Ako ste ikada posjetili Japan tijekom kišnog razdoblja, možda ste na prozorima kuća, školskim zgradama ili balkonima primijetili male bijele lutkice koje izgledaju poput jednostavnih, nasmiješenih duhova. Nisu ondje slučajno, a nisu ni samo ukras. Riječ je o teru teru bōzu, tradicionalnim japanskim lutkicama kojima se pripisuje neobična moć: trebale bi otjerati kišne oblake i prizvati sunce.
Običaj je posebno raširen među djecom, koja ih izrađuju uoči školskih izleta, sportskih natjecanja, piknika i drugih događanja na otvorenom. Kad vremenska prognoza najavljuje kišu, dovoljno je uzeti nekoliko papirnatih maramica, malo konca i flomaster pa napraviti malog kućnog čuvara lijepog vremena. Zatim ga treba objesiti pokraj prozora ili izvan kuće i nadati se da će sljedeće jutro osvanuti sunčano.
Mali redovnici koji razgovaraju s oblacima
Naziv teru teru bōzu mogao bi se slobodnije prevesti kao ‘sjaj, sjaj, redovniče‘. Japanska riječ teru znači sjati, odnosno blistati, dok se bōzu odnosi na budističkog redovnika obrijane glave, a može označavati i ćelavu osobu ili dječaka. Upravo zbog okrugle glave i bijele tkanine koja pada poput halje lutkice podsjećaju na male redovnike.
Izrada je vrlo jednostavna: u sredinu komada bijele tkanine, papira ili papirnate maramice stavlja se kuglica vate ili zgužvanog papira koja predstavlja glavu. Ostatak materijala omota se oko nje, zaveže koncem ispod glave, a od preostalog konca napravi se omča za vješanje. Na kraju se može nacrtati lice, najčešće s očima i nasmiješenim usnama.
Prema jednom od vjerovanja, lutkici se lice ne crta odmah, nego tek kad se želja ispuni i pojavi se sunce. Postoje i različite lokalne varijacije, pa mnogi danas jednostavno odmah nacrtaju nasmiješeno lice kako bi njihov mali talisman izgledao što simpatičnije.
Zanimljivo je da se lutkice mogu koristiti i za suprotnu namjenu. Ako netko priželjkuje kišu, teru teru bōzu može se objesiti naopako ili izraditi od tamnog materijala. Naravno, riječ je o narodnom vjerovanju, a ne o metodi koja može utjecati na vremenske prilike.
Odakle dolaze i krije li se iza njih jeziva priča?
Točno podrijetlo običaja nije sasvim razjašnjeno, no smatra se da su slični talismani u Japan stigli iz Kine. U kineskoj tradiciji spominje se papirnata figurica poznata kao Saoqing Niang, odnosno djevojka koja metlom tjera kišne oblake. Prema jednoj legendi, djevojka je žrtvovala vlastitu slobodu kako bi spasila selo od neprekidnih kiša, a njezina je priča s vremenom postala dio običaja prizivanja lijepog vremena.
U Japanu se, pak, uz lutkice veže i jedna mnogo mračnija legenda. Prema njoj, redovnik je jednom obećao moćnom feudalnom gospodaru da će svojim molitvama zaustaviti kišu. Kada se to nije dogodilo, gospodar ga je dao pogubiti, a njegovu glavu, omotanu bijelom tkaninom, objesio kako bi prizvao sunce. Tako je, navodno, nastala tradicija bijelih lutkica koje danas vise na japanskim prozorima.
Ipak, važno je naglasiti da za takvo objašnjenje ne postoje pouzdani povijesni dokazi. Riječ je o jednoj od narodnih legendi koje su se povezale s običajem, a ne o potvrđenoj povijesti njegova nastanka.
Ono što se pouzdanije zna jest da su teru teru bōzu bile poznate u Japanu još u razdoblju Edo (od 1603. do 1868. godine), kad su ih djeca i odrasli izrađivali kako bi prizvali vedro vrijeme. Običaj se održao do danas, a posebno je vidljiv tijekom japanske kišne sezone, poznate kao tsuyu, koja uglavnom traje od lipnja do sredine srpnja. U tom razdoblju česte su kiše i visoka vlažnost zraka, pa ne čudi što su Japanci razvili čitav niz običaja kojima pokušavaju dozvati sunce.
Dječja pjesmica s prilično ozbiljnom prijetnjom
Teru teru bōzu imaju i vlastitu dječju pjesmicu, koja je objavljena 1921. godine. Napisao ju je Asahara Kyoson, a uglazbio Nakayama Shinpei. Pjesmica je i danas poznata u Japanu, a njezin je tekst zanimljiv zbog neobičnog odnosa između djece i njihovih malih vremenskih talismana.
U prvim strofama lutkica se moli da sljedećeg dana donese sunce, a zauzvrat joj se obećavaju zlatno zvonce i slatki sake. No završna strofa poprima prilično mračan ton: ako se nebo ne razvedri i kiša nastavi padati, dijete prijeti da će lutkici odrezati glavu.
Taj neobičan završetak dodatno je pridonio jezivim pričama koje se vežu uz njihovo podrijetlo. Ipak, u svakodnevnom japanskom životu teru teru bōzu danas su prije svega simpatičan simbol djetinjstva, nade i iščekivanja lijepog vremena.
Kada se želja ispuni, prema starijim običajima lutkici se ponekad na glavu izlijevao sake, nakon čega bi je pustili niz rijeku. Time se zahvaljivalo na ispunjenoj želji i simbolično zaključivao mali ritual.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....