Od monumentalnog Glavnog kolodvora i palače HAZU do Krematorija, Meštrovićeva paviljona, nekadašnje Tvornice duhana, povijesnih vila i suvremenih zgrada - od 9. do 11. listopada Zagreb ponovno postaje velika otvorena kuća arhitekture.

Postoje zgrade pokraj kojih prolazimo godinama, možda i svakoga dana, a da nikada nismo vidjeli što se nalazi iza njihovih pročelja. Znamo ih po kupolama, portalima, kolonadama ili tek po adresi, no rijetko imamo priliku zakoračiti unutra, upoznati njihove izvorne interijere, skrivene detalje i priče koje su se desetljećima, ponekad i dulje od stoljeća, taložile između njihovih zidova.

Upravo će se takva prilika Zagrepčanima i posjetiteljima grada pružiti od petka 9. do nedjelje 11. listopada, kada se održava četvrto izdanje festivala Open House Zagreb.

Ovogodišnji program donosi 38 pažljivo odabranih građevina, urbanih cjelina i arhitektonskih lokaliteta, a stručna vodstva vode arhitekti, povjesničari umjetnosti, urbanisti i drugi stručnjaci. Program je podijeljen u tri velike tematske cjeline – Društveno uvjetovano stanovanje, Inovacije u očuvanju baštine i Novi izgled grada, pa Open House nije tek prilika za zavirivanje iza inače zatvorenih vrata, nego i svojevrsna trodnevna lekcija o tome kako se Zagreb razvijao, kako čuva svoju arhitektonsku baštinu i kakav grad želi postati.

Koncept Open Housea nastao je u Londonu 1992. godine, a danas međunarodna mreža Open House Worldwide povezuje više od 80 gradova, među kojima su New York, Milano, Kopenhagen i Prag. Zagrebačko izdanje dio je te globalne ideje da kvalitetna arhitektura ne bi trebala ostati tema rezervirana samo za stručnjake, nego nešto što građani mogu upoznati, razumjeti i o čemu mogu razgovarati.

Glavni kolodvor: 186,5 metara zagrebačke povijesti

Među adresama koje posebno privlače pozornost svakako je Glavni kolodvor, jedna od najreprezentativnijih kolodvorskih građevina u Hrvatskoj i pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.

Podignut je između 1891. i 1892. prema projektu mađarskog arhitekta Ferenca Pfaffa, glavnog projektanta Mađarskih državnih željeznica, dok je radove izvodilo poduzeće Vilmos Milkó i sin iz Segedina u suradnji sa zagrebačkim partnerom Antunom Vaskovićem.

Monumentalna historicistička zgrada u neorenesansnom slogu duga je čak 186,5 metara, a njezin položaj nije slučajan: projektirana je kao južni završetak istočnog niza perivojnih trgova zagrebačke Zelene potkove.

Natkriveni peroni i podzemni tuneli stigli su tek krajem 1930-ih. Pročelje je obnavljano 1981., unutrašnjost 1984., uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, dok je prizemlje opsežno preuređeno 1987. za Univerzijadu.

Nakon ozbiljnih oštećenja u potresima 2020. pokrenuta je njegova obnova. Trenutačno traje konstrukcijska i energetska obnova, nakon koje slijedi cjelovita obnova zgrade.

Palača HAZU: jedan od najljepših historicističkih interijera u Hrvatskoj

Posebno mjesto u programu pripada Palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu, građevini koja savršeno govori o vremenu kada je Zagreb ubrzano dobivao izgled srednjoeuropske metropole.

Projektirao ju je jedan od vodećih bečkih arhitekata 19. stoljeća Friedrich Schmidt, a projekt je detaljno razradio i gradnju dovršio Herman Bollé. Palača je izgrađena 1880. u neorenesansnom stilu, s pročeljima od fasadne opeke proizvedene u Svetoj Klari.

Posebno je impresivan središnji atrij s neorenesansnim galerijama i zenitalnim osvjetljenjem, koji se smatra jednim od najreprezentativnijih historicističkih interijera u Hrvatskoj. U palači je 1884. otvorena i Strossmayerova galerija starih majstora.

Nakon potresa 2020. palača se temeljito obnavlja prema izvornom projektu, uključujući restauriranje neorenesansnog oslika prema Bolléovim nacrtima u ulaznom prostoru, na stubištu, u atriju i dvoranama za sjednice.

Meštrovićev paviljon: jedna od najsmionijih konstrukcija svoje epohe

Jedna od najprepoznatljivijih zagrebačkih građevina, Meštrovićev paviljon na Trgu žrtava fašizma, također je dio ovogodišnjeg programa.

