Arhitektura u filmu najučinkovitija je kada nadopunjuje priču, a ne kad je primarni fokus. Mnogi filmovi koji se bave arhitektima ili arhitektonskim djelima ne uspijevaju prenijeti suštinsku bit projektiranja. Međutim, film The Brutalist (nominacija Oscar za najbolji film) rijedak je izuzetak, uspješno smještajući arhitekturu u srž priče dok istovremeno donosi snažnu narativnu cjelinu. Film ne samo da prikazuje zadivljujuće arhitektonske prizore, već i prenosi umjetničku i emocionalnu dubinu arhitekture kao sredstva izražavanja, prenosi Domus.
U režiji Bradyja Corbeta, The Brutalist pripovijeda priču o Lászlóu Tóthu, židovskom arhitektu koji je preživio holokaust, a kojeg tumači Adrien Brody. Nakon emigracije u Sjedinjene Američke Države, Tóth od prestižne karijere u Mađarskoj prelazi na fizički rad. Njegov talent otkriva bogati tajkun, kojeg glumi Guy Pearce, kada Tóth redizajnira knjižnicu, demonstrirajući izuzetno razumijevanje forme i materijala. Impresioniran njegovim Bauhaus naslijeđem, tajkun mu povjerava projektiranje monumentalnog kulturnog centra u brutalističkom stilu, obećavajući mu da će dovesti njegovu suprugu (Felicity Jones) u Ameriku. No, projekt se pretvara u dugogodišnji iscrpljujući poduhvat koji utjelovljuje traume Tóthove prošlosti.
Inspiriran knjigom Architecture in Uniform Jean-Louisa Cohena, koja istražuje utjecaj Drugog svjetskog rata na arhitekturu, The Brutalist zadire u isprepletenost dizajna i osobne patnje. Film odaje počast arhitekturi, prikazujući kako ona oblikuje iskustva i povezuje se s dubljim sjećanjima. Jedna scena to zorno ilustrira: kada gost na otvaranju knjižnice primijeti: "Ova knjižnica me podsjeća na kratku priču koju sam davno pročitao o beskonačnoj knjižnici," naglašavajući moć arhitekture da evocira osobne i kolektivne narative.
Unatoč nezavisnom proračunu, The Brutalist precizno oblikuje svoju arhitektonsku viziju. Fiktivna arhitektonska djela u filmu, dizajnirana od strane scenografkinje Judy Becker, spajaju utjecaje ikoničnih arhitekata: impozantne fasade Paula Rudolpha, majstorstvo svjetla Louisa Kahna i čiste linije Marcela Breuera. Ovi elementi stvaraju jedinstven, ali uvjerljiv arhitektonski jezik Tóthovih projekata, dodatno osnažujući autentičnost filma.
PROČITAJTE VIŠE Arhitektura kao glavni lik serije
Narativ također naglašava goleme izazove arhitektonskog stvaranja—financijska ograničenja, radničke borbe i napetost između umjetničke vizije i praktičnih zahtjeva. Ključna scena snažno prikazuje kapitalističke pritiske koji opterećuju Tótha, potvrđujući da film nije idealizirana priča o kreativnosti, već saga o ustrajnosti i žrtvi. Corbet vjerojatno povlači paralele između arhitekture i filma, jer oba zahtijevaju intenzivnu suradnju, financijsko umijeće i otpornost kako bi vizija postala stvarnost.
Izvan arhitektonske tematike, The Brutalist odjekuje kao priča o traumi i ljudskom porivu za stvaranjem unatoč patnji. Čak i gledateljima koji nisu zainteresirani za arhitekturu, film pruža snažno istraživanje otpornosti. Za one strastvene prema dizajnu, predstavlja dirljiv hommage moći arhitekture da oblikuje značenje kroz trud i predanost. To je posebno naglašeno u sceni kada Tóth, još uvijek radnik, dovršava knjižnicu—stojeći u tihoj admiraciji pred gotovim djelom, pronalazeći trenutni mir u činu stvaranja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....