Dizajnerica Blanša Bobanac iz splitskog studija Design by Blanša potpisuje projekt ROOM FOR 4, dječju sobu u kojoj su na osam četvornih metara smještena četiri mjesta za spavanje, dva radna stola, garderobni ormari i brojna spremišta. Zahvaljujući namještaju po mjeri i promišljenom korištenju visine, ostalo je mjesta i za igru, uključujući panel za penjanje.
Dječja soba prostor je u kojem se tijekom samo jednog dana izmijeni čitav mali svijet: od jutarnjeg odijevanja i pisanja prvih zadaća do slaganja igračaka, izmišljanja pustolovina i večernjih razgovora prije spavanja. Kada taj svijet dijeli četvero djece, a na raspolaganju je svega osam četvornih metara, svaka projektantska odluka dobiva dodatnu težinu. Treba pronaći mjesto za krevete, odjeću, knjige i radne površine, ali i sačuvati ono zbog čega dječja soba postaje njihovo omiljeno utočište, slobodu igre i osjećaj pripadanja.
Upravo je takav zadatak pred dizajnericu Blanšu Bobanac postavila jedna mlada obitelj. Njihova uska prostorija, približnih dimenzija četiri puta dva metra, trebala je postati zajednička soba za dvije djevojčice i dva dječaka. Projekt nazvan ROOM FOR 4 pokazao je koliko promišljen raspored i namještaj izrađen za konkretan prostor mogu promijeniti njegove mogućnosti.
„Na prvi pogled gotovo nemoguć zadatak, ali meni je upravo to bio dodatni motiv da pokušam izvući maksimum iz svakog centimetra. Željela sam stvoriti prostor koji neće biti samo mjesto za spavanje i učenje, već njihov mali svijet, ispunjen igrom, veseljem i zajedničkim uspomenama”, govori dizajnerica.
Dječji prostori kao poseban kreativni izazov
Blanša Bobanac u dosadašnjem je radu uređivala stanove i obiteljske kuće, kafiće, frizerske i kozmetičke salone te dvoranu za treninge. Raznolikost projekata i izazovi koje svaki od njih donosi važan su dio njezina profesionalnog interesa, no dječji prostori ipak zauzimaju posebno mjesto.
„Moram priznati da su mi dječji prostori poseban gušt. Kod njih nema previše pravila, mašta ima slobodu, a svaki detalj može postati dio neke dječje avanture. I nekako se uvijek pokaže da je, što je prostor manji, izazov veći, ali i zadovoljstvo kada pronađemo pravo rješenje”, kaže.
Takav pristup sažima i načelo kojim se vodi u studiju Design by Blanša: dobar dizajn nije pitanje veličine prostora, nego načina na koji ga koristimo. U projektu ROOM FOR 4 tu je misao trebalo pretočiti u vrlo konkretno rješenje svakodnevice četvero djece različite dobi.
Dječaci imaju godinu i tri godine, a djevojčice šest i sedam godina. Najmlađe dijete sobi će se priključiti naknadno, no raspored je od početka trebalo osmisliti za sve četvero.
Dizajnerici je pritom jednako važan kao konačan izgled prostora i trenutak u kojem ga djeca prvi put dožive kao svoj.
„Taj osmijeh i iskreno oduševljenje nešto su što nijedan render ne može dočarati”, ističe.
Od dva kreveta na kat do cjelovitog rješenja
Roditelji su u početku razmišljali o postavljanju dvaju kreveta na kat. U prostoriji takvih dimenzija to bi, međutim, značilo da između njih ostane tek prostor za prolaz, uz vrlo ograničene mogućnosti za ostale sadržaje.
Zato su angažirali dizajnericu kako bi uz namještaj po mjeri pokušala pronaći bolje rješenje. Željeli su da djeca u sobi dobiju sve što im je potrebno za svakodnevni život.
„U samo osam kvadrata trebalo je objediniti prostor za spavanje četvero djece, dva radna stola, ormar za garderobu, prostor za pohranu i igračke te barem malo slobodnog prostora za igru. Svaka od tih funkcija morala je imati svoje mjesto”, objašnjava Blanša.
