Na strmoj padini iznad jezera Memphremagog u kanadskoj pokrajini Quebec nalazi se kuća koja na prvi pogled djeluje kao da je nastajala i širila se godinama. Različiti dijelovi kuće, prozori na krovu, garaža postavljena pod drugim kutom te različite visine pojedinih dijelova stvaraju dojam niza naknadnih dogradnji. No takav izgled nije slučajan. Arhitekti su se pri projektiranju ugledali na okolne kuće i vikendice, koje su se u ovom dijelu Quebeca često tijekom godina širile dodavanjem novih prostorija i zasebnih pomoćnih objekata.
Kuća De la Descente prostire se na oko 418 četvornih metara, a smještena je u šumovitom području u blizini mjesta Ogden, na parceli koja se strmo spušta sve do stjenovite litice uz jezero. Pristup kući nalazi se jednu etažu niže od zaravni na kojoj je ona izgrađena. Vlasnici, mladi par iz Montreala s dvoje djece, željeli su mjesto za odmor u prirodi koje će moći koristiti i kada im u goste dođu prijatelji s djecom.
Upravo je konfiguracija terena arhitektima iz studija Matière Première Architecture zadala jedan od najvećih izazova. Umjesto da pokušaju promijeniti teren, odlučili su ga prihvatiti takvim kakav jest i prilagoditi mu cijelu kuću.
„Takve se kuće s vremenom razvijaju dodavanjem novih prostora i pomoćnih objekata, često više vođenih potrebom nego formom”, objašnjava arhitekt Étienne Chaussé.
Tu su ideju arhitekti prenijeli i u projekt De la Descente. Garaža je odvojena od glavne kuće i postavljena pod drugim kutom. No ona ovdje nije samo mjesto za automobil. Budući da općinska pravila nisu dopuštala radove kojima bi se mijenjala strma padina, arhitekti su garažu iskoristili kako bi riješili problem pristupa kući.
Do garaže se dolazi prilaznim putem, a iz nje stubište vodi na gornju etažu. Ondje se nalazi prostor za goste. Iz njega se kratkim vanjskim prolazom može prijeći do prizemlja glavne kuće. Tako su dva odvojena objekta povezana u cjelinu, a istodobno je riješena i visinska razlika na parceli.
„Rješenje s garažom kao načinom svladavanja terena bilo je funkcionalno, ali je istodobno pridonijelo izgledu cijelog projekta”, kaže arhitekt Marc-Antoine Chrétien.
Velika staklena stijena
Vlasnici su arhitektima postavili samo jedan poseban zahtjev za unutrašnjost. Željeli su otvoreni dnevni boravak, s velikom staklenom stijenom koja seže do krova i trokutastim dijelom pri njezinu vrhu.
Upravo je taj zahtjev utjecao na oblik kuće. Kako bi se dobio dovoljno velik prostor prema van, dio dnevnog boravka izvučen je prema pročelju, dok je velika staklena stijena postavljena nešto dublje u odnosu na vanjski rub kuće. Tako je nastao visok prostor otvoren prema krovu, s pogledom na jezero i šumu.
Marko i supruga sami su na surovom Velebitu stvorili dom iz snova: ‘Neobičan je i nesvakidašnji‘
Unutrašnjost je organizirana bez puno zidova. Umjesto klasične podjele na zasebne prostorije, pojedini dijelovi dnevnog prostora odvojeni su namještajem. Tako se dnevni boravak, blagovaonica i ostali sadržaji prirodno nastavljaju jedni na druge.
Materijali su birani tako da se kuća što bolje uklopi u šumski okoliš. Za pročelje je korišteno lokalno bijelo cedrovo drvo koje je unaprijed obrađeno tako da izgleda starije i prirodno posivjelo. Ista vrsta drva pojavljuje se i u interijeru, gdje je brušena i nauljena.
Među krošnjama
Važnu ulogu imaju i krovne kućice. Umjesto da na kuću dodaju još jednu punu etažu, arhitekti su dio prostora smjestili pod krov. Time su zadržali niži profil kuće i bolje je povezali s okolnim građevinama.
Prozori na krovnim kućicama postavljeni su tako da iz različitih prostorija pružaju poglede prema šumi. Istodobno u potkrovlje dovode mnogo dnevnog svjetla, pa prostori pod krovom nisu tamni i zatvoreni.
Uz kuću je smješten bazen čiji položaj vizualno povezuje kuću s jezerom. Nekoliko stepenica niže nalazi se betonsko ognjište za druženje, smješteno dovoljno nisko da ne zaklanja pogled prema krajoliku.
Arhitekti su se pritom poigrali različitim oblicima, visinama i položajima pojedinih dijelova kuće. Neki su ravni, neki zaobljeni, a pojedini su izvučeni ili uvučeni u odnosu na ostatak građevine. Upravo ta kombinacija stvara dojam kuće koja se tijekom vremena mijenjala i nadograđivala, iako je od početka projektirana kao cjelina.
Gradnja je zbog strmog terena bila posebno zahtjevna. Na parcelu je trebalo dopremiti velike konstrukcijske elemente, beton i prozore, što je dodatno otežalo izvedbu. No upravo je teren na kraju postao jedan od ključnih elemenata projekta. Kuća je prilagođena padini umjesto da je mijenja, a njezin raspored i oblik omogućuju da se iz gotovo svakog dijela doma dožive šuma i jezero.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....