Postoje mjesta u Zagrebu pokraj kojih možemo proći bezbroj puta, a da zapravo ne znamo što se skriva iza njihovih vrata. Jedno od njih je Palača Gvozdanović u Visokoj 8, čije je dvorište ovih dana dobilo sasvim novu ulogu. Umjesto da bude tek povijesna kulisa, postalo je dio umjetničkog rada koji se mijenja zajedno s prostorom, vremenom, vjetrom i kišom.
U sklopu ovogodišnjeg Zagrebačkog muzejskog vikenda (MUV), Muzej za umjetnost i obrt ondje do 6. rujna predstavlja site-specific instalaciju „Sag mir, wo die Blumen sind“ nagrađivanog kreativca Vanje Blumenšajna.
Blumenšajn, koji ima divnu cvjećarnicu BLUMEN u Zagrebu, potpisuje ambijent i instalaciju koja se u ovom radu okreće materijalu koji dobro poznajemo, ali ga rijetko promatramo na ovaj način. Suho cvijeće prestaje biti dekoracija i postaje skulptura, a upravo njegova osjetljivost nosi velik dio priče.
Suho bilje istodobno je trajno i nevjerojatno krhko. Može preživjeti dugo nakon što izgubi svoju prvotnu svježinu, ali dovoljni su vjetar, kiša ili neka druga nepogoda da ga promijene ili potpuno unište. Upravo u toj kontradikciji krije se paralela na kojoj počiva instalacija: mir možda doživljavamo kao stabilno stanje, ali povijest nas stalno podsjeća koliko ono može biti privremeno.
Gdje je nestalo cvijeće?
Posebno je zanimljiv naslov rada. Njemačko „Sag mir, wo die Blumen sind“ – reci mi gdje je cvijeće – priziva jednu od najpoznatijih antiratnih pjesama 20. stoljeća, Where Have All the Flowers Gone?, koju je, među ostalima, proslavila Marlene Dietrich.
U toj pjesmi cvijeće prati začarani krug rata: raste, biva ubrano, završava na grobovima vojnika i ponovno niče. Blumenšajnov rad preuzima tu ideju ponavljanja, ali je prenosi u prostor u kojem cvijeće kakvo očekujemo zapravo više nije prisutno. Ostao je njegov osušeni trag.
I tu instalacija postavlja pitanje koje je mnogo veće od samog rada. Ako prirodne nepogode ne možemo zaustaviti, je li jednako tako neizbježan i rat? Ili je, za razliku od oluje, riječ o ciklusu koji ipak možemo prekinuti?
Odgovor posjetitelju nije ponuđen. Umjesto toga, ostavljen je da ga traži među krhkim biljem i zidovima stare palače.
Upravo je dvorište Palače Gvozdanović važan dio cijelog doživljaja. Tragovi vremena na arhitekturi nisu skriveni ni uljepšani, nego postaju svojevrsni nastavak instalacije. Starost prostora i prolaznost materijala susreću se tako na mjestu na kojem je teško jasno odrediti gdje završava scenografija, a počinje umjetnički rad.
Instalacija koja traje samo nekoliko dana
I njezino kratko trajanje dio je privlačnosti. Sag mir, wo die Blumen sind zamišljena je kao pop-up instalacija i može se pogledati samo od 3. do 6. rujna 2026., tijekom Zagrebačkog muzejskog vikenda.
Posjet nije zamišljen samo kao obilazak prostora. Organizirani su i vođeni razgovori o umjetničkim radovima antiratne tematike, kroz koje će posjetitelje u manjim grupama voditi kustos i autor izložbe Mate Marić.
Iza projekta stoje Muzej za umjetnost i obrt i Studio BLUMEN, dok Vanja Blumenšajn potpisuje instalaciju i ambijent. Fotografije projekta snimila je Lucija Drača, koja uz Blumenšajna sudjeluje i u realizaciji videa.
U vikendu u kojem Zagreb otvara vrata svojih muzeja, ovo je zato jedna od onih postaja koje ne privlače monumentalnošću ni klasičnim izložbenim postavom. Dovoljni su staro dvorište, osušene biljke i pitanje iz naslova.
Gdje je nestalo cvijeće?
Možda je još važnije pitanje što možemo učiniti da ponovno ne nestane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....