MOSLAVAČKA PRIČA

Na imanju s tradicionalnim kućama i farmom jelena možete spavati u krevetu Slavoljuba Penkale!

 Nikola Zoko
Stare drvene kuće prenesene su na lokaciju u autohtonom obliku, napravljen je ribnjak, bazen, kapelica...

Naša je priča počela prije 18 godina kada je moj tata počeo skupljati stari namještaj i seliti kuće iz okolice na ovo mjesto u njihovom prvobitnom obliku. Bilo je to po principu ‘‘dasku po dasku‘‘ seljenje i preslagivanje na starinski način. Svaka od tih kuća svjedok je prošlih vremena, a danas živi novim sjajem. Opremili smo ih namještajem starijim od 100 godina, svaki komad ima svoju priču o životu u Moslavini, govori Snježana Ožetski, direktorica imanja Moslavačka priča.

Njezini roditelji Katica i Stjepan Martinac prije gotovo 20 godina kupili su parcelu u mjestu Velika Ludina, koje se nalazi 60-tak kilometara od Zagreba, na pola puta između Ivanić Grada i Kutine, planirajući na njemu održavati obiteljske fešte. No, ideja o malom “naselju” u prirodi razvila se u jedinstveno eko imanje s kućama za odmor, restoranom, ribnjakom, bazenom, kapelicom, teniskim terenom, nogometnim igralištem, visećom kuglanom i velikim dječjim igralištem, pa čak i farmom jelena.

image

Tradicionalni izgled svih kuća na imanju je zadržan, ali su i modernizirane

Nikola Zoko

Snježana prepričava kako se od prvih radova na imanju nastojala održati tradicija. Stare drvene kuće prenesene su u autohtonom obliku. Napravljene su od hrastovine, točnije hrasta lužnjaka kojeg karakteriziraju visoka i debela stabla koja su Moslavci koristili za gradnju stambenih i gospodarskih objekata. Drvene kuće su nastale slaganjem drvenih daski po točno određenom redoslijedu, ka po potrebi su se mogle i rastaviti te preseliti na neko drugo imanje. Upravo to je napravila Snježanina obitelj.

- Trebalo je pronaći te sve predmete, ali i majstore koji će biti toliko vješti da prenesu sve kućice u prvobitnom obliku. Na početku je na ovom mjestu iskopan smo ribnjak i sagrađena mala kućicu u kojoj su danas recepcija i ured. Ta kućica bila nam je ‘krov nad glavom‘ kad bi se duže feštalo, ali i kad bi kiša i loše vrijeme otjerali ekipu na suhu mjesto. No, naša vizija polako je rasla i počeli smo seliti kuće, jednu po jednu, dok nismo došli do izgleda imanja kakvog ima danas - prisjeća se.

image

Stoljetni namještaj restauriran je vještim rukama domaćih majstora restauratora

Nikola Zoko
image
Nikola Zoko

Eko imanje Moslavačka priča odličan je primjer suživota čovjeka i prirode. Na ograđenoj površini nalazi se čak četiri tradicionalno obnovljenih kuća čija imena pričaju priču o flori i fauni kraja - Agacija, Vrba, Kruška i Jelengaj. Opremljene su stoljetnim namještajem koji je restauriran vještim rukama domaćih majstora restauratora, a u njima se može vidjeti i muzejska zbrika s mnoštvo starih predmeta koje su Snježanini roditelji godinama skupljali.

Posebno je zanimljiva zbirka koja se nalazi u kući Kruška. U njoj je namještaj obitelji Penkala s kraja 19. stoljeća! Iako staro i vrijedno, sve je u funkciji, pa boravkom u ovoj dvokatnici gosti mogu spavati u krevetu ili sjediti na stolici koju je koristio i slavni inovator.

Cijelo je imanje zanimljivo i iz razloga što se gosti mogu upoznati s tradicionalnim načinom gradnje kuća u Moslavini. Naime, one mogu biti prizemnice i katnice, ovisno o veličini i imovinskom statusu obitelji. Kad je o prizemnom kućama riječ, najčešće su dvoprostorne s izvanjskim ulazom kojeg nazivaju ganjk. Središnji prostor je kuhinja, a raspored prostorija unutar kuće nije slučajan: prema ulici je iža, odnosno velika soba, a na suprotnom mjestu mala sobica - ižica.

image

Snježana pokazuje fotografije koje svjedoče o vremenu kako je nekad izgledao imanje

Nikola Zoko

Prizemne tradicionalne moslavačke kuće imaju zidane temelje u kojima se nalaze podrumi, a kad je riječ o dvokatnici na gornji se kat dolazi shodićem - natkrivenim stepenicama s rukohvatom.

Dvokatnice imaju više prostorija od prizemnica: družinsku sobu koja se nalazi do ulice, manju sobu - ižicu te malu sobu - komoru u kojoj se u prošlosti čuvala posteljina i odjeća. Najveća je prostorija kuhinja koja gleda na hodnik na čijem je kraju bio zahod. On je u tradicionalnoj moslavačkoj kući bio izbačen iz zapremine kuće, osmišljen tako da fekalije padaju kroz šuplje deblo u zahodsku jamu pokraj kuće. Što se tiče krova - do 19. stoljeća svi su objekti u Moslavini bili pokriveni drvenim hrastovim daščicama/ šindrom, koju je u svrhu dobivanja građanskog izgleda na kućama zamijenio biber crijep.

image

Katica i Stjepan Martinac s kćeri Snježanom i unukom Ivanom

Nikola Zoko

Tradicionalni izgled svih kuća na ovom imanju je zadržan, no i moderniziran - šekret je unutar kuće, prekriven pločicama i pomno biranim sanitarijama, sobe su ovisno o kvadraturi jednokrevetne ili višekrevetne, a klasična kuhinja pretvorena je u ugodan salon u kojem gosti sređuju misli i planiraju izlete u okolici. Danas na ovom eko imanju može prespavati do 40 ljudi, a središnji dio imanja gdje su i tradicionalne Moslavačke kuće okružuju šuma i farma jelena.

- Kad smo imanje pretvorili u Moslavačku priču, želeći tako ljudima omogućiti da se u našoj zelenoj oazi odmore i resetiraju od napornog radnog tempa, prostor između kuća smo upotpunili detaljima koji boravak čine još ugodnijim. U sredini imanja je ribnjak u kojem plivaju šarani, a kako smo postali omiljena destinacija za vikend bijeg ljeti, napravili smo i bazen, te brojnim gostima ponudili teniski teren i nogometno igralište te viseću kuglanu i veliko dječje igralište. Kao točka na ‘i‘ je mala kapelica u šumici jasena koja pruža poseban doživljaj - kaže Snježana Ožetski.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. studeni 2024 08:00