Idejno ga je osmislio Ivan Meštrović 1934., dok su projektantsku i inženjersku realizaciju preuzeli mladi arhitekti Gradskog građevnog ureda Ivan Zemljak, Zvonimir Kavurić, Lavoslav Horvat, Nikola Molnar i Harold Bilinić.

Zgrada je dovršena 1938., a njezina plitka armiranobetonska kupola, perforirana kružnim staklenim valjcima, u vrijeme nastanka bila je jedna od konstrukcijski najsmionijih realizacija moderne europske arhitekture.

Tijekom gotovo devedeset godina paviljon je mijenjao funkcije – bio je galerijski prostor, džamija, Muzej revolucije i ponovno izložbeni prostor HDLU-a. Danas prolazi kroz temeljitu konstrukcijsku i cjelovitu obnovu, čiji je glavni projektant arhitekt Saša Randić, a jedan od posebno zahtjevnih zahvata upravo je rekonstrukcija kupole i kružnog svoda.

Od tvornice duhana do doma hrvatskih restauratora

Jedna od možda najzanimljivijih transformacija krije se u Klaićevoj 13. Ondje je 1882., na prostoru tadašnje Ciglane i tadašnjem rubu Zagreba, prema projektu gradskog arhitekta Ruperta Melkusa podignuta Tvornica duhana Zagreb.

Na projektu su sudjelovali i Milan Lenuci i Aleksander Seć, a danas se zgrada smatra najcjelovitije očuvanom građevinom zagrebačke industrijske arhitekture 19. stoljeća.

Nakon oštećenja u potresima 2020. prošla je konstrukcijsku, a zatim cjelovitu i energetsku obnovu te je prenamijenjena za potrebe Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Posebna vrijednost projekta leži u susretu starog i novog: rekonstruirani su arhitektonski i dekorativni elementi izvorne zgrade, dok su novi prostori prilagođeni suvremenim restauratorskim laboratorijima i uvjetima potrebnima za čuvanje kulturnih dobara.

Krematorij koji se namjerno skriva u krajoliku

Sasvim drukčije iskustvo pruža Krematorij na Mirogoju, smješten u autohtonoj bukovoj šumi na padini uz Remetsku cestu.

Ovdje arhitektura ne dominira krajolikom, nego mu se gotovo podređuje. Pri samom dolasku krovne plohe građevine skrivene su ispod razine pogleda, zbog čega se kompleks posjetitelju ne otkriva odjednom. Prostor se postupno razotkriva hodanjem, u odnosu arhitekture, šume i terena.

Krematorij je povezan s Gajem urni i širim grobno-parkovnim prostorom od približno 20 hektara, čime se nastavlja karakterističan spoj arhitekture i pejzaža koji obilježava Mirogoj.

Hotel Palace: od Schlesingerove palače do prvog profesionalno organiziranog hotela u Zagrebu

Još jedna adresa s posebnom pričom jest Hotel Palace na Strossmayerovu trgu.

Zgrada je podignuta 1891. kao Schlesingerova palača prema projektu Lea Hönigsberga i Julija Deutscha, a od 1907. djeluje kao hotel te se smatra prvim profesionalno organiziranim hotelom u Zagrebu.

Nakon potresa 2020. kompleks je prošao opsežnu obnovu koja je uključila konstrukcijsku sanaciju, restauraciju povijesnih elemenata i modernizaciju, ali i intervencije poput nove podzemne garaže i suvremenog staklenog petog kata.

Upravo taj dijalog zaštićene povijesne arhitekture i suvremenih intervencija čini ga jednim od zanimljivijih primjera ovogodišnje teme očuvanja baštine.

Starčevićev dom otkriva kako su stanovali „bolji Zagrepčani“

Vrata otvara i Starčevićev dom, jedna od reprezentativnijih zagrebačkih građevina s kraja 19. stoljeća, podignuta 1894.–1895. prema projektu arhitektonskog biroa Hönigsberg & Deutsch.

Njezina povijest povezana je s Antom Starčevićem i djelovanjem Stranke prava. Na prvom katu nalazio se Starčevićev stan, opremljen namještajem zagrebačke tvornice Bothe & Ehrmann, uz dvoranu za sastanke, prostorije uredništva lista Hrvatska te veliku dvoranu za skupštine, plesove i koncerte.

Na drugom katu nalazili su se stanovi za iznajmljivanje koji su pripadali kategoriji tadašnjih „boljih zagrebačkih stanova“, dok su u prizemlju bili poslovni prostori.