Važna okolnost bila je i planirana namjena sobe. Obitelj je nije zamišljala kao dugoročno rješenje, već kao funkcionalan i ugodan prostor za nekoliko idućih godina, budući da u dogledno vrijeme planira preseljenje u veći stan. To je omogućilo usmjeravanje projekta na sadašnju dob, navike i potrebe djece.
Roditelji su pritom pokazali veliko povjerenje u predložene ideje, uključujući one koje su izlazile iz okvira uobičajenog opremanja dječje sobe.
„Budimo realni, pri prezentaciji projekta nije svaki roditelj oduševljen idejom panela za penjanje u dječjoj sobi, ali oni su tu ideju prihvatili s oduševljenjem. Bilo im je važno da djeca dobiju prostor u kojem će istinski uživati, čak i ako to znači pokoju malu avanturu više”, prisjeća se dizajnerica.
Kada svaki centimetar određuje raspored
Najveći izazov bile su same proporcije prostorije.
Nije bilo dovoljno provjeriti stanu li kreveti i ormari u tlocrt. Trebalo je osigurati da se djeca mogu kretati, otvarati ormare, pristupati ležajevima i koristiti radne površine. Položaj ulaznih vrata i prozora, vidljiv u tlocrtu, također je trebalo uskladiti s novom organizacijom.
Posebno zahtjevan element bio je upravo prozor, koji je na kraju izrađen po mjeri i prilagođen namještaju. Time se projektiranje nije zaustavilo na rasporedu opreme, nego je obuhvatilo i prilagodbu samog otvora potrebama prostora.
Ključna odluka bila je iskoristiti visinu sobe.
„Kad nema dovoljno kvadrata na podu, treba iskoristiti prostor iznad njega. Zato smo kombinirali povišene ležajeve kako bi nam ostalo mjesta za garderobne elemente i radne površine, stvarajući više funkcionalnih zona unutar iste prostorije”, govori Blanša.
Do konačnog rasporeda došla je kroz izradu 3D modela prostorije i namještaja.
„Puno je lakše pronaći optimalan raspored kada imate 3D model. Proces projektiranja upravo tako i započinje, isprobavanjem različitih kombinacija sve dok ne pronađemo idealno rješenje s kojim idemo u razradu”, objašnjava.
Zlatna pravila za savršeno uređenje dječje sobe
Tri ležaja za četiri mjesta za spavanje
Raspored spavanja organiziran je na dvije visinske razine, kombinacijom kreveta na kat i povišenih ležajeva. Dva jednostruka ležaja, svaki dimenzija 195 × 90 centimetara, namijenjena su dječacima. Jedan se nalazi pri podu, a drugi je povišen.
Treći ležaj, također povišen, dimenzija je 145 × 200 centimetara i namijenjen je zajedničkom spavanju dviju djevojčica. Njihova mala dobna razlika i bliskost bile su važan dio odluke o takvom rješenju.
„Djevojčice su različite svega 11 mjeseci i jako su bliske, tako da je njima zajednički ležaj bio odlična ideja”, kaže dizajnerica.
Na taj su način s ukupno tri ležaja osigurana četiri mjesta za spavanje, uz maksimalno korištenje visine prostorije.
Projektom je ostavljena i mogućnost dodatnog izvlačnog ležaja. Njegovo bi korištenje, međutim, djelomično otežalo pristup sobi, pa je taj prostor ipak namijenjen spremanju stvari. Ako se pojavi potreba, može se prenamijeniti.
Takva organizacija pokazuje koliko je u maloj sobi važno razmotriti i način na koji se pojedino rješenje koristi. Dodatna mogućnost postoji, ali je svakodnevni raspored prilagođen jednostavnijem kretanju i većoj iskoristivosti prostora za pohranu
Stepenice sa spremištima i ograde poput zidina dvorca
Povišeni ležajevi otvorili su prostor za druge funkcije, ali su zahtijevali i pažljivo osmišljen pristup. Za oba gornja kreveta izvedene su zajedničke stepenice s većim i dubljim gazištima, zamišljenima za sigurnije i jednostavnije penjanje.
