Hoteli iz perioda oko 1918. godine

Nikad realizirani turistički megaprojekti na Jadranu

Kako bi izgledala naša obala da su realizirani svi projekti s početka 20. stoljeća

Kako bi izgledala naša obala da su svi planirani hoteli iz perioda oko 1918. godine i realizirani, danas možemo samo zamišljati. Svi ti nesagrađeni veliki secesijski hoteli, raskošna drvena kupališta, nautički centri koji kao da su izašli iz bajke… I hladna modernistička plesna škola na Lapadu i kongresni centar mira, s mostom koji spaja Lapad i Dubrovnik i kojim prolazi električni vlak… Like među neostvarenim vintage projektima na obali donosi i projekt golemog hotela koji se prije Prvoga svjetskog rata trebao graditi na području Zadra, gdje je danas kompleks Falkensteiner, Borik.

Jasenka Kranjčević iz zagrebačkog Instituta za turizam s Mirjanom Kos, nekadašnjom ravnateljicom Hrvatskog turističkog muzeja u Opatiji, danas kustosicom, napisala je dva stručna rada – “Fragmenti prekinutog vremena. Neizvedeni projekti turističke arhitekture” i “Češki arhitekti i počeci turizma na hrvatskom Jadranu”, u kojima su objavljeni i projekti koji pokazuju kakva je jadranska obala mogla biti. – Da, obično se pokazuju realizirani hoteli, međutim Mirjana Kos i ja svaka za sebe istraživale smo turističko-graditeljsko naslijeđe, hotele, vile, pansione, i kad smo razgovarale, pokazalo se da ima mnogo nerealiziranih projekata – kaže mi Jasenka Kranjčević.

U pripremi radova pomogao im je i Goran Crnković, ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci, koji je predložio da se istraže i češki arhitekti. – Naime, do nedavno je prevladavalo mišljenje da su turističke objekte sagrađene do 1918. godine, dakle do raspada Austro-Ugarske Monarhije, projektirali austrijski i njemački arhitekti. Pokazalo se i da je puno čeških arhitekata radilo na našoj obali, primjerice Kupari su djelo arhitekta Alisa Zime, a neki i njihovi projekti također nisu realizirani – ističe Jasenka Kranjčević. Turizam se uzduž hrvatkog priobalja počeo znatno razvijati tek posljednjih desetljeća 19. stoljeća. Austrougarska rivijera protezala se od Italije do Crne Gore. Na našoj su obali prve ekskluzivne turističke destinacije bili Brijuni, Opatija i Dubrovnik.

Najviše turističkih kapaciteta gradilo se na Kvarneru. Brijuni su bili odmorište carske obitelji, zbog svoje ljepote i dobre pozicije. Imali su zaštitu u vojnom uporištu Pula i bili su dovoljno izolirani. Opatija je bila mjesto za odmor za članove carske obitelji, ministre, uspješne poduzetnike. Rab se reklamirao kao austrijska Venecija, Opatija kao drugi Monte Carlo, a Hvar kao austrijska Madera. Dubrovnik je nudio najopremljenije hotele. Do 1918. godine, znači naši prvi turisti bili su zapravo “razmaženi” gosti koji su tražili visoku razinu usluge. Kupališta su osim kabina morala imati zlatarnice, fotoradnje, ugostiteljske sadržaje, prostore za masažu. Poslijepodne je gostima na raspolaganju bio niz sadržaja kao što su koncerti, izleti, lov, biljarski turnir, čitaonice i drugo.

U Opatiji se nudila šetnica u tri kategorije, ovisno o fizičkoj kondiciji. Najteža je podrazumijevala odlazak na Učku, a najlakša šetnju uz more. Sve po logici – što je turistička destinacija ekskluzivnija, nudi više turističkih sadržaja. Sačuvan je i nerealizirani projekt za stadion za konjička natjecanja i javne proslave u Lovranu, koji je trebao dodatno obogatiti ponudu, ali zbog Prvoga svjetskog rata nije sagrađen. A kako se u to doba mnogo gradilo, tako se i mnogo toga još planiralo. Povezivanje Rijeke željezničkom prugom s glavnim cestama Monarhije te formiranjem dužobalne putničke plovidbe potaknule su zanimanje austrijskih, mađarskih i čeških investitora za ulaganje u gradnju hotela, lječilišta, kupališta i drugih turističkih sadržaja.

