Kućica na stijeni

Dom umjetnice Jagode Buić u Dubrovniku

Poetika bijelog i ultraminimalizma
Profil
Info:
kompleks Kolorina površine oko 150 m2
Vlasnica:
Jagoda Buić
Uređenje:
vlasnica uz pomoć pokojeg meštra

Kolorina nije samo dubrovački dom svjetski poznate svestrane umjetnice Jagode Buić. Kompleks neobičnih kućica sagrađenih na stijeni podno tvrđave Lovrijenac još u davnom 13. stoljeću, za Jagodu je puno više od doma. U Kolorinu je utkala sebe, svoju umjetnost, svoj život, prijatelje… Splićanka s brojnim adresama od Provanse, Pariza, Venecije do Zagreba, svaki je svoj dom uređivala u skladu sa svojom osobnošću i osebujnom životnom filozofijom. Kada je jedne davne zime došla u Dubrovnik raditi kao kostimografkinja na jednom filmskom setu, u zimsko predvečerje prošetala se ispod Lovrijenca i na stijeni nasuprot tvrđavi ugledala nakupinu kamenja s otvorima koji su podsjećali na prozore.

Saznala je da su te ruševine bile u vlasništvu gospođe Šulić, pa je otišla kod nje i pitala je bi li joj to prodala. – Gospođa je odgovorila da bi. Ali upitala me je što će mi to, na što sam ja odgovorila: Ne znam, ali vjerojatno za gledanje! Tako je počelo i tako se nastavilo – započinje priču o Kolorini Jagoda Buić. Zdanje je uklesano u već postojeće špilje koje su spomenik prve kategorije. Neki kažu da je Kolorina Jagodino najbolje umjetničko djelo, no umjetnica kaže da je ipak njezino najdraže djelo. – Ne mogu reći da sam to mjesto gradila, prije bih rekla da sam se potpuno uklopila u njega.

Trogloditske rupe koje sam tamo zatekla nastale su kopanjem kamena za Lovrijenac, mijenjale su funkcije tijekom stoljeća i ima puno čudnih priča o tom mjestu, pa čak i da su tu nekoć davno živjele vještice. Ovo što vidite danas, stvaralo se s puno entuzijazma, malo novca i dva do tri prava meštra. Kad bi se barem češće na našoj obali dogodio ovakav susret pun poštovanja prema povijesnome mjestu, kamenu, prirodi i moru – ističe. Unutrašnja forma je bačvastih svodova, a ono što je vlasnica napravila i intervenirala u prostoru su otvori iz prostorije u prostoriju. Arhitekt sam ovdje mogla biti samo ja. Svaki prolaz je drugačiji, posebne plastične vrijednosti, ovisno o debljini hridine kroz koju prolazi – kaže.

Kolorina ima šest malih kućica povezanih unutarnjim otvorima i strmoglavim skalinima. U svaku se može zasebno ući, ima ukupno devet vrata, no samo jedan prozor. Tijekom vremena i življenja svaka je kućica dobila naziv. U jednoj je Jagodin atelje, jedna je muzička soba s akustikom pravog volta gdje se nalaze bijeli klavir, gitara i Jagodina zbirka drvenih udaraljki s raznih kontinenata. Na kamenom stolu pogled privlači originalna Picassova zdjela od bijele keramike, koju je vlasnica dobila na poklon. Zid krasi jedan kameni romanički lav. Život se odvija na terasi iznad mora, u koju se izlazi iz muzičke sobe, a koju vlasnica naziva dnevnim boravkom. U dubokoj je sjeni odrine s pogledom na Lovrijenac, ponekim dubrovačkim cvjetićem i modri horizont.

Na zidovima nema slika jer bi nagrdile njihov oblik, a svaki bi čavao uništio izolaciju, postavljenu na isti način kako se izoliraju tuneli, bez vijaka

Odmah do muzičke sobe je refektorij, soba u kojoj se objeduje, a u sklopu nje je i mala kuhinja. Nakon blagovaonice ulazi se u spavaću sobu do koje je i garderoba, potom slijedi jedna gostinska soba, pa druga gostinska soba, okrugli kamin te Kapetanova kuća, koja je rezidencija za posebne goste. U zidovima nema nijednog čavla, jer bi svaka slika pokvarila oblik zidova, a osim toga najljepšu sliku vlasnica ima kada izađe na terasu. No, poanta je i u tome da bi se probila izolacija jer kako kuća leži na stijeni, mora biti izolirana kao što su izolirani i tuneli, bez ijednog čavla. Ova kuća je uvjetovana s puno toga da bi mogla postojati.

