U stara vremena, naselja su nastajala na mjestima koja su morala zadovoljiti nekoliko uvjeta. Plodno tlo, pogodno za obradu i uzgoj poljoprivrednih kultura, bilo je na vrhu popisa. Odmah iza toga bila je dostupnost vode, bila to rijeka ili jezero. Vodeno tijelo često je služilo i kao prirodna zaštita od upada neprijatelja, ali i kao ‘prometnica‘ koja povezuje dotično naselje s drugim naseljima.
Boljoj komunikaciji i razvoju trgovine uvelike je kumovala razgranatost cestovne mreže: putevi i ceste koje su povezivale sela i gradove omogućili su razmjenu proizvoda i ideja. Konje su zamijenila kola i kočije, pa automobili, zatim su stigli kamioni. Putevi su postajali ceste, ceste su se pretvarale u autoputove...
Ali takav scenarij, koji je pridonio razvoju sela u gradove, a gradova u metropole, nije svima baš ‘sjeo‘. Neki su bili sumnjičavi prema blagodatima civilizacije, strahujući da će ceste i vozila narušiti dotadašnji način života.
Chamois je upravo takvo mjesto. Ovo malo talijansko naselje, smješteno na 1,815 metara nadmorske visine, u podnožju veličanstvenog Matterhorna, najpoznatije je po tome da je jedino naselje u Italiji do kojeg je nemoguće doći automobilom. Naime, do Chamoisa ne vodi nikakva cesta, već samo planinski put. I žičara.
- Za nas je to stvar ponosa. Nekima izolacija predstavlja prepreku, a nama je to, zapravo, prilika. Ponosni smo što su naši preci odlučili da ne žele cestu - kaže Mario Pucci, gradonačelnik Chamoisa.
- Chamois se nalazi usred predivne doline Monte Cervino (Talijani tako zovu Matterhorn, op. p.). Selo je izolirano od samog nastanka, a sredinom 18. stoljeća imalo je 350 stanovnika i tri škole. Vremenom je broj stanovnika padao, tako da danas u Chamoisu živi 106 ljudi - nastavlja gradonačelnik i dodaje:
- Poslijeratni rapidni gospodarski napredak Italija je iskoristila za izgradnju cestovne infrastrukture. Ali mještani Chamoisa su na referendumu 1955. godine odbili izgradnju ceste i odlučili se za žičaru, koja je tada izgrađena i radi do današnjih dana.
- Ne mogu opisati sreću koju sam osjećao gledajući iz žičare puteljak kojim sam do tada prolazio od Buissona do Chamoisa... Osjećao sam se kao kralj, kao vladar svijeta - rekao je mjesni starosjedilac Attilio Ducly u BBC-jevoj reportaži o ovom pitoresknom talijanskom selu.
- Rođen sam na jednom od viših posjeda, na 1,950 metara nadmorske visine. Rodio sam se 12. veljače, u štali, jer zimi se spavalo u štali. Tad je jedini put do doline bila stara magareća staza. Kao klinci smo učili kako njome silaziti i penjati se, skakati preko stijena, nije bilo lagano - svjedoči Ducly.
- Godine 1944. Drugi svjetski rat se u ovim krajevima bližio kraju, povukli su se i fašisti i partizani. I tad se sve počinje mijenjati. Neki, koji su otišli iz mjesta, shvatili su da postoji mogućnost izgradnje ceste, što je po njima bio napredak za našu zajednicu. S druge strane, neki stanovnici Chamoisa koji su boravili u Švicarskoj upoznali su se sa sistemom prometovanja žičarama, pa su se zapitali zašto ne povezati Chamois žičarom s Anteyom ili Buissonom, koji se nalaze na 1,100 metara nadmorske visine. Glasalo se, i 95 posto stanovnika bilo je za žičaru. Već te 1955. godine žičara je profunkcionirala, mislili smo da smo gospodari svijeta - s radošću se prisjeća tih dana Ducly.
Ako ste turist, okolica Chamoisa stvorena je za uživanje. Tu su alpska jezera i potoci, široke livade i tisućljetne šume bogate planinskom faunom, tradicionalne ‘rascard‘ kuće građene od drva i kamena... Kilometri i kilometri dobro označenih staza, prilagođenih svim razinama tjelesne spreme, povezuju Chamois s obližnjim naseljima. Na primjer, ‘Gospodar prstenova‘ je niz staza, duljine dvadesetak kilometara, koje se pružaju između Chamoisa i La Magdeleine, prolazeći kroz panoramski Colle Champlong na 2,400 metara nadmorske visine.
- Prometna izolacija nam je pomogla da pokrenemo razne projekte usredotočene na održivost, s ciljevima poput stvaranja obnovljive energije. To znači da zajednica poput naše može istovremeno stvarati, dijeliti i trošiti energiju, čime se štede značajna sredstva. Na pragu smo stvaranja takve zajednice, a sve zahvaljujući našem najvrjednijem resursu, vodi - tvrdi gradonačelnik Pucci.
- Sve se dogodilo slučajno, u zimu 1987. godine, kad sam s prijateljima došla na skijanje. Otkrila sam da vas 5-minutna vožnja ovom žičarom odvaja od cijelog svijeta - prisjeća se svog prvog posjeta Chamoisu Laura Lanterna, aktualna referentica za kulturu ovog malog mjesta.
- Dala sam otkaz u banci u kojoj sam radila dvije godine. Vjerujem da su oni koji su me znali pomislili da sam luda, jer je takav posao donosio dugoročnu sigurnost... A ja sam skoknula Chamoisa, na 1,815 metara nadmorske visine. I to je za mene bio početak novog života - kaže Lanterna i dodaje:
- Chamois je jedino selo u Italiji do kojeg je nemoguće doći automobilom. Ta nam je činjenica pomogla da predstavimo svoju regiju Valle d‘Aosta unutar saveza Alpskih bisera, organizacije koja povezuje sve gradove alpske regije od Francuske do Slovenije, posvećene održivoj mobilnosti. Vidite, ovdje je moguće direktno raditi u korist zajednice, što je jako teško postići u velikim gradovima, izvan grupe vaših prijatelja ili kolega. Ovdje je sve drukčije, sve je povezano. Imate dojam da uistinu radite za dobrobit zajednice. Osjećate se uključeno i, na neki način, znate da je ono što radite za evoluciju ove zajednice uistinu važno.
PROČITAJTE VIŠE Ovu zemlju posjeti samo 300 turista godišnje - provjerite zašto
Dakle, samo 5 minuta vožnje žičarom, kojom se premošćuje 700 metara nadmorske visine, može ljudima u potpunosti promijeniti život. Starosjedioci ne žele sići s planine, ali otvoreni su da turistima pokažu kako se živi u tijesno povezanoj zajednici. Ali - prema svojim pravilima. Bez automobila, bez buke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....