U reciklažno dvorište najčešće se nevoljko odlazi kako bi se odložio otpad iz kućanstva, poput starog, često i neupotrebljivog namještaja. No to ne vrijedi i za Zagrepčanku Maju Kranjec, koja se veseli svakom odlasku u reciklažno dvorište ili na Hrelić, isto kao i svakoj hrpi nagomilanog glomaznog otpada uz ulicu, ne bi li spazila neku starinu vrijednu spašavanja. Prije 15-ak godina to je počela raditi iz gušta i vlastitih potreba, a zatim je pokrenula brend Krameraj, nazvan upravo po "krami" koju je često donosila kući. Danas se prvenstveno bavi dizajnom i stiliziranjem interijera i evenata, a stari namještaj preuređuje za potrebe tih projekata.
Ljubav prema starim stvarima, kaže, gajila je odmalena, ali tada toga nije bila svjesna. Uvijek su je privlačili umjetnost i dizajn nekih prošlih vremena, pa ne čudi što joj se na studiju muzeologije i upravljanja baštinom najviše svidio predmet Interpretacija baštine.
- Na te starine gledam kao na glasnike prošlih vremena koji imaju puno neispričanih priča u sebi koje tek treba otkriti. I otud moj poriv da spasim svaki komad koji mogu i nađem mu mjesto gdje će te priče doći do izražaja jer su jedinstvene i nezamjenjive, a mislim da prostori koji nas okružuju trebaju biti baš takvi - kaže Maja koja je ubrzo nakon završetka studija odlučila napustiti karijeru muzeologinje, ali je na neki način i dalje u kontaktu sa strukom.
- Sada sam kustosica odbačenih predmeta uz pomoć kojih stvaram jedinstvene ambijente - dodaje.
Prije nego što se odlučila za poduzetništvo, iskustvo u stiliziranju stekla je na raznim projektima uređenja interijera i snimanjima lifestyle magazina, a dodatno se educirala i na području dizajna interijera. U njezinoj su obitelji brojni zanatlije poput stolara, bravara i kovinotokara, pa je sklonost i vještine za obnovu namještaja vjerojatno pokupila i genetski. Puno je naučila uz tatu i supruga koji su vješti s alatom, dok se s mamom mamom konzultira oko izbora boja i dekorativnih elemenata. Teorijski dio uglavnom je usvojila iz raznih YouTube videa i s američkih blogova, a najviše je napredovala kroz praksu i metodu pokušaja i pogreške.
- Proces preuređenja je poprilično naporan, najčešće uključuje detaljno čišćenje, rastavljanje na dijelove, brušenje, i to više puta, farbanje ili bajcanje i sastavljanje - u idealnim uvjetima. U manje idealnima naiđete na nepredvidive situacije poput oštećenja od nametnika. Ali nikad nisam požalila što sam starom komadu udahnula novi život - kaže Maja.
Sjeća se prvog komada koji je preuredila, trošnog drvenog ormarića, uz pomoć supruga.
- Nije bio ni po čemu poseban, niti specifičan. Odlučili smo mu dati klizna vrata i na njih obojiti motiv britanske zastave. Taj motiv se pokazao malo kompliciranijim DIY projektom za početnike pa nam je trebalo duže nego kaj smo mislili, ali rezultat je bio stvarno odličan. Još imam taj ormarić u svojoj zalihi preuređenih komada, super mi je podsjetnik na to koliko daleko sam dogurala sa svojim vještinama i idejama za te stare komade - kaže.
Najkompliciraniji projekt, pak, bio joj je bakin kredenc, odnosno kuhinja kakvu je većina kućanstava imala u 50-im i 60-im godinama.
- Dugo je stajao i čekao, da bi prije neke dvije godine napokon došao na red za preuređenje. Trebala je to biti jednostavna obnova - mijenjanje par daski, malo kitanja i brušenja i farbanje, ali pretvorilo se u proces koji je trajao i - još traje! Nekoliko stranica je bilo oštećeno od vlage, a kako smo micali jednu po jednu, samo su se otkrivala nova oštećenja i dodatni problemi. Na kraju smo morali napraviti djelomičnu rekonstrukciju kredenca, a mislim da sam samo na kitanje i brušenje potrošila oko tjedan dana. No, to je djelić obiteljske prošlosti, ali i primjer dizajna namještaja onog doba i bit će upečatljiv komad u prostoru - uvjerena je.
Ispričala nam je i priču koja se krije iza divnog ormara u radionici. U njemu drži rekvizite koje koristi prilikom stiliziranja.
- Našla sam ga preko Facebook grupe Sharing is caring. Vlasnici kuće koja je bila pred rušenje stavili su oglas da poklanjaju predmete koji su ostali od starog vlasnika. Javila sam da bih došla po neku sitnicu, a kad sam ušla u kuću, osim te sitnice, našla sam ormar i stol pored njega, nekoliko stolaca, lampu i, najsmješnije od svega, kupaonska vrata! Hahaha, ali to je priča za neki drugi put - smije se Maja, čiji je san da će jednog dana u svakom našem gradu biti više second hand dućana s namještajem i dekoracijom, kao što je to standard u Skandinaviji, i da će nam navika postati proslijediti neki komad u takav dućan, a ne na otpad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....