Istodobno, svaka je stepenica dobila dodatnu namjenu. U njima su organizirani prostori za pohranu knjiga, igračaka i drugih dječjih sitnica, čime je i komunikacijski dio sobe pridonio ukupnom spremišnom kapacitetu.
Posebna pozornost posvećena je zaštitnim ogradama. Uz svoju osnovnu funkciju, one oblikuju i prepoznatljiv izgled kreveta: njihov dizajn podsjeća na zidine dvorca, pa gornja zona sobe poprima bajkovit karakter.
„Vodili smo računa i o visini iznad ležajeva te jednostavnosti pristupa jer ovakva rješenja prije svega moraju biti prilagođena dobi i potrebama djece, a tek onda i estetski privlačna. Na taj smo način spojili tri važne stvari: sigurnost, funkcionalnost i dječju razigranost”, ističe Blanša.
Motiv dvorca tako proizlazi iz elementa koji je u sobi nužan, a njegovim oblikovanjem postaje i dio dječjeg doživljaja prostora.
Namještaj po mjeri kao temelj projekta
Gotovi komadi namještaja u ovoj prostoriji ne bi omogućili jednaku iskoristivost, pa je izrada po mjeri bila temelj cijelog rješenja. Svaki element dobio je precizno određenu ulogu, od kreveta i ormara do radnog kutka i dodatnih spremišta.
Ispod većeg povišenog kreveta smješteni su garderobni ormar i dva radna mjesta. Radne površine nalaze se u blizini izvora prirodnog svjetla, a ormar ima ogledalne fronte koje ga reflektiraju, pridonose osvijetljenosti i vizualno proširuju prostor.
Uz taj se garderobni element nalazi dodatni ormar izveden do stropa. Iskorištavanje pune visine omogućilo je dobivanje znatne količine spremišnog prostora unutar male tlocrtne površine.
Za pohranu služi i ladica ispod kreveta smještenog pri podu, kao i prostori unutar stepenica. Spremanje je tako raspoređeno kroz više dijelova sobe, umjesto da se sva potrebna zapremina pokuša osigurati jednim velikim elementom.
„Važno mi je bilo da soba ne postane zatrpana stvarima, nego da svaka stvar ima svoje mjesto i da djeca što više toga mogu samostalno koristiti”, objašnjava dizajnerica.
U projektu u kojem je i prozor izrađen po mjeri upravo je usklađenost svih dijelova omogućila da mala prostorija primi toliko različitih funkcija.
Mali dnevni boravak i zid za penjanje
Na osam četvornih metara nije moguće očekivati veliku slobodnu površinu za igru. Blanša je zato nastojala da i dijelovi sobe koji imaju jasno određenu osnovnu namjenu ponude dodatne mogućnosti korištenja.
Donji krevet zamišljen je i kao mali dnevni boravak, s mekanom zidnom oblogom i televizorom postavljenim nasuprot njega. Tako mjesto za spavanje tijekom dana postaje kutak za odmor i boravak.
Na susjedni zid postavljen je panel za penjanje, jedan od detalja koji je djecu posebno oduševio. Njime mogu doći do jednog povišenog kreveta, a potom stepenicama nastaviti do drugog. Visinske razlike i pristupi ležajevima postaju dio njihove igre.
„Željela sam da soba, unatoč maloj kvadraturi, bude prostor u kojem će djeci biti ugodno i zabavno te u kojem će svakodnevno pronalaziti nove načine za igru. Vjerujem da dječja mašta ne poznaje kvadrate”, kaže Blanša.
Svakodnevica obitelji pritom se oslanja i na druge prostorije doma. Djeca su još mala, osobito dječaci, te vrijeme provode pod nadzorom roditelja. Dnevni dio stana zato je također prilagođen njihovoj igri, spremanju igračaka i ostalim svakodnevnim potrebama.
