Dok se u Gorskom kotaru sve češće raspravlja o gradnji kuća za odmor, njihovoj arhitekturi i odnosu investitora prema lokalnoj zajednici, Iva Carić Kovačić iz Orešja pokraj Svete Nedelje odlučila je podijeliti svoje iskustvo. Sa suprugom Nikolom i 11-godišnjim sinom Jurom u Žrnovcu pokraj Skrada sagradila je Deer Haven, suvremenu kuću za odmor okruženu šumom. Gradnja je trajala oko godinu i pol, budžet je premašen, no ono što posebno pamti nisu problemi, nego suradnja s lokalnim majstorima, institucijama i susjedima.
Iza odluke o gradnji stoji i osobna priča. Iva se profesionalno bavi marketingom, godinama je radila u međunarodnom okruženju i mnogo putovala. No nakon ozbiljne zdravstvene situacije 2022. godine počela je drukčije gledati na vlastite prioritete.
- Dugo smo suprug i ja razmišljali o investiciji u nekretninu, o tome da sagradimo nešto za svoj gušt, gdje ćemo provoditi više vremena i ulagati ne samo u nekretninu nego i u vlastiti mentalni mir. Godine 2022. imala sam ozbiljnu zdravstvenu situaciju koja me podsjetila da zdravlje ne mogu uzimati zdravo za gotovo. Nasreću, sve je dobro završilo, ali shvatila sam koliko je važno vrijeme provoditi s ljudima koje volimo. Ideja o ulaganju u Gorski kotar došla je upravo tada, u trenutku kada sam bila istodobno ranjiva i hrabra - prisjeća se Iva.
Nakon obilaska više zemljišta, obitelj je odabrala parcelu na kraju slijepe ulice, uz samu šumu. Kuća ima 120 četvornih metara, dvije spavaće sobe, prostrani dnevni boravak i terasu s jacuzzijem i ognjištem.
Projekt potpisuje arhitekt Zoran Zidarić i studio Dva arhitekta Zidarić. Iva nije željela kopiju tradicionalne planinske kuće, nego suvremenu interpretaciju goranske arhitekture, s kosim krovom, limenom fasadom i velikim staklenim stijenama.
- Od prvog dana željela sam da se kuća stopi sa šumom, a ne da se s njom natječe. Nisam htjela kopiju klasične planinske kuće, nego goransku arhitekturu ispričanu suvremenim jezikom. Kroz velike staklene površine šuma doslovno ulazi u dnevni boravak. Željela sam da ljudi ondje pronađu mir i osjećaj povezanosti s prirodom - objašnjava.
Interijer je osmišljen s dizajnerom Mladenom Frankićem, a umjetnica Anita Genc ručno je oslikala zidove motivima šume i jelena. Prevladavaju tamnozelena boja, prirodno drvo i topla rasvjeta. Namještaj po mjeri izradio je GURU WoodLab, uključujući skrivenu garderobu s policom za nakit.
Posebno joj je draga gornja galerija. Ondje je prvotno trebala biti samostojeća kada, no plan je promijenjen. Spavaća soba je zatvorena, iznad kreveta postavljeni su krovni prozori s pogledom u krošnje, a galerija je postala prostor za rad, čitanje i dječju igru.
Iako je gradnja trajala oko godinu i pol, a vremenski uvjeti i završni radovi donosili izazove, Iva kaže da ju je najviše iznenadio odnos ljudi.
- Naslušala sam se stereotipa o ljudima iz ovoga kraja, da su zatvoreni, nekomunikativni i da treba zaslužiti njihovo povjerenje. Moje iskustvo bilo je sasvim suprotno. Ljudi s kojima sam surađivala bili su otvoreni, puni razumijevanja i spremni pomoći. Institucije nisam doživljavala kao prepreku, nego kao partnere. Građevinska i uporabna dozvola izdane su u roku, informacije sam dobivala brzo, a jednako dobro surađivali smo s HEP-om u Skradu, Vodoprivredom, Komunalcem i Turističkom zajednicom Gorskog kotara - govori.
