Domovi ponekad o svojim vlasnicima govore jednako uvjerljivo kao i njihove riječi. A u slučaju Olivere Balašević, žene koja je tijekom godina ostavila trag u sportu, umjetnosti i književnosti, prostor u kojem živi djeluje upravo onako kako bismo mogli očekivati osobno, toplo i ispunjeno uspomenama.

Olivera Balašević široj je javnosti, naravno, poznata kao supruga pokojnog Đorđa Balaševića, jednog od najvoljenijih kantautora ovih prostora, no njezina je životna priča mnogo slojevitija. Rođena u Zrenjaninu, nakon školovanja preselila se u Novi Sad, grad u kojem je izgradila obiteljski život i u kojem živi desetljećima. Bavila se gimnastikom, radila kao profesorica, okušala se u filmu, a posljednjih godina publici se približila i kao spisateljica. U njezinim se pričama često pojavljuju djetinjstvo, obitelj, mirisi i okusi prošlih vremena te dragocjene male uspomene koje čine život.

Možda upravo zato nije neobično što i njezin dom u Novom Sadu nosi snažan osobni pečat. Olivera povremeno svojim pratiteljima otkriva pojedine njegove kutke, a posebnu pozornost privlači kuhinja, prostor koji izgleda kao ugodno putovanje u neka mirnija vremena. Nije riječ o strogo trendovskom interijeru niti o prostoru uređenom prema pravilima aktualnih kataloga, već o kuhinji koja prije svega djeluje kao pravi dom: toploj, raskošnoj detaljima i stvorenoj za okupljanja.

Ponesite novi broj magazina D&D gdje god vas ljeto odvede: Čitajte ga na plaži, na terasi, u uredu...

Nježne boje i šarm nekih prošlih vremena

Interijerom prevladavaju svijetle, kremaste i bež nijanse koje cijelom prostoru daju mekoću i bezvremenski dojam. Kuhinjske fronte izvedene su u klasičnom, pomalo rustikalnom stilu, dok staklene vitrine otkrivaju kolekciju dekorativnog posuđa i šalica, pretvarajući svakodnevne predmete u važan dio uređenja.

Posebno zanimljiv kontrast stvaraju ugrađeni kućanski aparati u toplim zlatno-mesinganim tonovima. Umjesto da se ističu kao izrazito moderni elementi, skladno se uklapaju u cjelokupnu vintage priču i dodatno naglašavaju profinjeni, pomalo nostalgični karakter prostora.

Ni radne površine nisu ostavljene bez osobnosti. Keramičke posude za začine s retro motivima, različiti kuhinjski dodaci i pažljivo odabrani dekorativni predmeti daju dojam doma koji se stvarao godinama, a ne interijera uređenog odjednom. Umjesto tipične hladne rasvjete, prostoru dodatnu toplinu daju elegantne lampe koje kuhinji stvaraju gotovo dnevni, stambeni ugođaj.

Taj osjećaj doma dodatno naglašavaju svijetle zidne obloge nalik drvenim panelima. Upravo kombinacija klasičnih elemenata, retro detalja i suvremenijih uređaja čini ovu kuhinju posebnom, dovoljno je elegantna, ali ni u jednom trenutku ne djeluje nedodirljivo.

Pogled odmah privlači stol prepun pažljivo odabranih detalja

U blagovaonskom dijelu središnje mjesto zauzima okrugli stakleni stol sa zlatnim postoljem, okružen suvremenim tapeciranim stolicama u sivoj nijansi. No upravo je ono što se nalazi na stolu detalj koji najviše privlači pažnju.

Čipkasti miljei, tanjuri s cvjetnim motivima, elegantne vinske čaše i različiti unikatni ukrasi zajedno stvaraju prizor koji izgleda kao da je stol uvijek spreman za dugo druženje. U vremenu kada se u uređenju interijera često teži minimalizmu i potpuno praznim površinama, Oliverin pristup djeluje osvježavajuće osobno. Ovdje dekoracija nije tek dekoracija, svaki detalj pridonosi atmosferi i dojmu živog, korištenog doma.

Upravo taj pomalo eklektičan spoj starog i novog daje prostoru njegov prepoznatljiv karakter. Staklo i zlato susreću se s čipkom, rustikalne fronte s modernijim stolicama, a retro posuđe sa suvremenim kućanskim aparatima.

Olivera Balašević i sama često pokazuje da posebnu važnost pridaje ritualima svakodnevice. I u kuhinji se može vidjeti u maštovitim, unikatnim pregačama ukrašenima upečatljivim aplikacijama i detaljima, kao da i priprema običnog obroka može biti mali kreativni ritual.

Možda upravo u tome leži najveća privlačnost ove kuhinje. Ona nije uređena da bi bila savršena fotografija iz kataloga, nego da bi u njoj nastajali obroci, razgovori i uspomene. A upravo taj osjećaj da iza svakog predmeta postoji priča i da je stol mjesto oko kojeg se ljudi okupljaju – pretvara ovaj novosadski interijer u mnogo više od lijepo uređenog prostora.