A-frame kuće posljednjih su godina postale pravi hit. Njihov prepoznatljivi trokutasti oblik preplavio je društvene mreže, turističke oglase i kataloge montažnih kuća, a mnogi ih vide kao idealan bijeg od gradske vreve. Međutim, arhitekt Tihomir Predović smatra da se o njihovim nedostacima gotovo uopće ne govori.
Upravo je zato, kaže, tijekom jednoga, za njega vrlo osobnog projekta u Gorskom kotaru, odlučio krenuti potpuno drugim putem. Vlasnica je, priča nam, njegova kći, koja je u početku željela klasičnu A-frame kuću, no nakon detaljne analize terena projekt je završio kao nešto sasvim drukčije.
- Želja joj je bila maknuti se od gužve i vrućine na moru i izgraditi A-frame kuću u Gorskom kotaru. Kad sam prvi put došao na parcelu, oduševio me pogled koji se protezao od istoka do zapada. Odmah sam znao da bi bilo šteta na takvom mjestu jednostavno postaviti tipski projekt. Oduvijek me vodi načelo da projekt treba prilagoditi terenu, a ne teren projektu - ističe Predović.
Objašnjava da svaka lokacija ima svoje specifičnosti, od pristupne ceste i orijentacije prema suncu do pogleda, nagiba terena i položaja susjednih objekata. Upravo zato smatra da univerzalno rješenje, kakvo predstavlja klasična A-frame kuća, često ne može iskoristiti pun potencijal parcele.
Prema njegovu iskustvu, jedan od prvih problema pojavljuje se već na samom ulazu.
- Ako je ulaz na zabatnoj strani, dovoljno je otvoriti vrata tijekom kiše ili snijega i voda ulazi u kuću. Zato sam izrezao dio krova i u njega umetnuo kubus pa se u kuću ulazi kroz svojevrsni tunel na sredini krova. To je jednostavno funkcionalnije rješenje - tvrdi.
Kuća je na ulaznoj strani pritom odignuta oko 80 centimetara od terena da bi se zaštitila od vlage, što bi, smatra Predović, trebalo primjenjivati i kod klasičnih A-frame kuća. Visinska razlika ovdje je iskorištena i praktično: omogućuje ubacivanje ogrijevnog drva u spremište smješteno ispod stražnje konzole kuće.
Čitajte novi broj D&D-a na plaži, na terasi, u uredu...
No ulaz nije jedina stvar koja mu je zasmetala. Predović smatra da klasični A-frame zbog svojega oblika ograničava pogled i mogućnost kvalitetne organizacije prostora.
- Takve kuće uglavnom imaju pogled samo preko jednog ostakljenog zabata. Na drugoj strani je ulaz, a bočne strane zauzimaju kuhinja ili kupaonica. Meni je bilo važno da kuća živi s krajolikom, pa sam u klasični A-frame krov bočno umetnuo manji kontrakrov s velikom staklenom stijenom prema jugu. Tako se pogled otvorio na tri strane svijeta - objašnjava arhitekt.
Takav zahvat dio je šire ideje kuće koja gotovo "lebdi" iznad terena. Umjesto da pogled završava neposredno ispred objekta, iz unutrašnjosti se otvara prema udaljenim brdima i šumama, čime je dodatno naglašena povezanost kuće s krajolikom.
Ističe da se kod projektiranja nije vodio samo estetikom. Jednako važni bili su svakodnevni detalji, koje ljudi često zanemaruju dok gledaju atraktivan izgled kuće na fotografijama.
- Ne mogu zamisliti kuću u Gorskom kotaru bez spremišta za alat i drva. A-frame ih najčešće nema, pa vlasnici kasnije grade vrtne kućice. Meni to nema smisla. Iskoristio sam nagib terena i napravio poluukopani podrum u kojem su spa-prostor i veliko spremište, dok se ispod konzole nalazi natkriveni prostor za drva - kaže.
Prema njegovim riječima, problem predstavlja i terasa. Kod klasične A-frame kuće streha je vrlo visoko pa, kaže, tijekom kiše ili jačeg vjetra boravak na otvorenom nije ugodan.
- Isjekao sam jedan ugao kuće i napravio lođu s niskom strehom. Ljeti štiti od sunca, za kiše omogućuje boravak vani, a zimi, kada je sunce niže, ostaje osunčana gotovo cijeli dan. To su detalji koji se možda ne primijete na prvu, ali čine veliku razliku u svakodnevnom životu - govori Predović.
Dodatnu zaštitu vanjskog prostora omogućuje i dvometarska konzola na prednjoj strani kuće, koja natkriva veliku donju terasu ispred spa-prostora i štiti je od kiše. Posebnu je pozornost posvetio unutarnjoj organizaciji prostora. Kuhinju je orijentirao prema sjeveru da bi svjetlost dolazila s lijeve strane radne površine, dok je spavaću sobu smjestio prema istoku.
Bivši nogometaš obnovio ruševinu u Plavoj laguni
- Uvijek kažem da nema ljepšeg osjećaja nego probuditi se sa suncem. Popodne se takva soba prirodno rashladi, pa je ugodnija za spavanje. To su stvari koje standardni tipski projekt jednostavno ne uzima u obzir - ističe.
No odmak od klasičnog A-framea nije vidljiv samo u organizaciji prostorija i odnosu kuće prema terenu. Predović je želio da se karakter konstrukcije osjeti i u interijeru. Zato su u unutrašnjosti ostali vidljivi drveni konstruktivni elementi - stupovi, rogovi, kliješta i kosnici - dok otvorena galerija dodatno naglašava visinu i prostornost kuće.
Upravo u tome vidi jednu od važnih razlika u odnosu na A-frame kuće, kod kojih je konstrukcija skrivena, a prostor zatvoren punim stropom. U takvim slučajevima, smatra, od karakterističnog doživljaja A-framea u interijeru nerijetko ostanu tek kosi zidovi.
Na kraju priznaje da je rezultat bio veliko iznenađenje.
- Kad sam završio projekt i pogledao ga, shvatio sam da s klasičnom A-frame kućom više gotovo nema nikakve veze. Zadržao je njezin prepoznatljivi izgled prema cesti, ali je u svemu ostalom postao kuća prilagođena upravo toj lokaciji - govori sa smiješkom i ponosno priznaje da je i njegova kći bila oduševljena kako je sve ispalo.
Iako priznaje da su A-frame kuće atraktivne i fotogenične, arhitekt Predović smatra da ih ne treba idealizirati.
- Lijepe jesu, ali praktične nisu. Dobre su za vikendicu ili povremeni boravak, no za svakodnevni život imaju previše kompromisa. Mislim da su investitorima privlačne zato što su jednostavne, brze i jeftinije za gradnju, ali vlasnicima često donose ograničenja koja postanu vidljiva tek nakon useljenja - upozorava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....