Najveći razvoj turizam je doživio u prvom desetljeću 20. stoljeća. Nažalost, mnogi zanimljivi projekti iz tog doba ostali su nerealizirani, a o čemu svjedoče projekti za raskošna kupališta i simulacije hotela ili turističkih kompleksa za neke od naših turističkih središta. Među neizvedenim hotelskim projektima na Jadranskoj obali do 1918. godine ističe se projekt vile arhitekta Ferdinanda Feldegga, iz 1895. godine, s vilom za ladanje koja ulazi u more. To je jedan od prvih neizvedenih projekata raskošne vile na Jadranu. I poznati arhitekt Josef Hoffmann nakon putovanja po Kvarneru objavio je svoj prijedlog skice za jednu vilu za ekskluzivni smještaj gosta.

– Razvoj turizma krajem 19. stoljeća bio je jedan od modela za gospodarsko podizanje nerazvijene hrvatske obale Jadrana. Zato nije neobično što se izrađuju prijedlozi projekata ili studije za Jadran neodređene lokacije. Veliki hoteli kakvi se grade krajem 19. stoljeća u Americi ili srednjoj Europi u Hrvatskoj su još nezamislivi – kaže Jasenka Kranjčević. Otkad su Brijuni postali vlasništvo magnata čelika Paula Kupelwiesera, otočje postaje veliko gradilište. – Iako je gotovo sve hotele na Brijunima projektirao arhitekt Eduard Kramer, zasad je poznato da dva njegova projekta nisu realizirana. Prijedlog velikoga hotelskog projekta, zgrade secesijskog pročelja iz 1905. godine nije izveden, a da jest, bila bi to jedna od najvećih secesijskih zgrada u Hrvatskoj – kaže Jasenka Kovačević.

I atraktivan Dubrovnik ima nekoliko nerealiziranih “starih” projekta. U sklopu Akcije za gospodarsko podizanje Dalmacije u Dubrovniku arhitekt Alfred Keller izradio je 1913. godine projekt za luksuzni hotel. Bio je predviđen na lokaciji zapuštenog i dotrajalog prostora uz bivšu klaonicu i vojno skladište, ali nije realiziran. Središnji dio hotela trebao je imati salon s velikom dvoranom za različite tipove predstava. Veliki volumen hotela, kako se vidi na projektu, arhitekt Keller je razbio korištenjem lukova, loža, trijemova i terasa. Također, planirana su u Dubrovniku i tri nerealizirana kupališta, kupalište na Pločama, kupalište Lerch na Lapadu iz 1912. godine i kupalište Srpske banke na Lapadu iz 1920. godine.

Zadnje je trebalo biti na platformi na betonskim pilotima u moru na kojoj bi bilo veliko sunčalište i dvokatna drvena konstrukcija u stilu secesije i historicizma, ali i orijentalnog i mađarskog utjecaja, zapravo kičast objekt, zaključuje Mirjana Kos. Zanimljiv je i projekt za danas zaštićeni otok Lokrum, gdje su zamišljeni hotel i plesna škola, koje je 1913. godine naslikao gotovo kao 3D prikaz student Franz Kaym iz Beča te je njegov rad publiciran i dobio je posebnu nagradu. Predvidio je na Lokrumu kongresnu palaču mira koja je trebala imati međunarodno značenje. Mladi student planirao je i mostom povezati Lokrum s Dubrovnikom, po kojem bi prometovao električni vlak, uz to i na otoku svjetionik, arenu, crkvu i hotel.

Studentski interes (studenata profesora Otta Wagnera ) za Lokrum bio je velik i zato što je otok jedno vrijeme bio vlasništvo Habsburgovaca. U sklopu one iste Akcije za gospodarsko podizanje Dalmacije i prostor Makarske podno Biokova bio je razmatran za gradnju reprezentativnog i luksuznog hotela. Oko 1910. godine za Makarsku je izveden projekt peterokatnog hotela, vjerojatno djelo arhitekta Wilhelma Jelineka. Trebao se nalaziti uz šetnicu uz more i s pristaništem za brodove koji bi dovodili turiste. Hotel nije sagrađen zbog slabe cestovne povezanosti i nepostojanja vodovodne infrastrukture – rekla je Jasenka Kranjčević.

