Otkrijte zašto je sisal postao favorit među podnim oblogama i može li zamijeniti klasične vunene tepihe.
Godinama je klasični tepih, najčešće izrađen od vune ili mješavine vune i sintetičkih vlakana, bio nezaobilazan dio uređenja doma. Takav donosi toplinu, mekoću i osjećaj ugode u svaki prostor, no, unatoč brojnim prednostima, nije bez mana. Vuneni tepisi izrazito upijaju, zbog čega su podložni razvoju plijesni u prostorima s povećanom vlagom. Osim toga, lako se prljaju, osjetljivi su na sunčevu svjetlost, a jedan od najvećih nedostataka im je i visoka cijena.
No, na dizajnerskoj sceni sve se snažnije nameće prirodni materijal koji bi mogao preuzeti primat. Riječ je o sisalu, biljnom vlaknu koje objedinjuje udobnost tepiha i čistu, minimalističku estetiku drvenih podova.
Porast popularnosti sisal tepiha teško je ne primijetiti. Preplavili su društvene mreže, a sve ih češće biraju i dizajneri interijera. Razlog leži u nizu praktičnih prednosti: iznimnoj izdržljivosti, otpornosti na statički elektricitet i dlake kućnih ljubimaca, ugodnom, ali čvrstom osjećaju pod nogama te vrlo jednostavnom održavanju. Uz to, sisal nudi prirodan, nenametljiv izgled koji se savršeno uklapa u obalne, boho, ali i povijesne interijere.
Koliko je materijal zavladao trendovima potvrđuje i Tennille Burnup, osnivačica studija Tennille Joy Interiors, koja je za portal Martha Stewart istaknula kako je ovakav tepih praktičan i elegantan u isto vrijeme. "Antistatičan je, s malo prašine i održiv. Što nam više treba?"
No, pitanje koje si mnogi postavljaju glasi: je li sisal pravi izbor ili tek prolazni trend?
Kao i kod svake dizajnerske mode, važno je odvagnuti prednosti i nedostatke. Među najvećim adutima sisala je raznolikost uzoraka: od riblje kosti do geometrijskih motiva, što ga čini zanimljivim i za one koji žele naglašen podni dizajn. Budući da je riječ o biljnom, održivom materijalu, sisal je i ekološki prihvatljiv izbor. Njegova teksturirana, neutralna estetika lako se uklapa u različite stilove, a posebno je zahvalan za slojevito uređenje jer se preko njega mogu postaviti manji, dekorativni tepisi. Održavanje je minimalno: povremeno usisavanje sasvim je dovoljno, a prljavština i dlake rijetko se zadržavaju na vlaknima.
Iako su sisal tepisi najčešće u toplim, zemljanim tonovima, oni koji zaziru od nekoć iznimno popularnih bež podova, a danas često osporavanih, mogu posegnuti za obojenim varijantama. Posebno su popularni sisal tepisi sa šarenim rubovima, idealni za stepenice, koji prirodnoj teksturi daju dozu karaktera.
S druge strane, sisal ima jednu veliku manu: ne podnosi vlagu. Ne može se čistiti mokrim sredstvima, a prolijevanje tekućine, poput crnog vina, može ostaviti trajne posljedice. Rješenje se, međutim, nudi u obliku umjetnog sisala koji vizualno zadržava sve prednosti prirodnog materijala, ali zato se bez straha može čistiti vodom, pa čak i izbjeljivačem.
Sisal možda nije materijal bez mana, no u vremenu kada se interijeri sve češće oblikuju na sjecištu estetike, održivosti i praktičnosti, njegova popularnost nije slučajna. Upravo zato se sve češće pojavljuje u domovima te je postao ozbiljna alternativa klasičnim tepisima.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....