Takva raspodjela omogućuje da dječaci imaju prostor za igru i druženje u dnevnom dijelu, dok djevojčice, primjerice, u sobi mogu pisati domaću zadaću. Različite potrebe djece usklađene su promatranjem načina na koji obitelj koristi cijeli stan.
Zajedništvo uz osjećaj vlastitog mjesta
Olakotna okolnost bila je bliskost djece, koja uživaju u druženju i zajedničkoj igri. Tu je povezanost nastojala pretočiti u prednost rasporeda.
„Upravo sam njihovu povezanost željela pretvoriti u prednost, stvarajući prostor koji potiče zajedništvo, a istodobno svakom djetetu pruža osjećaj da ima svoje mjesto”, govori.
Soba je tako oblikovana oko njihovih sadašnjih odnosa i navika. Zajednički ležaj djevojčica, odvojena mjesta za dječake i dva radna stola dio su istog nastojanja da se na maloj površini usklade različite potrebe.
Mirna siva podloga koju djeca ispunjavaju bojama
Kako velik broj elemenata ne bi vizualno opteretio prostoriju, za osnovu namještaja odabran je MDF obojen u neutralnu sivu boju. Dizajnerica je izbjegla tamnije tonove i mnoštvo različitih boja na velikim površinama.
Razigranost je prepustila predmetima koji u dječju sobu prirodno dolaze: posteljini, igračkama, knjigama i dekoracijama. Takva podloga omogućuje da prostor dobiva karakter kroz korištenje i da se s vremenom jednostavno mijenja.
„Djeca su ta koja svojim životom unose boje u prostor. Zato smo željeli mirnu podlogu koju će oni sami nadograđivati”, objašnjava Blanša.
Rasvjeta je organizirana kroz glavni izvor svjetla, odnosno luster, noćne lampe te LED rasvjetu na mjestima na kojima je potrebna, primjerice iznad radnog stola. Različiti izvori prate različite aktivnosti unutar iste male prostorije.
Rješenje koje je obitelj prihvatila bez izmjena
Važnu ulogu u predstavljanju projekta imala je 3D vizualizacija. Renderi i videozapis omogućili su obitelji da unaprijed doživi raspored, odnose među elementima i atmosferu buduće sobe.
Predloženo rješenje svidjelo im se odmah, a prema riječima dizajnerice, tijekom usuglašavanja projekta nisu promijenili baš ništa.
„Kako su sami rekli, ‘nismo ni očekivali ovako dobro rješenje’. Njihovo iskreno veselje najbolja mi je potvrda da smo napravili nešto za njih posebno”, prisjeća se.
Oduševljenje nije ostalo samo na prikazu budućeg prostora. Prema povratnim informacijama koje je dobila, soba u svakodnevnom korištenju funkcionira bez problema, a djeca su sretna i zadovoljna.
„To je sigurno najveći uspjeh”, kaže Blanša.
Mali korisnici pojavljuju se i na fotografijama te u videozapisu projekta, kao glavni junaci priče o sobi koja je oblikovana oko njih.
Nekoliko dana za projekt i jedna izvedbena razlika
Izrada projektne dokumentacije trajala je svega nekoliko dana. U tom su razdoblju obavljeni izlazak na teren i izmjera, izrađeni idejno rješenje, kotirani tlocrti i presjeci, nacrti za stolare te dizajn sobe.
Postojeće instalacije ostale su gotovo potpuno neizmijenjene. Namještaj je također izrađen u relativno kratkom roku, zahvaljujući stolaru koji je ujedno obiteljski prijatelj klijenata.
Jedan detalj ipak je izveden drukčije od početne zamisli. Panel za penjanje dizajnerica je predvidjela u dekoru drva, u punoj visini od poda do stropa. Konačno rješenje ponešto se razlikuje od tog prijedloga, no u kontekstu svega ostvarenog smatra ga manje važnim.
