Bio je to veseli trenutak, onako baš za razbijanje rutine, kada su se postrožile mjere. Donijeli su ga majstori s maskama i ostavili u ulaznom dijelu stana.
Impozantan komad namještaja uskoro sam pomoću ručke na jednom njegovom boku, podigavši ga, i s obzirom na to da ima velika dva kotača na jednoj strani, relativno lagano odvukla u dnevni boravak. Nisam još bila uhvatila grif koji sam kasnije otkrila, visinu na kojoj klizi kroz stan, iako je težak. Lijepo se uklopio uz starinski namještaj koji je uglavnom u boji tamnog drva. I tako sam dobila dodatni radni stol, koji će se pokazati vrlo koristan. Inače, uglavnom pišem i radim od kuće u blagovaonici za velikim stolom. Međutim, kada moj sin ima online instrukcije preko Zooma koristi isti taj stol, a ne onaj u svojoj sobi koji je malen. Praktičniji mu je jer uz računalo još svašta stane. To me često usred posla znalo izbaciti iz koncentracije ili bih jednostavno morala čekati da završi i ponovno raditi kasnije, često po noći. Također, ako bi on objedovao u drugom terminu od mene, opet bi bila gužva za mojim radnim stolom koji ustvari nije to.
Uz Movo sam u dnevnom boravku dobila dodatni radni prostor, a uskoro sam sve više pisala za njim i uživala u njegovoj ljepoti i izgledu u trendu industrijskog dizajna, jednako kao i u praktičnosti. Iako nije kod mene ostao trajno, ubrzo sam ga nakrcala raznim za rad korisnim, ali i ukrasnim predmetima. Ima taman ladica i pretinaca dobrih veličina, i ugradbenu kutiju s priključcima za struju i USB.
U jednoj situaciji sam ga ustupila svom sinu, ovaj put lakše ga prebacivši u drugi prostor, odnosno njegovu sobu. Varijacije raznog mogućeg korištenja zapravo su se lako otvarale i stvarale, jer je mobilan. Zanimljivo je kako nam neki komadi namještaja mogu olakšati život, ako su dizajnirani s tom namjenom. Na tržištu ih se može naći, ali prije nove normalnosti, bar ih se ja nisam sjetila ili ih nisam trebala. Kada se lani pojavila čitava linija Movo namještaja za rad od kuće i namještaja prilagođenog uvjetima pandemije za urede, koju sam prvi put zapazila na Design Weeku, to me zainteresiralo - zašto bi moralo biti teško ako može biti lako ili barem lakše. Zgodno kod Mova je i to što ga se nakon korištenja može zatvoriti, radna ploha elementa se zaključa i radni prostor postaje nevidljiv, te se tako može zaboraviti na posao, ako se nastavi dan u istoj prostoriji, ili ga se samo može negdje maknuti. Visok je 120, a širok 80 centimetara, dok je njegova radna ploha prilično čvrsta.
Ipak, imao je za mene i jedan nedostatak. Kako pišem za laptopom koji obično stavim na podest da bi bio viši i s odvojenom tipkovnicom, taj podest i tipkovnica nisu stali na radnu površinu. Tako sam laptop uglavnom držala na stolu i pisala direktno u njega, što mi je teže. No nekome tko piše manje u svom poslu to ne bi bio problem, a i da je doista bio moj našla bih vjerojatno neku soluciju, vjerojatno manji podest i tipkovnicu.
Ili bi ovaj model Movo The Free Spirit zamijenila njihovim sličnim stolovima za profesionalni rad od kuće dublje radne površne The Star ili The Expert. Movo namještaj visoke je kvalitete i nije zbog toga dostupan svima, ali može potaknuti na razmišljanje o tome da namještaj može biti praktičan, te da pronađemo ili sami kreiramo nešto slično, što će nam olakšati rad od kuće.
Više na: www.sobocan.hr
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....