JEDRO UMJESTO KROVA

Dnevni boravak pod vedrim nebom: Pogledajte ovu senzacionalnu malu kuću za veliku obitelj!

Život pod vedrim nebom svakodnevica je za ovu osebujnu japansku obitelj (ilustracija)

 SHUTTERSTOCK
Otvoreni središnji prostor s pomičnom ceradom stvara uistinu neobičan - i neočekivan - prizor
Otvoreni središnji prostor s pomičnom ceradom stvara uistinu neobičan - i neočekivan - prizor

Od Japanaca ne očekujete da pokušavaju ‘zaobići‘ sustav; strogo poštivanje još strožih pravila u japanskom je DNK-u. Ali izuzeci potvrđuju pravila: japanski arhitekt i umjetnik Zajirogh (pravim imenom Nobufumi Takahashi) pozornost međunarodne javnosti privukao je projektom vlastite kuće neobičnog naziva Open Sky House. Riječ je o maloj obiteljskoj kući u Tokiju čiji je dnevni boravak - potpuno bez krova.

Prema objašnjenju arhitekta Yoshitake Suzukija, obitelj je ‘skinula krov‘ s dnevnog boravka iz praktičnog razloga: na taj su način izbjegli ograničenja koja proizlaze iz dopuštene izgrađenosti parcele. U Tokiju je, naime, površina natkrivenog prostora važna za izračun dopuštene izgrađenosti, pa je izostavljanje krova omogućilo da se na maloj parceli dobije više uporabnog prostora, bez kršenja urbanističkih pravila.

Dakle, pravila su se držali, samo su ih malo zaobišli...

Posebnost projekta nije samo u tome što je arhitekt odlučio živjeti pod otvorenim nebom, nego i u načinu na koji je taj naizgled nepraktičan koncept pretvorio u funkcionalan dom za peteročlanu obitelj. Umjesto klasičnog krova osmislio je sustav pomične cerade, nalik jedru broda, kojom se prostor može zaštititi od kiše i sunca.

Kuća je izgrađena 2019. godine u tokijskoj četvrti Suginami, nedaleko od kulturnog središta Kichijoji. Projekt je nastao u suradnji Zajirogha, arhitekta Yoshitake Suzukija i Minori Amamoto, Zajiroghove supruge. Na prvi pogled ne djeluje osobito neobično. Izvana je to jednostavna, bijela dvokatnica, pravilnih linija i skromnih dimenzija, kakva bi se lako mogla uklopiti u niz drugih obiteljskih kuća u Tokiju. Međutim, čim se uđe u nju, postaje jasno da je njezina arhitektura sve samo ne uobičajena.

Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!

Kuća ima ukupno 57 četvornih metara stambene površine, a u njoj žive Zajirogh, supruga i njihovo troje djece. Izgrađena je na parceli od 76 četvornih metara, dok tlocrtna površina građevine iznosi 38 četvornih metara. Riječ je o drvenoj dvokatnici, a projektiranje je bilo uvjetovano ograničenjima gradnje na malim urbanim parcelama.

Upravo su ta ograničenja potaknula najneobičnije rješenje. Umjesto da pokušaju dobiti što više zatvorenog prostora pod krovom, arhitekti su odlučili gotovo polovicu kuće ostaviti otvorenom. Tako je nastao veliki središnji prostor bez krova koji služi kao dnevni boravak, svojevrsno unutarnje dvorište u kojem se odvija velik dio obiteljskog života.

Noć pada, jedro se diže

Najvažniji detalj kuće jest pokretna cerada koja se razvlači iznad otvorenog dnevnog boravka. Njezina konstrukcija inspirirana je jedrima na brodovima, a za pričvršćivanje se koriste metalni elementi kakvi se upotrebljavaju na plovilima. Obitelj je može ručno razvući kada želi zaštitu od sunca ili kiše, a kada je vrijeme lijepo, jednostavno je skloniti i ponovno otvoriti prostor prema nebu.

Takvo rješenje nije slučajno. Zajirogh je još kao dječak sanjao o životu u kamperu ili na brodu, a posebno ga je fascinirao način na koji se na plovilima organizira život na vrlo malom prostoru. Brodovi su ga naučili da ograničena kvadratura ne mora značiti i ograničenu kvalitetu stanovanja.

U ovoj kući ta je ideja dobila vrlo doslovnu interpretaciju. Obitelj mora pratiti vremenske prilike, razmišljati o vjetru, suncu i kiši te prema tome prilagođavati prostor. Kad je potrebno, razvlače ceradu, a kad dnevni boravak ponovno žele izložiti nebu, sklanjaju ceradu.