Posebno je zanimljivo da je vrh kupole nekoć krasila ženska figura s bakljom u podignutoj ruci, alegorija prosvjete i slobode.

Zaviriti se može i u današnje Ministarstvo vanjskih poslova

Među prostorima u koje se inače ne ulazi zbog arhitekture posebno se izdvaja nekadašnja Hrvatsko-slavonska hipotekarna banka, danas sjedište Ministarstva vanjskih i europskih poslova na Zrinjevcu.

Za njezinu je gradnju početkom 20. stoljeća raspisan međunarodni natječaj na koji su pristigla čak 63 rada. Budući da prva nagrada nije dodijeljena, projekt je naposljetku povjeren bečkom arhitektu Friedrichu Schachneru.

Palaču obilježavaju monumentalnost kasnog historicizma, elementi Jugendstila, kupola i bogata kiparska dekoracija Rudolfa Valdeca, a interijer je opremljen djelima hrvatskih umjetnika.

Nakon Drugoga svjetskog rata zgrada je postala sjedište Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove, dok je nakon osamostaljenja Hrvatske dobila današnju državnu funkciju.

Uspinjača koju su Zagrepčani zvali „zapinjačom“

Open House otvara i drukčiju vrstu zagrebačke arhitekture. Uspinjača u Tomićevoj ulici podignuta je između 1888. i 1890., a u redovitom prometu nalazi se od 1893.

Pokrenuta je inicijativom osječkog poduzetnika D. W. Kleina, dok je stroj nabavljen kod budimpeštanske tvrtke Ganz. Isprva je vozila na parni pogon, a poslije je elektrificirana.

Zanimljivo je da Zagrepčani u početku nisu bili osobito impresionirani njezinom arhitekturom: stanične su zgrade uspoređivali sa „seoskim hambarima“, a zbog čestih kvarova uspinjaču su prozvali – zapinjačom.

Nakon obnove 1973.–1974., još jedna temeljita obnova provedena je 2025.–2026. godine.

Kuća Mayer skriva art déco stubište, vitraje i staro maloteretno dizalo

Za ljubitelje interijera posebno bi zanimljiva mogla biti Kuća Mayer u Dežmanovoj 10, djelo Rudolfa Lubynskog iz 1929.–1931.

Izgrađena kao najamna trokatnica sa stanom vlasnika, kuća je do danas sačuvala iznimno mnogo izvornih detalja. Među njima su reprezentativno stubište s drvenom oblogom i art déco ogradom, vitraji, terrazzo podovi, intarzirani parketi, štuko dekoracije, drvene obloge, ugradbeni ormari, kaljeve peći, pa čak i izvorno maloteretno dizalo.

Zgrada ima i neobičnu političku i društvenu biografiju: tijekom Drugoga svjetskog rata koristilo ju je Njemačko poslanstvo, nakon rata ondje je bilo sjedište Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, potom RTV Zagreb odnosno HRT, a od 2006. služi državnim uredima i ministarstvima.

U Dubravi se još mogu pronaći tragovi grada koji nikada nije izgrađen

Open House Zagreb ove godine ponovno pokazuje da arhitektura nije samo pojedinačna zgrada. Jedan od terenskih obilazaka vodi kroz Studentski grad u Dubravi, iza čijeg se imena krije fascinantan, a danas gotovo zaboravljen urbanistički pothvat.

Na tom je području nakon Drugoga svjetskog rata zamišljen Sveučilišni grad površine čak 600 hektara za približno 12.000 stanovnika – studente, nastavnike te administrativno i pomoćno osoblje.

Urbanistički plan izradili su Josip Seissel, Dragan Boltar i Bruno Milić. Zamišljen je gotovo kao samodostatan gradski satelit, s fakultetima, stambenim zonama, parkovima te kulturnim i sportskim sadržajima.

Realizacija je počela planom iz 1949., ali je velika ideja ubrzo napuštena. Današnji Studentski grad čuva tek fragmente zamišljenog sustava, a upravo su ti materijalizirani tragovi tema festivalskog obilaska.

Od Malešnice i Španskog do Zapruđa i Jelkovca

Tema stanovanja ove je godine osobito snažno zastupljena. Posjetitelji mogu upoznati Podbrežje, POS Zapruđe, Malešnicu, Stambeno naselje Prve hrvatske štedionice, POS Špansko, POS Jelkovec, Male stanove na Selskoj cesti te stambenu zgradu za znanstvene novake na Borovju.