Ispod glavne terase je jedan volat gdje se nalaze kuhinja i vanjska blagovaonica do koje se dolazi skalinima prema moru. Na terasi se ističu crvene stolice. Kolorinom dominira bijela boja, pravo vapno, kamen, dok od namještaja nema ničega osim kreveta prekrivenih prekrasnim bijelim, ručno izrađenim prekrivačima još od Jagodine prabake te djelomično i starih francuskih iz Provanse. Podovi su drveni od običnih jelovih dasaka, jer u čitavom tom okružju kamena potrebno je imati malo drveta radi topline. Unutar bijelih zidova svoj dom su pronašli brojni kameni detalji, drveni brodovi, ukrasi od stakla…

Umjesto prozora, ima puno malih puškarnica koje su još u staro vrijeme služile za ventilaciju. U kućicama ima pet malih kupaonica, ali vlasnica nijednu ne koristi, jer njezina je najdraža kupaonica na terasi, sa starinskom fontanom i hladnom špinom. Za Jagodu nema ljepše kupaonice od te, jer je na otvorenom, s pogledom na Lovrijenac i horizont, na Sunce i mjesečinu… Kuća ima pristup moru niz 75 skalina. Kolorina se proteže na oko 150 kvadrata, zajedno sa svojim terasama, skalama, međuprostorima… – Što god se nalazi na Kolorini, počevši od monograma na mojim lancunima i prekrivačima koji su ručno vezeni, pa do ovog kamenja, koje sam s radnicima sama nosila, sve je to ljepota.

Ništa se ovdje nije sagradilo odjednom, već je polako nastajalo, kako su to dopuštale materijalne mogućnosti umjetničkog života. Najdramatičnija faza uređenja bila je kada sam s dva radnika morala s daskama premostiti škrape i provalije. Zadnji neimar Dubrovnika, pok. Pepo Mozetić iz poduzeća Građevinar mnogo je značio u tom izuzetno hrabrom pothvatu kao i legendarna direktorica Zavoda za zaštitu spomenika Dubrovnika, Dubravka Beretić – priča Jagoda. Posvuda su samonikle biljke. Na terasi se nalaze i neobične graste, ostaci vodovodnih cijevi iz Dubrovačke Republike, u kojima raste cvijet dubrovački koralj.

Za velikim kamenim stolom na terasi se objeduje, a tu je Jagoda ugostila svoje brojne prijatelje. Za istim tim stolom nekoć davno gost je ovdje bio i čuveni Eugène Ionesco. Na terasi je i predivan kamin, rad dubrovačkog meštra Đura koji podsjeća na krušnu peć. Iako je novije gradnje, savršeno se uklopio u cijeli ambijent. Za malim okruglim stolom na dnu terase pije se aperitiv. Jagoda ga je donijela iz Provanse i nekoć je služio za pravljenje maslinova ulja. Dosta toga je doneseno iz Provanse. U Kolorini je sve jako funkcionalno, puno je kamenih stolova, detalja i ukrasa.

Ili je to kamenje koje je Jagoda sama izronila ispod Lovrijenca ili ga je donijela iz Provanse i s putovanja. Sve je nastajalo spontano, slučajno, životno…! Za svoj dubrovački dom kaže da je posveta ručnom radu, kamenu, moru, lanenim lancunima i starim bijelim dekama na krevetima. Starinski monogrami nalaze se na svakom komadu Jagodine posteljine. Kolorina je zapravo oda ultraminimalizmu, koji je sada, kako dodaje svestrana umjetnica, ‘došao u modu’, a ona ga je još prije pola stoljeća prilagodila svom osebujnom načinu života.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. studeni 2024 00:44