„Uz sve ostalo što smo postigli, taj je detalj zaista manje važan”, ističe.
Pogledajte kako izgleda izvedeno stanje!
Procijenjena tržišna cijena preobrazbe oko 5000 eura
O stvarnom trošku izvedbe teško je govoriti kao o iznosu koji bi se mogao primijeniti na usporediv projekt. Namještaj je izrađen po prijateljskoj liniji, pa ostvareni troškovi nisu realan pokazatelj tržišne cijene takvog zahvata.
Blanša procjenjuje da bi realna cijena preobrazbe ove sobe bila oko 5000 eura. Tu je procjenu važno razlikovati od konkretnog iznosa koji je obitelj platila u okolnostima dogovora sa stolarom.
Projekt ujedno pokazuje koliko dobro osmišljena izrada po mjeri može pridonijeti zahtjevnoj prostoriji. Ipak, dizajnerica naglašava da ona nije nužna u svakoj dječjoj sobi.
„Iza sebe imam i projekt dječje sobe koju sam u potpunosti opremila gotovim namještajem za svega 1000 eura. Unatoč ograničenom budžetu, uspjeli smo stvoriti funkcionalan, ugodan i estetski privlačan prostor. To je samo još jedan dokaz da za lijepo i funkcionalno uređenje dječje sobe nije nužno potrošiti cijelo bogatstvo”, kaže.
Prostor koji može pratiti promjene
Neutralna osnova omogućuje da soba tijekom sljedećih nekoliko godina mijenja karakter bez velikih zahvata. Posteljina, dekoracije, rasvjeta i organizacija stvari mogu pratiti dječju dob i interese.
Kako djeca budu rasla, trebat će ponovno procijeniti odgovara li im postojeći raspored. Projekt ostavlja mogućnost uklanjanja većeg povišenog kreveta te naknadne nadogradnje ormara.
Pogledajte reakciju djece!
Najvažnije je kako se prostor svakodnevno koristi
Roditeljima koji uređuju malu zajedničku dječju sobu Blanša prije svega savjetuje da razmišljaju o svakodnevnom životu koji će se u njoj odvijati.
„Ne treba razmišljati samo o tome kako sve smjestiti u sobu, već kako će se taj prostor svakodnevno koristiti. Posebno kod malih prostorija kvalitetan projekt i dobro osmišljen namještaj po mjeri mogu napraviti veliku razliku”, ističe.
Na dekorativnim detaljima, smatra, može se uštedjeti, dok na sigurnosti, kvalitetnoj izradi i funkcionalnosti ne bi radila kompromise. Jednako važnim smatra uvažavanje dječjih želja i interesa, kako bi prostor odražavao njihovu osobnost.
Takav pristup primjenjuje i u vlastitom domu. Njezin sin trenira košarku, pa je njegova soba trenutačno gotovo u potpunosti posvećena upravo tom sportu.
„On u tome neizmjerno uživa, a meni je to najbolji pokazatelj koliko je važno da prostor odražava dijete koje u njemu odrasta”, govori.
U projektu ROOM FOR 4 važnu su ulogu zato imali i roditelji. S oduševljenjem su prihvatili i panel za penjanje, dajući mjesta malim avanturama unutar pažljivo organizirane sobe.
„Upravo zahvaljujući njihovoj otvorenosti, povjerenju i želji da razvesele svoju djecu nastala je soba kojom su danas svi zajedno zadovoljni. A meni je upravo to najljepši dio ovog projekta”, kaže Blanša.
Između povišenih ležajeva, stepenica sa spremištima, radnih stolova i ograda nalik zidinama dvorca nastao je prostor prilagođen jednoj obitelji i njezinoj sadašnjoj svakodnevici. Svaki centimetar ima svoju ulogu, a djeci je ostavljeno da ga ispune vlastitim pričama.
„Na kraju dana nije najvažnije koliko soba ima kvadrata, koliko je novca u nju uloženo ili koliko je savršeno uređena, već koliko se dobro djeca u njoj osjećaju”, zaključuje dizajnerica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....