U sklopu iste akcije, za smještaj većeg broja turista u Splitu, na Bačvicama, arhitekt Alfred Keller oko 1913. godine uz obalu projektira hotel sa 150 soba. Projekt je zamišljen kao rekonstrukcija palače Katalenić. U prizemlju je planiran društveni i javni prostor, a ispred hotela trebala je biti šetnica uređena mediteranskim stablima i luka za privez malih brodova. Prilikom oblikovanja hotela pazilo se na uklapanje u ambijent, što je vidljivo iz korištenja raznih mediteranskih arhitektonskih elemenata kao što su trijemovi, lođe, pergole, balkoni i kule s kojih bi se pružali prekrasni vidici – opisuje Jasenka Kranjčević. Krajem 19. stoljeća ekonomski oslabljen Zadar tražio je mogućnost gospodarskog oporavka pomoću turizma. Nakon što se grad Zadar povezao s berlinskim konzorcijem, izrađen je projekt Riviera Zaratina za područje Puntamike na jedanaest listova. Projekt je potpisao T. Jaffe o kojem se malo zna.

– Taj je projekt trebao Zadar pretvoriti u opasnu konkurenciju Opatiji i trebao je preobratiti turistički razvoj Dalmacije. Projektom je prvi put ozbiljno razrađena ideja novog turističkog kompleksa u Zadru. Projekt je predviđao dva luksuzna hotela, veliku zgradu lječilišnog salona s restoranom i kavanom, dobro opremljeni kupališni prostor s dijelom za muškarce i dijelom za žene, zelene površine s uzgojenim mediteranskim vrstama zelenila, pristaništa za velike i male brodove i drugo. Zbog početka Prvoga svjetskog rata projekt nije realiziran – ispričala je Kranjčević. Riječ je o području u Zadru na kojem je danas turistički kompleks Falkenstainer, odnosno kompleks Borik i kamp Borik. Opatija koja je građena brzo i planski ipak nije dobila baš sve zamišljene projekte. Tako je nerealiziran ostao nautički centar i hotel iz 1918. godine arhitekta Augusta Belohlaveka.

Bila bi to zapravo prava marina – imala je prostore za nautičare i brodare, a nudila je i smještaj. Toranj je trebao biti prepoznatljiva točka Opatije kada se dolazi s mora. Upravo je August Belohlavek bio jedan od čeških arhitekata koji se bavio Jadranom. No izradio je tri projekta – mornarički kasino u Puli iz 1911. godine, stambeno-poslovnu zgradu u Rijeci i nautički centar u Opatiji – i sva tri nisu izvedena – kaže Jasenka Kranjčević. Za Lovran 1901. godine arhitekt Marcel Kammerer izrađuje prijedlog sezonske vile, secesijskog stila, predviđene za povremeno stanovanje. Arhitekt Pietro Palumbo 1903. godine u Lovranu priprema projekt simetrične vile čiji su središnji dio krovišta – kupole od stakla.

Također secesijskog stila. U Rijeci je inženjer B. Marussig 1894. godine izradio projekt kupališta koje nije realizirano, atraktivna izgleda projekt zatvorenog kupališta na Školjiću s hotelom, uz željeznički nasip – navodi Mirjana Kos. Od čeških, pak, arhitekata, za čija se djela za turističke sadržaje manje zna, to je Matej Blecha koji je izradio projekt kupališne zgrade na Krku u Baškoj 1911. godine, koja predstavlja jedinstveni primjer kupališnog objekta na Kvarneru jer je u nepromijenjenom obliku sačuvan do danas. Projekt kupališta realiziran je uspješnim poslovanjem zadruge Hrvatsko-češkog morskog i klimaktičnog kupališta Baška.

A poznati češki arhitekt Jan Kotera, koji je počeo pod utjecajem secesije, ali je i utemeljitelj moderne češke arhitekture, projektirao je u Hrvatskoj za ekskluzivne destinacije kao što su Opatija i Dubrovnik. No, u Opatiji je 1910. godine projektirao hotel Peppina u dvije varijante. Prvi projekt hotela bio je potpuno u duhu modernizma, što je šokiralo investitora. – Bio je to vrlo revolucionaran prijedlog, kubističkog pristupa – kaže Jasenka Kranjčević. Kotera je napravio i varijantu dva, u kojoj je dao stiliziranu verziju projekta, ali konačno ni taj hotel nije izveden. Izložba o češkim arhtektima koja prati spomenute znanstvene radove uskoro će se predstaviti u Baškoj na Krku, a potom se seli u Daruvar.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!

Related content
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. studeni 2024 22:46