Ovdje je snimljen ‘Dnevnik velikog Perice‘: Pogledajte kako izgleda stan u Zagrebu koji postaje tražena lokacija za snimanja

Otkrivamo kako je jedan zagrebački stan postao najpoželjnija adresa za snimanja u Hrvatskoj.

Vrhunac arhitektonskog stvaralaštva Drage Galića, jednog od najuvaženijih hrvatskih arhitekata, stambena je zgrada u Ulici grada Vukovara 43-43a u Zagrebu, koju je projektirao 1954. godine, a građena je od 1955. do 1959. godine. Ova je zgrada svojevrsna Galićeva oda béton brutu, sirovom betonu, koji je obilježio i karijeru velikog Charlesa Edouarda Jeannereta, puno poznatijeg pod pseudonimom Le Corbusier.

Galić je prije nje projektirao i zgradu u istoj ulici na broju 35-35a, zbog koje su ga mnogi tada napali da je kopirao poznatu marsejsku Unité d‘Habitation slavnog francuskog arhitekta. Galić je i drugom zgradom samo potvrdio da nije riječ o kopijama, i to nizom detalja i originalnih rješenja. U drugu zgradu Galić je smjestio 87 stanova u deset tipova, a najčešći je dvoetažni stan u četiri tipa, koji variraju ovisno o poziciji ulaza i spavaće etaže koja može biti iznad ili ispod dnevne.

Upravo je takav - dvoetažan, sa spavaćim sobama na katu - stan u kojem nas je dočekao Tomislav Peleski, vlasnik tvrtke Dobre lokacije. Iako se po rasporedu ni po čemu ne izdvaja od ostalih tipskih stanova u toj zgradi, ovaj je stan po nečemu poseban.

- Riječ je o stanu prilagođenom snimanju filmova, serija, reklama, editorijala i ostalih formata vezanih uz A/V produkciju - pojasnio nam je Tomislav, čija se tvrtka specijalizirala za pomaganje produkcijskim ekipama u pronalasku savršenih lokacija za snimanje u Hrvatskoj, uz bogato iskustvo u lokacijskom scoutingu, produkciji filmova, TV emisija i reklama.

- Kolega i ja smo unajmili ovaj stan, namjestili ga i nudimo ga za sve vrste prenamjena, fotografiranja i snimanja. Recimo, prošle smo godine u njemu snimali ‘Dnevnik velikog Perice‘... Stan je velik, polivalentan, ima 93 četvorna metra, dvoetažan je, nudi podosta mogućnosti. Neke su stvari malo zastarjele, poput opreme kuhinje i kupaonice, pa može ići u tom retro điru, ali doslovno se može sagraditi i nova kuhinja u dnevnoj sobi... To su neke stvari koje nudimo produkcijama, kao neki benefit, da mogu raditi sa stanom što žele, unutar okvira zgrade - objašnjava.

Stan je dvoetažni, s velikim dnevnim boravkom, kuhinjom, toaletom i ostavom na donjem katu te kupaonicom, spavaćom sobom i manjom prostorijom za smještaj šminke i garderobe na gornjem katu. Minimalistički je namješten, što znači da je lako, prema potrebama projekta, scenografski izmijeniti izgled stana. Tomislav ističe da je upravo to jedna od najvećih prednosti tog stana:

- Često je problem upravo to da su stanovi u kojima snimamo sasvim prazni, znači treba ih potpuno namjestiti, što predstavlja dodatni trošak. Problem je i kad je obratno, kad se snima u stanovima u kojima ljudi žive, jer tim ljudima zna s vremenom sve početi ići na živce nakon što ga nekoliko puta iznajme za snimanje. Iako je najamnina koju dobiju za reklame i za filmove pristojna, pogotovo kad je riječ o stranoj produkciji, vlasnici stanova najčešće odustanu nakon nekoliko puta. Razlog je jednostavan: kroz stan im za vrijeme snimanja prođe 50-ak ljudi, mijenja se raspored, neki se komadi namještaja nehotice oštete... Najgore je, na primjer, kad se na snimanju oštete parketi. Za takve je stvari tu polica osiguranja, iako produkcija uvijek pazi na sve i nastoji sve zaštititi, ali s obzirom na količinu ljudi koja fluktuira prostorom, uvijek je moguće da se dogodi nešto nepredviđeno.

