Posljednjih je mjeseci jedan istraživački rad stavio naizgled bezazlen predmet - crnu kutlaču - u središte žestoke rasprave o sigurnosti plastike za svakodnevnu upotrebu u kućanstvu. Studija je sugerirala da bi ovi crni plastični predmeti, koji se obično koriste u kuhinjama diljem svijeta, mogli ispuštati toksične tvari u hranu na opasnim razinama. Ono što je uslijedilo bila je medijska pomama, a novine su upozoravale potrošače da ih njihov voljeni kuhinjski alat možda truje. Ovaj zaključak, koji je utjerao strah u mnoge, kasnije je revidiran, otkrivajući pogrešnu procjenu u izračunima studije. Ali incident je istaknuo tekuću složenost oko recikliranja plastike i njezin potencijalni utjecaj na zdravlje, piše The Guardian.
Što je problem s crnom plastikom?
Problem s crnom plastikom počinje procesom recikliranja. Postrojenja za recikliranje plastike oslanjaju se na optičke senzore za sortiranje različitih vrsta plastike za ponovnu upotrebu. Međutim, kada se različite plastike miješaju zajedno, često rezultiraju neprivlačnom bojom. Kako bi riješili problem, proizvođači dodaju čađu kako bi stvorili ujednačen i elegantan izgled. Iako to plastiku čini privlačnijom, također je čini gotovo nevidljivom za strojeve za sortiranje u pogonima za recikliranje.
To je stvorilo potražnju za crnim plastičnim proizvodima izrađenim od elektroničkog otpada, koji se obrađuje kroz odvojeni tok recikliranja. Predmeti poput kućišta računala, televizora i drugih elektroničkih uređaja često se tretiraju usporivačima plamena kako bi se spriječili požari. Ove kemikalije, iako su učinkovite u svojoj namjeni, mogu biti štetne za ljudsko zdravlje pri visokim razinama izloženosti. The Guardian ističe da problem nastaje kada se ta plastika, koja još uvijek sadrži usporivače plamena koji su postupno povučeni iz upotrebe u mnogim zemljama, završi reciklirana i ugrađena u proizvode za kućanstvo.
Nalazi izvorne studije
U listopadu je studija objavljena u časopisu Chemosphere ispitala 203 crna plastična predmeta za kućanstvo koji se prodaju u SAD-u, uključujući kuhinjsko posuđe, žardinjere i igračke. Istraživači su se usredotočili na specifičnu kemikaliju koja usporava plamen poznatu kao decabromodiphenyl ether (BDE-209). Ova kemikalija, koja se ne razgrađuje lako u okolišu, povezuje se s raznim zdravstvenim problemima, uključujući potencijalne endokrine poremećaje. U SAD-u je postupno ukinuta prije više od deset godina, ali još uvijek postoje stariji proizvodi koji sadrže ovu tvar.
Istraživači su otkrili da određeni kuhinjski pribor, uključujući crne kutlače, sadrži razine BDE-209 koje bi mogle dovesti do dnevne izloženosti koja se približava sigurnosnoj granici koju je postavila Agencija za zaštitu okoliša SAD-a (EPA). Konkretno, studija je sugerirala da bi dnevna izloženost ovim proizvodima mogla doseći 34.700 nanograma BDE-209, što je opasno blizu EPA-ine preporučene granice za sigurno izlaganje.
Pogrešna procjena dovodi do prenapuhanih briga
Novine su brzo pridobile medijsku pozornost, a brojni mediji upozoravali su potrošače na potencijalne rizike korištenja crnog plastičnog kuhinjskog posuđa. Međutim, alarm je bio preuranjen. Pažljiviji pogled otkrio je da su autori studije pogrešno izračunali referentnu dozu EPA-e za faktor deset. Ova pogrešna procjena značajno je smanjila procijenjene razine izloženosti crnim kutlača, čineći stvarni rizik mnogo manjim nego što je prvobitno objavljeno.
Joseph Schwarcz, direktor Ureda za znanost i društvo Sveučilišta McGill, istaknuo je da iako su nalazi studije i dalje zabrinjavajući, pogreška u izračunavanju razina izloženosti s tako velikom marginom potaknula je pitanja o pouzdanosti zaključaka. Naglasio je da, iako pitanje otrovnih kemikalija u recikliranoj plastici zaslužuje pozornost, brojke moraju biti točne kako bi se izbjegla nepotrebna panika.
Što bi potrošači trebali učiniti?
