Made in Croatia: Ziggy's Zeppelin

Cijela priča s kreativnim radom počela je negdje gore, kada me Bog poškropio nečim što se ne da oprati, ni najnovijim Tixom. Hoću reći da je to dio mene oduvijek, otkako znam za sebe. Vrte mi se po glavi stalno slike koje se, kako sam primijetio, normalnim ljudima ne vrte. I kad hoću zaspati, i kad sam budan… Slike i slike. Vizualno. Uvijek. Kad ono o čemu sanjam ostvarim, to je super. Kad ne mogu, onda nije dobro. Nekad ne znam ni sam što tražim, ali me nešto tjera da stvaram… Crtež i akvarel su mi nešto s čim sam srastao, a brodići su došli slučajno. U radioni sam radio nešto drugo i nasto je prvi brodić. A onda još sto. Svaki za sebe. Posebno. Nema serije i tih fora… Ne volim sapunice – kroz smijeh nam govori Goran Žigolić, inženjer geodezije iz Đakova sa zagrebačkom adresom.

Njegovi jedinstveni brodići nastaju od odbačenih komada drva, strojeva, starih pisaćih mašina, čavala… Otkud se rodila ljubav prema brodićima u jednom Slavoncu, zanimalo nas je. – Ovi brodovi vjerojatno su došli od ljubavi prema brodu i jedru još iz škole, kada sam se bavio brodomodelarstvom. Ima nešto u tim jedrima, u tom ljuljanju po moru, gomili užadi i jedara. Brodićima sam prišao na jedini načina na koji sam znao. Često imam problema s deskripcijom ili nepotrebnim detaljima kad crtam ili slikam. Ovdje je taj problem znatno manji. U tri dimenzije uopće ne smeta ako je čavao krivo zabijen ili oštećen dio pramca, nepravilan i izgreban. Još bolje, s tim brod dobiva dušu. Kao što čovjek s godinama dobiva neke stvari. Uvijek su mi bile ljepše stare, ispucale ruke, koje pričaju svoje priče, nego glatke i prazne – kaže nam Žigolić, koji je prema svom prezimenu dobio nadimak Žigi, a prema nadimku osmislio ime brenda Ziggy. Pa još dodao Zeppelin.

Zanima nas kako izgleda proces nastanka jednog brodića. – Proces počinje tako da odem u radionicu i upalim radio, počnu vijesti, pa ugasim radio. Šalim se, ma slušam radio i počnem prebirati po dijelovima. Primjerice, uzmem letve, spojim ih pa rašpom skidam slojeve. Nema pravila. Problem nastane kad želim nešto novo, što do sada nisam radio, a već sam ih napravio sto. I još se to novo mora složiti na način da brod bude životan. Da ga gledate, i da vas uvuče u svoju priču, da mu se nasmiješite. To želim. Pokušam, pogriješim, obrišem, ponovo, stavim, ne valja, sve izvadim, ponovo. Nekad ne ide. Ne uklopi se. Ne dobije se ta neka čarolija. Vratim se u stan, dođem prljav i izmučen, a rezultat – nula. A ponekad ispadne savršeno od prve. E to je proces nastanka – smije se Goran i dodaje kako je zapravo teško objasniti otkuda inpiracija i motivacija. – Ne znam zašto ove brodove radim baš na taj i takav način.

To je vjerojatno nešto podsvjesno. Meni je teško biti objektivan. Vidim ih drugačije nego drugi ljudi. Samo mogu reći da kad ih po slažem i gledam, imam osjećaj kao da smo stari drugovi. Najbolji. Vjerojatno to ima veze s iskrenošću i istinom. To su ideali koje cijenim iznad svega i ne znam drukčije. Možda im to prenosim na neki način. Znate, ja ove brodiće više ne radim, ovo što vidite ovdje to je to. Imam u planu nešto novo, isto su brodovi ali bit će drugačiji. Ali moram naglasiti da su ovi brodići najviše dali meni dok sam ih radio. Sada, nadam se, mogu dati nešto svima koji ih vide – zaključuje.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!