIJU?
- Dvogradski format manifestacije, u Zagrebu će se Reli po galerijama održati 19. listopada, a u Puli 26. listopada. Odlučili smo obilazak kroz digitalnu inačicu približiti mlađim generacijama, omogućiti održavanje više puta godišnje, ali i uvesti neke nove značajke koje kroz web aplikaciju www.galleryrally.net posjetiteljima daju više informacija i omogućavaju kreiranje različitih ruta obilaska.
ŠTO VOLIŠ KOD GALERIJA?
- Puno je asocijacija; proces, promatranje, suradnja, vino na otvorenju, draga lica… Galerija je za mene mikrosvijet, mjesto susreta na kojem se događa dijalog, o umjetnosti, ali i o životu i "običnim" stvarima.
VRATIMO SE U STAN, ZAŠTO STE ODABRALI CENTAR ZAGREBA ZA ŽIVOT?
- Živimo u zgradi s početka 20. stoljeća, nekada se gradilo raskošnije, meni estetski privlačnije, visoki plafoni, ukrasi na pročeljima, velika vrata. I važno - u centru je lakše dobiti mjesto u vrtiću (smijeh).
U KUHINJI JE DOSTA TALIJANSKIH KUHARICA?
- Bliska mi je talijanska kultura uz koju sam odrasla, od života u dvojezičnoj obitelji do talijanske srednje škole i kasnije faksa u Italiji. Talijani su majstori za razne vrste keksa i pašte pa su mi zato i drage njihove kuharice specijalizirane za te recepte, ali imam i puno bakinih kuharica, dosta ih je posvećeno mediteranskoj i dalmatinskoj kuhinji jer je baka rođena na otoku Ugljanu. Iako je odrasli život provela u Zagrebu, uvijek je ostala povezana s rodnim krajem, osobito kroz kuhinju i bila je izvrsna kuharica, čak je meni i sestri ručno napisala kuharicu sa svim receptima koje je često kuhala s detaljnim uputama koje obično ne pišu u kuharicama.
NAJVIŠE VOLIŠ SKUHATI?
- Najčešće kuham variva, pašte, rižote ili jednostavno nešto ubacim u pećnicu. Obožavam arapsku kuhinju, prilagodila sam nekoliko najdražih recepata svom načinu kuhanja. Tažin je fenomenalno jelo, puno začina, različitog povrća i mesa uz kus kus.
ŠTO TE OPUŠTA?
- Opuštaju me ples i čitanje, oduvijek sam nešto plesala i nešto čitala. Zapravo je prava meditacija uspavljivanje djece, moji se uspavljuju oko sat vremena, starije mi dijete ima četiri godine, do sada sam provela 1460 sati ležeći svaku večer u mračnoj sobi budna.
ŠTO SAD ČITAŠ? I KOJE BI KNJIGE PREPORUČILA?
- Zadnjih godina najčešće čitam talijanske suvremene autore, obožavam spisateljski i bračni par Monaldi i Sorti, pročitala sam gotovo cijeli njihov opus, a posljednje zanimljiv triler "Malaparte, smrt kao ja", iako mi je najdraža njihova trilogija Imprimatur, Secretum i Veritas. Obožavam taj spoj fikcije, povijesti i trilera. Kombiniram publicistiku i beletristiku, nedavno sam pročitala esej Vargasa Llose "Civilizacija spektakla". Volim i knjige o psihologiji, osobito otkad imam djecu knjige o odgoju ili bajkama, divna je knjiga "Velika važnost malih priča: Zašto i kako čitati djeci".
PREDSTAVA U KAZALIŠTU ZA PREPORUKU?
- U veljači smo putovali u Sarajevo, u Narodnom pozorištu sam pogledala izvrsnu predstavu ‘Marlene Dietrich‘ s Mirjanom Karanović u glavnoj ulozi, a prošli tjedan mi je bio rođendan i baš taj dan sam u Hrvatskom narodnom kazalištu gledala Plazibatovu "Mjera za mjeru". Tamo sam kupila ovaj set za kavu koji još nisam koristila...