Time festival širi pogled s pojedinačnog arhitektonskog objekta na čitava naselja i pitanje koje je danas ponovno iznimno aktualno: kako graditi kvalitetno, dostupno i društveno odgovorno stanovanje.

Zagreb 2026.: vrtić koji izgleda prema parku i ambulanta zamišljena kao vila

Festival se, međutim, ne zaustavlja u prošlosti.

Jedna od najnovijih građevina u programu je Dječji vrtić Budućnost u Podbrežju, dovršen upravo 2026. prema prvonagrađenom natječajnom rješenju Nike Dželalije, Ive Martinis i Krešimira Renića.

Iz velikog unutarnjeg foruma prema parku se pruža dvanaest lamela, čijim su pomicanjem i međusobnim odnosom nastali vrtovi, terase, trijemovi i zajednički prostori. Arhitektura je zamišljena kao prostor bez stroge hijerarhije, u kojem se susreću djeca i odrasli.

Jednako zanimljiva je Ambulanta u Gračanima, projekt Hrvoja Njirića i suradnika, zamišljena tako da što manje podsjeća na klasičnu zdravstvenu ustanovu.

Umjesto institucionalnog karaktera, arhitekti su težili dojmu „vile Ambulante“ – malom mjerilu, kosim krovovima, vrtu, terasi, tendama i čak žardinjerama s pelargonijama. Ideja je da javna zgrada ne pruža samo zdravstvenu uslugu nego stvara i novi prostor susreta lokalne zajednice.

I jedna sasvim drukčija obiteljska kuća

U program je uključena i Kuća Kadmo u Savskoj Opatovini, dovršena između 2022. i 2025. prema projektu Vesne Milutin i Mirka Buvinića.

Riječ je o kući s tri stana na tri etaže i tri različito koncipirane okućnice, ali i zgradi zamišljenoj tako da se u budućnosti može mijenjati, nadograđivati i prilagođavati životu svojih korisnika.

Projekt na zanimljiv način interpretira vrlo poznat lokalni model obiteljske kuće koja se gradi za više generacija, mijenja zajedno s obitelji i istodobno može postati dom, poslovni prostor, vrt i mjesto druženja.

Što se još može vidjeti?

Popis tu ni približno ne završava. U aktualnom programu nalaze se i Novinarski dom, Zanatlijski dom, Obrtni dom, Kuća Heinzel – danas HINA, Kuća Babočaj-Gvozdanović, IX. gimnazija, Graditeljska tehnička škola, Glazbeno učilište Elly Bašić, crkva i samostan sv. Franje Asiškog, Kazalište Trešnja, auditorij Centra KNAP, Stambeno-poslovno naselje Maksimir, ured Solflare te Mrtvačnica groblja Resnik.

Posebno vrijedi izdvojiti i Novinarski dom u Perkovčevoj, djelo Brune Bauera iz 1928.–1930., s reprezentativnom dvoranom i sačuvanim elementima art décoa. Zaštićena zgrada smatra se jednim od vrijednijih ostvarenja zagrebačke međuratne arhitekture.

Tako se tijekom samo tri dana može pratiti gotovo nevjerojatan presjek razvoja Zagreba – od reprezentativnog historicizma 19. stoljeća i međuratne moderne preko poslijeratnog urbanizma i velikih stambenih naselja do arhitekture koja nastaje upravo danas.

Ulaz je besplatan, ali potrebna je prijava

Sva stručna vodstva u sklopu Open House Zagreba besplatna su, no za obilazak je potrebna prethodna prijava, a broj sudionika po pojedinim terminima ograničen je. Na službenoj stranici program se može filtrirati prema danima – petku 9., suboti 10. i nedjelji 11. listopada – kao i prema trima glavnim tematskim cjelinama.

Program i prijave za Open House Zagreb 2026.⁠

Open House zato nije samo prilika da na nekoliko minuta uđemo u inače nedostupnu palaču, kuću ili instituciju. Mnogo je zanimljivija mogućnost da grad koji mislimo da dobro poznajemo nakratko pogledamo drugim očima, da iza poznatog pročelja otkrijemo art déco stubište, iza ograde zaboravljeni urbanistički eksperiment, a iza gradilišne skele način na koji se arhitektura stara gotovo stotinu i pedeset godina pokušava sačuvati za sljedeće generacije.

Jer Zagreb se tih triju dana zapravo ne otvara samo posjetiteljima. Otvara vlastitu arhitektonsku biografiju.

Svi programi Open House Zagreba su besplatni, no za stručna vodstva potrebna je prethodna prijava putem službene stranice festivala.