To znači da dnevni boravak nije uvijek isti. Jednog dana može biti natkrivena prostorija, drugog otvoreno dvorište, a ljeti mjesto na kojem se spava pod zvijezdama.

Kako izgleda svakodnevni život bez krova?

Možda najzanimljiviji dio cijelog projekta jest činjenica da se ne radi o vikendici ili eksperimentalnom arhitektonskom objektu, nego o stvarnom obiteljskom domu u kojem se živi svakoga dana.

Kiša i snijeg nisu nešto što se događa negdje izvan kuće. Oni doslovno ulaze u njezin središnji dio. Kada pada kiša, djeca ponekad izlaze s kišobranima i trče po otvorenom prostoru. Tijekom vrućih dana ondje podignu mali bazen, a ljeti s prijateljima znaju spavati u vrećama za spavanje pod otvorenim nebom. Odrasli se okupljaju oko vatre, roštiljaju i uživaju u prostoru koji se neprestano mijenja ovisno o vremenskim uvjetima.

Da bi takav način života bio moguć, arhitekti su morali pažljivo riješiti niz praktičnih problema. Podovi u otvorenom dijelu izvedeni su od betona, materijala koji dobro funkcionira u prijelazu između unutarnjeg i vanjskog prostora. Ispod poda postavljene su cijevi za grijanje toplom vodom, pa se prostor može koristiti i tijekom hladnijih mjeseci.

Posebno je riješeno odvodnjavanje. Ulaz u dnevni boravak odvojen je povišenim rubom, a uz njegove rubove nalazi se sustav odvodnje koji prihvaća kišnicu. Tako se sprječava da se voda nekontrolirano širi prema ostalim prostorijama.

Obitelj je morala osmisliti i način pohrane stvari koje ne smiju biti izložene kiši. Zato se s obje strane ulaza nalaze ormari zaštićeni staklom i metalom, dok su televizor, klavir i osjetljivi predmeti smješteni iza velikih kliznih staklenih vrata. U otvorenom dijelu koriste namještaj za kampiranje, koji se lako može premjestiti ili skloniti.

Svaki centimetar ima svoju funkciju

Ostatak kuće organiziran je na dvije etaže, a prostorije su raspoređene tako da peteročlana obitelj može normalno funkcionirati unatoč vrlo maloj kvadraturi.

U prizemlju se nalazi kuhinja, povezana s otvorenim dnevnim boravkom velikim kliznim staklenim vratima. Kuhinja je u obliku slova L, ima radnu plohu od keramike, uređaje od nehrđajućeg čelika i otvorene police. Žuti kuhinjski ormarići unose malo boje u inače jednostavan interijer. Blagovaonski stol dovoljno je velik za peteročlanu obitelj, ali i goste.

Posebna pozornost posvećena je kupaonici. Budući da pet osoba dijeli relativno malen prostor, arhitekt je odvojio toalet od umivaonika kako bi ih članovi obitelji mogli istodobno koristiti. Dodatni toalet nalazi se i na katu.

Na drugoj etaži smješteni su spavaći i radni prostori. Na vrhu stubišta nalazi se mala prostorija koja tijekom dana služi kao radni kutak Zajiroghove supruge, a navečer se pretvara u spavaću sobu za supružnike. Ondje razvlače tradicionalni japanski futon. Zajirogh je za sebe osmislio i gotovo nevjerojatno malen radni kutak. Riječ je o prostoru od samo jednog četvornog metra, veličine manjeg ormara, u kojem crta, radi i razvija svoje umjetničke projekte. Naziva ga svojim malim utočištem.

Dječja soba također je maksimalno iskorištena. Troje djece zasad dijeli veliki radni stol i podignutu platformu za spavanje do koje se dolazi stubištem oblikovanim od polica za knjige. Arhitekt je predvidio i mogućnost da se prostor u budućnosti podijeli na tri manje sobe, kada djeca budu trebala više privatnosti.

Kuća koja se mijenja zajedno s obitelji

Zanimljivo je da Zajirogh i njegova supruga nisu željeli projekt koji će jednom biti dovršen i ostati nepromijenjen. Oboje vole skupljati predmete, izrađivati vlastiti namještaj i prilagođavati prostor svakodnevnim potrebama. Sami su radili početne skice, a i danas sudjeluju u manjim preinakama, bojanju zidova i postavljanju zaštitne cerade.

Arhitekt Yoshitaka Suzuki opisao je kuću kao malu arku koja plovi gradom. Ta je usporedba prilično precizna: njezini stanari moraju se prilagođavati vremenu, upravljati svojim malim jedrom i prihvatiti da priroda nije nešto što promatraju kroz prozor - nego dio njihova doma.

image

Novi broj magazina D&D je u prodaji!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. studeni 2026 12:55