TVOJA POVEZANOST S PULOM JE VELIKA…
- Osim mnogih prijatelja, ljetovanja, koncerata i nekoliko godina provedenih u PR timu festivala Outlook i Dimensions, moja povezanost s Pulom nije bila velika. Igra sudbine je htjela da Dan bude baš Puležan, jedno dijete nam je rođeno u Puli, prošle smo godine u suradnji s još nekoliko udruga otvorili galeriju Novo u Puli, pokrenula sam tamo i prvi studio za slikanje uz vino Art and Wine… Sad kombiniramo život između Zagreba zimi i Pule ljeti.
VOLITE KAMPIRATI... KOJI BI KAMP PREPORUČILA?
- Djeci je posebno uzbuđenje spavati u šatoru, za njih napravimo avanturu i ugođaj, ponesemo plišance za spavanje, puno jastučića, upalimo lampice, pričamo priče, gledamo zvijezde… Najljepše se probuditi u šatoru i čim otvoriš oči udahnuti miris borova i odjuriti u more. Pula ima jednu oazu u kojoj vrijeme kao da je stalo - kamp na Fratarskom otoku gdje provedemo bar jedan tjedan svakog ljeta. Moj tata ljetuje u kampovima na području oko Venecije gdje ga svako ljeto posjetimo. To je jedna druga razina kampiranja u odnosu na Fratarski gdje imaš samo sanitarni čvor i jedan retro bar, ti kampovi su pravi mali gradovi s vodenim parkovima, restoranima i animacijom za djecu.
ŠTO SI STUDIRALA I GDJE?
U Zagrebu sam studirala novinarstvo, u Trstu komunikacije, a u Rimu kulturni menadžment. Ove godine sam upisala studij Waldorfske pedagogije koja mi je bliska jer sam i sama išla u Waldorfski vrtić i dijelom školu što mi se čini kao divan način za razvoj otpornog, kreativnog i sretnog djeteta.
VOLIŠ GLAZBENE FESTIVALE. KAKO TO IDE S DJECOM?
- Godinama su festivali kroz rad u medijima i komunikacijama bili posao i dio lifestyle. Djeca me uče kako usporiti, gledati unutra više nego van i trudim se u ovom trenutku posvetiti njima i aktivnostima koje možemo raditi zajedno. I dalje idemo na festivale koji su prikladniji za obitelji, djecu i životinje, recimo Escape the cityja koji organiziraju naši dragi prijatelji.
KOJOJ GENERACIJI PRIPADAŠ? GDJE STE IZLAZILI ILI JOŠ IZLAZITE?
- Klasični milenijalac, u Rijeci se kad sam počela izlaziti išlo u Palach i Točku, sjedilo se ispred Konta u svim godišnjim dobima, a družili smo se dosta i po kućama. Prošli tjedan mi je iz neke stare knjige ispala ulaznica za Točku iz 2004. godine - koji flashback.
NAJBOLJI SAVJET KOJI SI U ŽIVOTU DOBILA?
- Dobila sam puno dobrih savjeta. Drži se uspravno, slušaj svoju intuiciju, nemoj pušiti, ne brini o tuđim mišljenjima… Često mi daju savjet da usporim, možda je došlo vrijeme da poslušam. Zasad se držim oksimorona festina lente, omiljene izreke cara Augusta, čini mi se da kombinira te moje dvije suprotstavljene težnje za brzinom i usporavanjem jer znači "požuri polako".
I ZA KRAJ, JOŠ NEKI DETALJ O RELIJU PO GALERIJAMA...
- U Zagrebu i Puli ove godine sudjeluje 29 galerija, zanimljiva je to mreža različitih prostora i promišljanja umjetnosti. Reli po galerijama je prava urbana avantura za sve generacije, obilazak galerija je zabavno, edukativno i ispunjujuće iskustvo, a mnogim je posjetiteljima upravo ta manifestacija postala godišnji ritual i trenutak susreta s umjetničkim prostorima koje možda inače ne bi posjetili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....