Velik dio kuće gradili su lokalni izvođači. Glavni izvođač bio je Mikas Ogulin s Boškom i njegovom ekipom, keramiku, knauf i soboslikarske radove izvela je Keramika Ćamo, limarske radove Vlado Josipović, a elektroinstalacije Franjo i Dejan Salopek. Za grijanje, vodu i kupaonice bio je zadužen Josip Brozović. Materijale su nabavljali i u ogulinskom DIP Commerceu, vanjske radove izveo je Željko Samaržija iz Skrada, a ogradu braća Anđelko i Kruno Čerkez iz Samobora.
- Posebno bih izdvojila Boška iz Mikasa, koji je na svako moje pitanje imao odgovor i još mi danas pomaže oko sitnih popravaka. Najljepše je bilo što su majstori sami predlagali bolja i praktičnija rješenja. Mislim da je upravo zbog toga kuća na kraju ispala bolja od prvotnog plana - kaže Iva.
A gradilište pamti i po susjedi Tonki.
- Naša susjeda Tonka tijekom cijele gradnje kuhala je majstorima kavu, pekla štrudle i nudila rakijice. Takve stvari puno znače. Danas sa susjedima dijelimo domaće voće i povrće, a naš Jura druži se s njihovim unucima. Obitelj Jurković, Kristina, Kristijan i njihov sin Matija, pomažu nam oko održavanja kuće i okućnice jer ne možemo stalno biti ondje - priča.
Iva ne izbjegava ni pitanje sve češćih kritika novih kuća za odmor koje mijenjaju izgled Gorskog kotara. Priznaje da je i njezina kuća izazvala negativne komentare lokalnog stanovništva.
- Razumijem zabrinutost i mislim da je opravdana. I moja kuća dobila je na društvenim mrežama kritike da nije dovoljno autohtona. Razgovarala sam o tome s lokalnim stanovnicima i djelatnicima državne uprave jer mi je bilo važno čuti njihovu perspektivu. Investitori imaju vlastite želje i estetiku, ali smatram da odgovarajući prostorni planovi moraju jasno odrediti okvire gradnje kako bi se sačuvala autentičnost Gorskog kotara. Odgovorno graditi znači poštivati mjesto i ljude koji ondje žive, a ne razmišljati samo o popunjenosti smještaja, nego i o koristi za lokalnu zajednicu - ističe.
Gradnja ipak nije prošla bez financijskih i organizacijskih izazova.
- Brzo shvatite da svaka odluka povlači deset novih. Mnogo toga smo previdjeli i naknadno dodavali jer smo stalno govorili: kad već gradimo, neka bude kako treba. Često smo ponavljali da nećemo štedjeti i čekali trenutak kada ćemo napokon na nečemu uštedjeti. Takvih trenutaka nije bilo mnogo. Jesmo li premašili budžet? Jesmo. Je li nam žao? Nije. Ovo je naše ulaganje u budućnost - kaže.
A ime Deer Haven, odnosno Jelenov Laz, ima posebnu priču. Pri prvom dolasku na gradilište Ivu su na vrhu šumskog uspona dočekali jelen i košuta. Danas divlje životinje redovito prilaze kući, a dvije košute dolaze jesti jabuke u dvorište.
Iako gosti najprije primijete kamin, jacuzzi i panoramske stijene, Ivin najdraži detalj mala su vrata koja iz dvorišta vode izravno u šumu.
- Moj Jura uvijek moli da ta vrata ostavimo otvorena kako bi košute mogle doći jesti jabuke. Za mene je gradnja bila samo početak, a prava vrijednost su odnosi koje smo ovdje izgradili. Kada nam košute dođu u dvorište, a susjeda donese štrudlu, znam da je ovo mjesto ostalo svoje. Mi smo samo postali dio njega - zaključuje Iva Carić Kovačić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....