Nije samo stan važan, Tomislav ističe da je važna i cijela logistika. Naime, za potrebe scenografske pripreme, snimanja i raspreme potrebno je osigurati i površinu za smještaj tehničkih vozila, kao i direktan pristup liftu za prijenos opreme - a sve to zgrada u kojoj je ovaj stan smješten ima. Također, stan raspolaže strujom od tri faze s limitatorima od 25 ampera po fazi. Pokraj razvodnog ormara ugrađene su dvije lako dostupne EC 309 16 A 400 V~ 5P industrijske utičnice, a svaka industrijska utičnica zaštićena je s po tri 16 A osigurača u razvodnom ormaru, jedan osigurač za svaku fazu utičnice.

- Da, u dogovoru s vlasnikom stana instalirali smo novu struju, može se koristiti i jača rasvjeta, prilagođen je pristup za parking tehničkih vozila, to je sve neka logistika koja je dio paketa - kaže Tomislav.

- Nije dovoljno samo imati stan, jer što će vam lijep stan ako nemate parking, pristup lokaciji, osiguranu logistiku... onda je kao da ga i nemate. Iako ima stanova koji su u opticaju već godinama i ljudi dolaze snimati kod njih, neki su više a neki manje fleksibilni... Uvijek je kod tih vlasnika koji žive u stanu u kojem se snima prisutna neka nelagoda, pogotovo ako imaju obitelj, djecu, dnevni raspored, a ekipa im snima po 12 do 14 sati u stanu, pa traje scenografska priprema, pa im se nešto u stanu ošteti. Jasno, sve to ulazi u cijenu i sve se to plaća, ali neki ljudi odustanu. A kod ovog je stana zgodno to što je u njemu praktički moguće napraviti mali studio, sve snimiti i izaći, tako da nema tih stresova i ovo što sam naveo prije. Ovaj je stan, zapravo, svojevrsni pilot-projekt, da vidimo kako će tržište reagirati na ovakav tip najma, da se vidi da to nije studio, fotostudio, da nije gradnja od nule - obrazlaže.

Tomislav radi kao lokacijski menadžer već 20 godina, iza njega su brojni domaći i strani projekti. Zanimalo nas je kako se čovjek uopće počne baviti takvim poslom:

- Tako da ti netko prije 20 godina kaže ‘Sad ćeš raditi lokacije‘, ha-ha-ha! Uopće nemaš pojma što to znači, pa se snalaziš. U to vrijeme kad sam počinjao, bile su aktualne sapunice, radio sam neke sapunice za tadašnju Ring Multimediju, poslije toga sam studirao dizajn i onda sam krenuo u freelancere i - nisam se dao! Tijekom vremena bilo je jako puno razloga da se odustane, stresnih situacija, neplaćanja... Stresna je bila i sama činjenica da se pokušavaš afirmirati u filmu na nekom polju koje producent nerado plaća - ta je funkcija potrebna na setu, ali kod nas ona prije dvadesetak godina praktički nije postojala jer je tržište nije zahtijevalo - priznao je Tomislav.

- Onda sam počeo raditi u nekoj renesansi tih reklama, kad se na tržištu počela formirati potreba za mojom funkcijom. Učio sam iz pokušaja i pogrešaka, malo gledao kako to rade stariji kolege, slušao kako napraviti ovo ili ono... Tako sam ostao u tom poslu i radim ga već dugi niz godina. Radim filmove, serije, reklame i slično... Sad radim na kratkom filmu Ivana Veljače, to je sada u pripremi. Radim, ustvari, pretežno dulje projekte, posljednjih godina s produkcijskom kućom Drugi plan radimo britanske serije kao što su ‘Hotel Portofino‘ i ‘Taste for Murder‘, a trenutačno za 2026. pripremamo i neke nove projekte.

Tomislav nije mnogo dvojio kad smo ga pitali koji je recept za uspjeh u tom poslu.

- Samo upornost, malo tvrdoglavosti, malo sreće i dovoljno dugo ostaješ u tome da isporučiš kvalitetu, dobar proizvod. Onda su svi sretni na kraju i to je to. Nema puno filozofije - zaključio je.