Made in Croatia: Luka Jelušić

Vatrogasac, liječnik, policajac, automehaničar… svako dijete kroz svoje odrastanje u nekoj je fazi znalo što želi biti kada odraste. No malo tko od nas u odrasloj se dobi zaista bavi onim o čemu je maštao kao dijete. No ne i Luka Jelušić. On je još kao dječak znao da će raditi rukama. Raditi lijepe stvari koje će veseliti njega, ali i druge ljude.

Njegovih ruku djelo

– Rođen sam u Rijeci i završio sam studij krajobrazne arhitekture. Nakon završetka studija osnovao sam vlastitu tvrtku i godinama se bavio projektima krajobrazne arhitekture. S vremenom se rad u drvu razvio u paralelnu djelatnost pa proteklih nekoliko godina radim i jedno i drugo – kaže Luka. Bavljenje drvom za njega nije počelo od dizajna, nego od rada vlastitim rukama. Od najranije dobi imao je potrebu stvarati nešto vlastitim rukama, bilo da se radi o popravljanju postojećeg ili stvaranju nečeg novog.

– Kao klinac sam radio u radionici jednog neobičnog čovjeka koji je mom starom popravljao spačeka. Uz njega sam zavolio ambijent radionice, alate, procese rada; kroz tog čovjeka ustanovio sam da rad rukama donosi specifično zadovoljstvo i mir. Ujedno sam po prirodi esteta, volim lijepe stvari, fascinira me funkcionalno oblikovanje s puno osobnog pečata – govori Luka i dodaje da je putem došao do drva i tu se zadržao. No iskustva ima i u radu s kamenom te metalom.

Međutim, drvo mu je najdraže jer ima značajke koje su mu vrlo bitne: riječ je o materijalu bliskom prirodnom obliku sa širokim rasponom mogućnosti, kako u smislu likovnog izražavanja tako i u smislu stvaranja uporabnih predmeta. Većinu stvari koje radi, radi na osnovi neke pobude, na osnovi nekog svog filma. Na primjer, većina igračaka koje izrađuje nastala je dok je njegova kći bila mala. Stvari radi i po narudžbi, međutim većinom tako da netko vidi neki komad koji je napravio, pa naruči takav, obično uz neke manje modifikacije.

Sve je to istraživanje

– Stvari izrađujem sam, uz dugogodišnju podršku iskusnog opatijskog stolara Narda Boltersteina. Trenutno završavam pisaći stol za djevojčicu koja ove jeseni kreće u školu, i radim manju seriju ‘sjekirica za putar’ za izložbu u Helsinkiju u rujnu – objašnjava Luka. Kaže i da nastoji raditi diskretne stvari, čiji se detalji otkrivaju polako, kroz dugotrajno posjedovanje, kroz tragove trošenja i tragove vremena.

‘Ljepota leži u toplim komadima koji su rađeni zanatski, a ne industrijski i nisu dizajnerski’

Čini mu se, kaže, kako puno ljepote leži u toplim komadima, na kojima se vidi da su rađeni zanatski, a ne industrijski, a ujedno nisu dizajnerski i pretenciozni, ne “vrište”. Craft je posljednjih godina u modi pa Luka ima dojam da se na valu te popularnosti često nekritično glorificiraju stvari jer postoji fama o unikatnom i ručno rađenom namještaju, međutim danas gotovo da ne postoji namještaj rađen bez upotrebe strojeva za stolarsku obradu drva.

– Mene ručni rad ne zanima kao oblik nostalgije ili otpora prema suvremenoj tehnologiji, već kao specifičan vid istraživanja materijala ili umjetničkog izraza – kaže Luka, koji je prošle godine upisao dizajn drvenog namještaja na sveučilištu u Göteborgu u Švedskoj.

‘Oko vatre, oko stola’

– U Švedskoj je nekolicina škola koje njeguju dugu tradiciju učenja dizajna i tehnike izrade pod istim krovom. Studenti sami izrađuju prototipove svojih ideja u profesionalno opremljenoj radionici, a standard izrade je vrlo visok jer se stvari izlažu na sajmovima u Milanu i Stockholmu. Na taj način stvara se blizak odnos s materijalom, njegovim mogućnostima i ograničenjima, a škole time stvaraju vrlo agilne stručnjake: ljude koji se jednako dobro snalaze u stolarskoj radionici i dizajnerskom studiju – objašnjava Luka.

Za iduću godinu priprema projekt pod radnim nazivom “Oko vatre, oko stola” u suradnji s Mladenom Ivančićem, koji će biti prikazan u Galeriji ULUPUH-a u rujnu 2015. To je svojevrstan nastavak interesa za hrvatske tradicije obrade drva koju je počeo projektom “Treći život drveta”, s Hrvojem Vulamom i Nikicom Klobučarom. – Ideja je kroz predmete u kombinaciji drva i keramike prikazati imaginarni scenarij budućnosti na ishodištima hrvatskih tradicija prehrane u najširem smislu – od kulture stola, preko poljoprivrede, do lova – zaključuje Luka.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!