Mali stambeni prostori odavno nisu rezervirani samo za studentske dane ili privremena rješenja. Za neke je život u mikrostanu svjestan odabir koji donosi jednostavniji stil života, manje troškove i održivije stanovanje, dok je za druge riječ o nužnosti koju nameću visoke cijene nekretnina i sve teža dostupnost većih stanova. Bez obzira na razlog, jedno je sigurno - kvadrati vrijede više nego ikad, a upravo zato njihovo promišljeno oblikovanje postaje presudno.
Uređenje malih stambenih prostora jedan je od najvećih izazova suvremene arhitekture i dizajna interijera. Kako u svega nekoliko kvadrata osigurati mjesto za kuhanje, rad, odmor, pohranu i svakodnevni život, a pritom izbjeći osjećaj skučenosti? Odgovor zahtijeva mnogo više od odabira namještaja manjih dimenzija. Potrebno je osmisliti prostor koji je fleksibilan, intuitivan i sposoban prilagođavati se različitim situacijama tijekom dana.
Jedno od zanimljivijih rješenja dolazi iz arhitektonskog ureda ORA, gdje je arhitektica Anita Nedić, u suradnji s kolegom arhitektom Tinom Pugelnikom Stipečem, voditeljem ureda specijaliziranog za projektiranje interijera, osmislila interijer stana od svega 17 četvornih metara, smještenog u stambenoj zgradi iz 60-ih godina, u centru Zagreba. Duže poznanstvo, zajednički osobni interesi i sličan pristup projektiranju s vremenom su ih prirodno doveli do suradnje iz koje je nastao interijer u kojem mala kvadratura nije ograničenje, nego najveća prednost - polazište za stvaranje doma koji se ne prilagođava prostoru, nego potrebama osobe koja u njemu živi.
Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
Tako je stan od samo 17 kvadrata organiziran oko jednog elementa koji ujedno definira tlocrt, funkcije i način korištenja prostora.
"Umjesto klasične podjele na prostorije, stan je organiziran oko jednog dijagonalno postavljenog ugradbenog volumena koji objedinjuje kuhinju, pohranu i radni prostor. Temeljna postavka pri projektiranju bila je osigurati stan koji svojim ukupnim dojmom ne izgleda kao stan od 17 kvadrata, već kao prostor s jasno odijeljenim funkcionalnim cjelinama koje se po potrebi isprepliću i stvaraju dojam znatno veće kvadrature. Tu smo postavku iteracijama tlocrtnog rješenja brusili do konačne dijagonale", ističu arhitekti.
Ugradbeni element od svijetle šperploče unutar sebe sadržava kuhinju, spremišni prostor/ormare i radnu zonu te organizira cijeli interijer, dok ostatak prostora ostaje otvoren, protočan i prilagodljiv. Takva organizacija oslobađa središnji dio stana i stvara otvoren tlocrt koji se lako prilagođava različitim načinima korištenja. Ovisno o trenutku, isti prostor postaje mjesto za rad, kuhanje, odmor ili druženje, bez potrebe za fiksnim granicama između pojedinih funkcija.
"Dijagonala je istodobno omogućila zadovoljavajuću kvadraturu u dubini stana, gdje je smještena kupaonica izdašnih dimenzija i opreme u odnosu na ukupnu površinu. Ujedno je riješila i promjenjivu dubinu projektiranih interijerskih elemenata: u zoni kuhinje zadržana je standardna dubina kuhinjskih elemenata, oplemenjena dodatnom dubinom za skladištenje. Element se prema radnom kutku postupno sužava i u potpunosti oslobađa frontu pročelja na kojoj se nalazi veliki prozor. Svaka funkcija tako dobiva točno onoliko, ako ne i više, prostora bez suvišnih volumena u prostoru", opisuju.
Takva dijagonalna organizacija tlocrta stvara niz pažljivo kadriranih pogleda koji prostor otkrivaju postupno. Već s ulaza pogled prolazi kroz interijer sve do dnevnog boravka, dok zaobljeni prolaz, refleksivne površine i izmicanje volumena stvaraju dojam znatno većeg prostora od njegovih stvarnih 17 kvadrata.
"Iz onoga što je na početku izgledalo kao niz ograničenja dobili smo rješenje koje je povećalo i upotpunilo ukupan dojam prostora. Dodavanjem zida s ogledalom prostor smo obogatili još jednim slojem i dali mu drugu dimenziju. U odrazu se može naslutiti neka sljedeća kombinacija i neki sljedeći razmještaj projektiranog namještaja", kažu.
Novi projekt trebalo je pomiriti s određenim tehničkim ograničenjima. Primjerice, vertikalom dimnjaka odmah iza kupaonice te instalacijama u zidu na mjestu lučnog zida, koje se nisu mogle premještati.
"Zbog toga je i tolika debljina zida. U gornjoj zoni, iznad luka, instalacijama se pristupa kroz vratašca integrirana u zidnu plohu, dok su u dubini luka skriveni dodatni pretinci za pohranu, dragocjeni kod prostora ovako male kvadrature. Debeli zid tako je iz tehničke nužnosti prerastao u prostorni motiv. Oblikovanjem u formi luka otvor smo pretvorili u element koji omekšava prijelaz između cjelina i prolazu daje karakter, umjesto da klasična vrata taj prijelaz svedu na puku granicu između dviju prostorija", pojašnjavaju.
Paleta materijala namjerno je reducirana. Svijetla šperploča u kontrastu je s tamnocrvenim kamenom koji se pojavljuje u kuhinji, dnevnom prostoru i kupaonici, povezujući interijer u cjelinu. Kamen je zamišljen kao materijal koji prostoru daje identitet i povezuje pojedine cjeline, dok prirodno svjetlo tijekom dana dodatno naglašava njegovu teksturu i dubinu.
"Prirodni materijali, jednostavni volumeni i pažljivo oblikovani detalji stvaraju mirnu atmosferu u kojoj je naglasak na kvaliteti prostora, a ne na količini elemenata", ističu autori projekta.
Iako je stan namijenjen samcu, koncipiran je tako da tlocrtno rješenje i projektirani namještaj omogućuju raznolike scenarije korištenja: od samačkog života, preko života u paru, do radnog prostora ili prostora za druženje. Stoga je namještaj pomno biran s mišlju da bude pokretan i da se lako premješta, ovisno o potrebama. Primjerice, u slučaju ugošćavanja sofa se može premjestiti na suprotan zid kako bi se dobilo mjesta za stolić i sjedala, a ujedno se lako pretvara u ležaj, pretvarajući dnevnu zonu u spavaći dio stana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....