Primiti se adaptacije potkrovnog prostora uvijek je zahtjevan pothvat, a posebno ako se odlučite sve raditi u vlastitom aranžmanu, bez čarobne formule ‘ključ u ruke‘. Upravo se na takvu avanturu odlučila jedna mlada zagrebačka obitelj, koja je poželjela u potpunosti preurediti zapušteni tavanski prostor zgrade građene 1905. godine.
S Anom i Filipom razgovarali smo nakon adaptacije, u njihovih 110 kvadrata koji ničim ne odaju da je još relativno nedavno na tom mjestu bio prašnjavi klasični tavan. Tvrde da se ideja o adaptaciji rodila i počela realizirati jako brzo: vidjeli su priliku da u zgradi u kojoj žive otkupe prostor od bivše vlasnice i krenu u renovaciju.
- Filip je odmah imao viziju kako bi taj prostor mogao postati stan, dok sam ja ispočetka bila skeptična. Međutim, kako smo prolazili kroz prostor i razgovarali o potencijalnom rasporedu soba, a posebno kad smo uključili arhitekta, shvatili smo da ima ogroman potencijal. Na kraju smo odlučili da ćemo se upustiti u ovu avanturu i tako smo krenuli - kaže Ana.
Zanimalo nas je jesu li sve planirali sami ili im je netko pomogao u osmišljavanju sasvim novog stambenog prostora:
- Odmah smo znali što će se nalaziti u najvišem dijelu prostora, koji je originalno bio viši od 7 metara. Taj dio nam je bio polazna točka. Kad smo zamišljali kako će stan izgledati, imali smo sliku tog pogleda sa ulaza na visoku galeriju, velike prozore prema Sljemenu i udoban dnevni boravak okružen gredama. Na samom početku brinulo nas je hoćemo li uspjeti maksimalno iskoristiti prostor, pogotovo niže dijelove koji su na početku djelovali manje dostupni zbog podnih greda. No, kad smo u priču uveli arhitekta i statičara, shvatili smo da postoji kreativan način kako bismo to mogli riješiti i maksimalno iskoristiti i niži dio stana te ga pretvoriti u lijep i funkcionalan prostor.
Ana i Filip nisu sve radili sami, ali su istaknuli da je bilo izuzetno važno sve držati pod kontrolom:
- Dosta toga smo morali povjeriti majstorima, ali prve korake smo odradili sami ili uz pomoć obitelji. Počeli smo s čišćenjem prostora punog prašine i nekorištenih stvari. Nije bilo puno prilike za DIY eksperimente jer je prostor izazovan za adaptaciju - zidovi su bili neravni pa je stolar sve rubove kuhinje trebao rezati ručno, prostori između stropnih greda trebali su biti precizno popunjeni knaufom kako bi sve bilo na istoj razini. Sama galerija bila je zaseban projekt, a izolaciju krova smo odlučili dodatno pojačati i ugraditi troslojne Vellux prozore kako bismo izbjegli najčešći nedostatak stanova u potkrovlju - rekla je Ana i dodala:
- Za jedan ogroman dio projekta nam je najveća pomoć bio Filipov ujak, Krešo, koji je odradio cijeli posao sa gredama - restauraciju, bojanje, lakiranje. Njegova posvećenost detaljima bila je nevjerojatna. Sjećamo se kako je danima zaštićivao prostor najlonom kako bi spriječio oštećenja na pločicama, zidovima i stupovima galerije. Kad se taj prvi korak napravi kako spada, pola posla je gotovo jer se spriječi 100 potencijalnih problema i oštećenja u kasnijoj fazi.
Kad se upuštate u ovakav projekt bez glavnog izvođača radova koji vodi cijeli proces (i samostalnim traženjem majstora pokušate uštedjeti dio budžeta), svaki i najmanji korak postaje izazovan. Nemoguće je predvidjeti koliko će se neplaniranih situacija pojaviti. Čak i kad sve ide glatko, netko mora stalno biti prisutan, provjeravati radove, dočekivati majstore, mjeriti, popravljati ili ponovno farbati. Tu nam je Krešo, koji je ujedno i naš susjed, bio neprocjenjiva podrška. Bez njegove posvećenosti i pedantnosti ovaj prostor sigurno ne bi izgledao ovako kao danas - priznala je Ana.
Kao i u svakom zahtjevnom projektu, nisu svi majstori od prve ‘pohvatali‘ Anine i Filipove zamisli. Problemi su se događali, ali i rješavali ‘u hodu‘:
- Građevinska firma koju smo angažirali za dio radova često je odgađala dogovorene poslove u zadnji čas, što bi naravno poremetilo sljedećih 10 koraka u koje su trebali biti uključeni brojni ljudi. Imali smo svakakvih iskustava, od toga da su se majstori međusobno potukli na gradilištu, ne preuzimali odgovornost za svoj dio posla ‘jer netko prethodno nije svoj dio napravio dobro‘, danima se ne pojavljivali... Kako nam ovo nije prva adaptacija, davno smo shvatili da jedini način da posao bude kvalitetno odrađen jest da se svakog majstora svaki dan nadgleda, podsjeća, provjerava, propitkuje, ispravlja… Inače bi se projekt vukao godinama. Kada usporedimo vođenje ovog projekta s onim prvim (stan u kojem živimo), razlika u našem pristupu, zahvaljujući svim naučenim lekcijama, doslovno je kao noć i dan. S druge strane, imali smo sreće s pojedinim majstorima, poput bravara koji je radio galeriju i keramičara koji je postavio kupaonske, kao i podne pločice u cijelom stanu - kazala je Ana.
Ova mlada obitelj priznaje da su najveći problemi nastajali zbog mijenjanja projekta nekoliko puta s različitim arhitektima, a i na pitanje statike potrošili su puno vremena u inicijalnoj fazi projekta:
- Izrazito nam je važno bilo sačuvati izvornost prostora, dakle što je moguće više vidljivih greda, kao i visinu te to pomiriti sa sigurnošću i komforom. Sve grede su ojačane čelikom najbolje vrste, na nekim mjestima i dvostruko više no što je bio strogi zahtjev statičara - zaključuje Ana
Ovaj se potkrovni stan, smješten u zagrebačkoj Ilici, može unajmiti, a Ana najavljuje i nove projekte:
- Svakako imamo ideje za iduće projekte, ali oni će malo pričekati - i neće biti u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....