Živjeti blizu obitelji, a pritom zadržati vlastitu privatnost i neovisnost, želja je mnogih. No kako tu ideju pretočiti u funkcionalan životni prostor, osobito kada je riječ o jednom postojećem stanu? Upravo su na to pitanje odgovorili arhitekti studija FOS, koji su u suradnji sa Sergijem Pradanom i Angelom Esteban Librero osmislili zanimljiv stambeni projekt u kojem je jedan stan površine 130 četvornih metara pretvoren u dva zasebna doma za brata i sestru.
Projekt nazvan „2-in-1 Apartment” temelji se na jednostavnoj, ali sve aktualnijoj ideji, omogućiti članovima obitelji da žive jedni uz druge, a da pritom svatko ima vlastiti prostor, prilagođen svojim navikama, potrebama i estetskim preferencijama. Rezultat su dva interijera različitih karaktera, povezana zajedničkim arhitektonskim konceptom i pažljivo osmišljenim ulaznim prostorom.
Dva doma unutar postojećih zidova
Pretvaranje jednog stana u dvije potpuno funkcionalne stambene jedinice zahtijevalo je niz promišljenih arhitektonskih odluka. Postojeća struktura zgrade postavljala je određena ograničenja, a arhitekti su morali pronaći način da unutar raspoložive površine osiguraju sve što je potrebno za kvalitetan svakodnevni život.
Posebnu pozornost posvetili su organizaciji prostora, prirodnom osvjetljenju, prostorima za pohranu i zvučnoj privatnosti. Pritom je bilo važno izbjeći osjećaj skučenosti koji često prati podjelu većih stanova na manje jedinice.
„Jedan od glavnih izazova bio je rad unutar ograničenja postojeće strukture, uz istodobno stvaranje dvaju potpuno funkcionalnih domova s jasno definiranim identitetima. Bilo je potrebno pažljivo riješiti pitanja komunikacije unutar prostora, prirodnog osvjetljenja, pohrane i zvučne privatnosti, a da se pritom ne naruši kvaliteta stanovanja”, objašnjavaju iz studija FOS.
Važnu ulogu pritom ima zajedničko ulazno predvorje, zamišljeno kao svojevrsna tampon-zona između dvaju stanova. Ono omogućuje bratu i sestri da zadrže vlastitu privatnost, a istodobno stvara diskretnu poveznicu između njihovih domova.
„Rješenje se temeljilo na promatranju tlocrta kao fluidnog slijeda prostora, umjesto kao stroge podjele na dvije cjeline. Zajedničko predvorje služi kao prijelazna zona koja osigurava privatnost, a istodobno zadržava suptilan osjećaj povezanosti”, ističu arhitekti.
Različiti karakteri, zajednička priča
Iako dijele obiteljsku povezanost i želju da žive blizu jedno drugome, brat i sestra imaju različite životne navike i estetske sklonosti. Upravo su te razlike postale jedno od glavnih polazišta pri oblikovanju interijera.
Jedan stan karakterizira razigraniji pristup uređenju, s odvažnijim bojama i izražajnijim detaljima koji se nadovezuju na prepoznatljive elemente stambene arhitekture susjedstva. Drugi je zamišljen kao mirniji i suzdržaniji prostor, u kojem prevladavaju neutralni tonovi i smirenija atmosfera.
Unatoč razlikama, dva stana ne djeluju kao potpuno nepovezane cjeline. Njihov zajednički identitet proizlazi iz dosljednog arhitektonskog pristupa, očuvanja postojećih elemenata i korištenja namještaja izrađenog po mjeri.
„Brat i sestra dijelili su zajedničku želju za životom u neposrednoj blizini, no svatko je imao vlastiti životni stil i estetske sklonosti. Upravo je ta dvojnost postala jedno od glavnih polazišta projekta”, pojašnjavaju iz studija.
Tijekom projektiranja važnu je ulogu imala i kontinuirana komunikacija s budućim stanarima. Umjesto nametanja jedinstvenog estetskog rješenja, arhitekti su nastojali pronaći ravnotežu između zajedničkog koncepta i individualnih želja.
„Umjesto oblikovanja dvaju potpuno odvojenih projekata, razvili smo zajednički arhitektonski jezik, zadržavajući izvorne elemente prostora i koristeći namještaj izrađen po mjeri kao poveznicu između dvaju interijera. Istodobno smo bojama, intenzitetom materijala i prostornim ritmom svakom stanu omogućili vlastiti karakter” dodaju.
Funkcionalan namještaj po mjeri
Kod projekata u kojima je potrebno maksimalno iskoristiti postojeću površinu, namještaj izrađen po mjeri često ima mnogo važniju ulogu od one isključivo estetske. Tako je bilo i u ovom slučaju.
Kako bi obje stambene jedinice bile funkcionalne i ugodne za život, arhitekti su posebnu pozornost posvetili integraciji prostora za pohranu i svakodnevnih funkcija u jedinstvena rješenja.
Namještaj pritom nije zamišljen kao naknadni dodatak interijeru, nego kao sastavni dio arhitekture. Takvim se pristupom prostor koristi učinkovitije, smanjuje se potreba za dodatnim samostojećim elementima, a cjelokupni interijer djeluje skladnije i organiziranije.
„Unutrašnjost svakog stana oblikovana je prema jasnoj prostornoj hijerarhiji i načelima učinkovitog korištenja prostora, uz namještaj izrađen po mjeri koji skladno objedinjuje pohranu, instalacije i svakodnevne funkcije. Takav pristup omogućio je da obje stambene jedinice, unatoč različitim površinama, djeluju zaokruženo i prostrano”, objašnjavaju arhitekti.
Upravo se u takvim rješenjima očituje važnost kvalitetnog projektiranja manjih stambenih prostora. Umjesto da se funkcionalnost postiže na štetu estetike, svaki je element osmišljen tako da istodobno odgovara praktičnim potrebama i pridonosi ukupnom dojmu interijera.
Na obroncima Medvednice nastala je kuća koja ‘oduzima dah‘, vodimo vas unutra
Sve važniji model stanovanja
Osim što donosi zanimljivo arhitektonsko rješenje, projekt „2-in-1 Apartment” otvara i šire pitanje budućnosti stanovanja u gradovima. U vrijeme kada su stambeni prostori sve dragocjeniji, a potrebe kućanstava sve raznolikije, prilagodba postojećih nekretnina mogla bi imati važnu ulogu u stvaranju novih modela zajedničkog života.
„Ovaj projekt pokazuje potencijal postojećeg stambenog fonda za prilagodbu novim oblicima stanovanja, bez potrebe za povećanjem površine ili opsežnim rušenjem postojećih struktura. Koncept stana 2 u 1 predstavlja fleksibilan model za braću i sestre, šire obitelji ili višegeneracijska kućanstva koja žele zadržati samostalnost, ali pritom ne žele živjeti izolirano jedni od drugih”, ističu arhitekti.
Smatraju i da će takvi modeli u budućnosti postajati sve relevantniji, osobito u gusto naseljenim urbanim sredinama.
„Kako gradovi postaju sve gušće naseljeni, a stambene potrebe sve složenije, vjerujemo da će ovakav pristup dobivati na važnosti. Arhitektura može djelovati kao posrednik u međuljudskim odnosima, nudeći prostorna rješenja koja podržavaju promjenjive društvene strukture”, zaključuju iz studija FOS.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....