Casa Gruta arhitekata Salvadora Romána i Adele Mortere u srcu meksičkog Yucatánajedna je od najupečatljivijih obiteljskih kuća posljednjih godina, a ove je godine nagrađena prestižnom nagradom Architizer A+Awards. Na prvi pogled teško je povjerovati da se iza masivnih zelenkastih betonskih zidova krije obiteljski dom.
Bez velikih staklenih pročelja, bez raskošnih terasa i bez potrebe da privlači pažnju, Casa Gruta u meksičkom Valladolidu djeluje poput drevne stijene ili ulaza u podzemnu špilju. Upravo je to i bila namjera arhitekata Salvadora Romána Hernándeza i Adele Mortere Villarreal, koji su željeli stvoriti kuću koja će prije svega izazvati osjećaj, a tek potom pokazati svoju funkciju.
Obitelj s dvoje djece izgradila je predivan dom u Crikvenici, vodimo vas unutra
Projekt je ove godine osvojio Jury Winner priznanje na Architizer A+Awards 2026., jednom od najuglednijih međunarodnih natjecanja za arhitekturu. Kako ističe Architizer, riječ je o kući koja "istražuje percepciju prostora, mjerila i materijalnosti kroz skulpturalni pristup koji evocira prirodnu špilju", pretvarajući svakodnevno stanovanje u prostorno iskustvo.
Poluotok Yucatán poznat je po jedinstvenom krškom krajoliku ispresijecanom tisućama cenota, prirodnih bazena nastalih urušavanjem vapnenačkog tla te podzemnim špiljama koje su stoljećima bile izvor života i sveta mjesta drevnih Maja.
Umjesto da te prirodne fenomene doslovno kopiraju, arhitekti su, kako navodi Architizer, pokušali prenijeti osjećaj njihova istraživanja. Posjetitelj kroz kuću prolazi jednako kao kroz špilju: najprije ulazi u uski, zatamnjen prostor, zatim se odjednom nađe u velikoj zasvođenoj dvorani, a potom ponovno ulazi u intimnije, manje prostore. Upravo ta izmjena kompresije i ekspanzije postala je glavno prostorno načelo cijelog projekta.
Kuća tako nije organizirana oko tlocrta, nego oko doživljaja, a jedan od najzanimljivijih detalja nalazi se već na samom ulazu. Dolazak započinje ispod stabla álamo, koje se u tradiciji Yucatána smatra znakom da se ispod zemlje nalazi voda ili špiljski sustav. Arhitekti su taj lokalni običaj pretočili u arhitekturu: stablo postaje svojevrsni orijentir koji posjetitelja uvodi u kuću.
Kako navode autori projekta, taj motiv referira se na drevne rituale Maja koji su se izvodili prije silaska u cenote, čime se svakodnevni čin ulaska pretvara u simbolično putovanje. Iako se na prvi pogled čini da je riječ o prirodnoj stijeni, cijela je kuća izvedena od armiranog betona. No, nije riječ o običnom sivom betonu. Kako piše ArchDaily, arhitekti su koristili posebno pigmentirani beton zelenkastih tonova čija tekstura i boja podsjećaju na stijene obrasle mahovinom ili mineralne naslage karakteristične za unutrašnjost špilja Yucatána. Tijekom dana fasada neprestano mijenja karakter, u jutarnjim satima djeluje gotovo sivo, dok pri toplom popodnevnom svjetlu poprima duboku zelenu nijansu. Materijal tako postaje aktivni sudionik arhitekture, a ne samo konstrukcija.
Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
Iako zauzima svega 254 četvorna metra, Casa Gruta ostavlja dojam mnogo većeg prostora. Prema opisu Architizera, posjetitelj nikada ne može sagledati cijelu kuću odjednom. Svaka prostorija skriva sljedeću, pa se prostor postupno otkriva poput scenografije. Središte kuće čine dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica objedinjeni ispod monumentalnog betonskog svoda, dok se iz tog prostora uzdiže cilindrični volumen sa stubištem koje vodi na krovnu terasu.
Arhitekti taj prostor nisu zamislili samo kao komunikaciju između etaža, nego kao skulpturalni element koji organizira cijelu kuću. Za razliku od brojnih suvremenih vila koje vegetaciju dodaju tek nakon završetka gradnje, ovdje je bilo upravo obrnuto.
Kako ističe ArchDaily, postojeća stabla na parceli pažljivo su sačuvana i uključena u projekt. Posebno se ističe veliko stablo flamboyanta uz glavnu spavaću sobu, čija krošnja tijekom dana stvara promjenjivu igru svjetla i sjene na betonskim zidovima.
Gostinjska soba ima vlastito dvorište s vanjskim tušem i vodenim elementom, dok glavna spavaća soba završava intimnim atrijem s cilindričnim bazenom, dodatno naglašavajući povezanost vode, prirode i arhitekture.
Iako svojim izgledom podsjeća na brutalističku arhitekturu, Casa Gruta nije hladna ni monumentalna. Arhitekti objašnjavaju da je projekt zamišljen kao mjesto introspekcije, svojevrsno utočište koje korisnike potiče da uspore ritam života i ponovno osvijeste odnos prema vremenu, prirodi i vlastitom prostoru.
Tu ideju prepoznao je i Architizer, koji kuću opisuje kao primjer arhitekture koja "odgovara kontekstu", ne kroz imitaciju lokalnih oblika, nego kroz reinterpretaciju geologije, krajolika i kulturne memorije Yucatána. Možda je upravo zato ova neobična zelena kuća iz Meksika postala jedan od najzapaženijih arhitektonskih projekata godine, jer nas podsjeća da najbolja arhitektura ne mora vikati kako bi ostala zapamćena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....