Dakle, znači li to da se potrošači mogu opustiti i nastaviti koristiti svoje crne kutlače bez brige? Ne posve. Dok je pogrešna procjena u studiji smanjila neposrednu zabrinutost, temeljni problem otrovnih kemikalija u recikliranoj plastici ostaje važeći. Kako je objasnio Mark Miodownik, profesor materijala i društva na Sveučilištu u Londonu, kompromisi između održivosti i sigurnosti proizvoda su složeni. Recikliranje je ključan dio smanjenja plastičnog otpada, ali naslijeđena plastika, posebno ona koja sadrži štetne usporivače gorenja i druge kemikalije, predstavlja skrivenu opasnost.
Problem ne leži u samim crnim kutlačama, već u širem izazovu recikliranja materijala koji još uvijek mogu sadržavati opasne tvari. Proces recikliranja, iako je koristan za smanjenje otpada, nije bez zamki. Postrojenja za recikliranje često su loše opremljena za potpuno rješavanje rizika koje predstavljaju ove stare kemikalije, koje mogu završiti u novim potrošačkim proizvodima.
Trebate li baciti svoje posuđe?
Za mnoge bi reakcija na kontroverzu oko crne kutlače mogla biti bacanje svog plastičnog posuđa i prelazak na alternative poput bambusa ili nehrđajućeg čelika. Međutim, ustručnjaci za okoliš upozoravaju protiv ovog pristupa. Adam Herriott iz skupine za zaštitu okoliša Wrap upozorava da bi odbacivanje savršeno uporabljivih plastičnih predmeta moglo imati značajne posljedice za okoliš. Zbrinjavanje plastike koja je još funkcionalna moglo bi pridonijeti većem broju otpada, koji na kraju završava na odlagalištima ili u oceanu, pogoršavajući sam problem koji recikliranje nastoji riješiti.
Umjesto da bacate sve svoje plastične predmete, Herriott predlaže da ih koristite sve dok više ne služe svrsi. Bolje je nastaviti koristiti ono što imate, sve dok je plastika u dobrom stanju, nego pridonositi stalno rastućoj hrpi otpada. Osim toga, Herriott preporučuje izbjegavanje postupaka kao što je plastična ambalaža u mikrovalnoj pećnici koja nije posebno namijenjena za to, jer to može dovesti do istjecanja kemikalija u hranu.
Šire brige o plastici
Iako je studija o crnoj kutlači privukla pozornost, ona je dio šireg, tekućeg razgovora o opasnostima plastike. Kao što Miodownik ističe, postoji goruća zabrinutost kada je u pitanju uporaba plastike, posebice porast "vječnih kemikalija" kao što su PFA (per- i polifluoroalkilne tvari). Te se kemikalije sve više koriste u pakiranju hrane, odjeći i kozmetici, a poznato je da se tijekom vremena nakupljaju u ljudskom tijelu. Dok se zdravstveni učinci PFA još proučavaju, njihova raširena prisutnost u potrošačkim proizvodima izaziva značajnu zabrinutost zbog dugotrajne izloženosti.
Drugi gorući problem je mikroplastika, sićušne plastične čestice koje pronalaze put do vodenih sustava, hrane, pa čak i zraka koji udišemo. Iako sama mikroplastika može biti inertna, može nositi štetne kemikalije s poznatim zdravstvenim rizicima, što je čini velikom brigom za okoliš i javno zdravlje. Za razliku od relativno jednostavnog problema s crnim plastičnim kutlačama, mikroplastika je sveprisutna i teško ju je izbjeći jer ulazi u okoliš iz raznih izvora, uključujući sintetička vlakna odjeće koja se ljušte tijekom pranja.
Put naprijed
Incident s crnom kutlačom možda je bio prenapuhan, ali baca svjetlo na složenost oko recikliranja plastike i potrebu za boljim sigurnosnim mjerama u industriji recikliranja. Kao potrošači, važno je biti informiran o proizvodima koje koristimo, ali jednako je važno izbjegavati brze reakcije. Problemi koji se tiču recikliranja i sigurnosti plastike višestruki su i zahtijevaju pažljivo razmatranje ekoloških i zdravstvenih čimbenika.
Na kraju, nije crna kutlača ono što predstavlja najveći rizik, već širi izazovi koje predstavljaju onečišćenje plastikom i kemijska kontaminacija. Kako se i dalje oslanjamo na plastične proizvode u našem svakodnevnom životu, bitno je da tražimo rješenja koja održavaju ravnotežu između održivosti i sigurnosti, dok se istovremeno bavimo nevidljivim rizicima koji vrebaju u materijalima koje koristimo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....