Kad su Tamara i Kristijan Bartolek na društvenim mrežama objavili fotografije svoje nove kupaonice, očekivali su tek pokoji komentar i možda koje pitanje o pločicama ili rasvjeti. Umjesto toga, njihova je objava u samo nekoliko dana prikupila tisuće reakcija, a komentari su se nizali jedan za drugim. Ljudi su hvalili hrabru kombinaciju plave, crne, sive i bijele boje, originalan odabir materijala i činjenicu da prostor izgleda potpuno drukčije od kupaonica koje posljednjih godina dominiraju interijerima.
No ono što je mnoge još više iznenadilo nije bio sam dizajn, nego činjenica da iza njega ne stoji arhitektonski studio ni građevinska tvrtka. Gotovo cijelu renovaciju, od rušenja zidova i postavljanja pločica do rasvjete, tapeta i montaže sanitarija, odradio je mladi bračni par vlastitim rukama.
Pogledajte kako je Martina od jedne kupaonice stvorila dva odvojena prostora - WC i kupaonicu
Za Tamaru i Kristijana uređenje doma nikada nije bilo prolazni hobi. Ona je učiteljica informatike, on turističko-hotelijerski komercijalist koji danas radi izvan svoje struke, a njihova je priča počela mnogo prije nego što su kupili kuću.
Tamara je odrasla u obitelji u kojoj se gotovo svaki posao oko kuće radio vlastitim rukama. Gradilo se, popravljalo i uređivalo zajedno, pa joj je takav način života postao sasvim prirodan.
– Nama to nije bio hobi, nego način odrastanja. Tek kada sam odrasla, shvatila sam da nije uobičajeno da ljudi sami rade toliko različitih poslova na svojoj kući. Nama je to oduvijek bilo normalno, ne samo način da uštedimo, nego prilika da stvorimo dom u koji ćemo utkati dio sebe – prisjeća se Tamara.
Kasnije se tom obiteljskom timu pridružio i Kristijan, koji je uz Tamarina oca učio građevinske vještine. S vremenom je stekao dovoljno sigurnosti da se i sam upušta u sve zahtjevnije projekte, a danas se oboje slažu da među njima nema podjele na "muške" i "ženske" poslove.
– Građevinski poslovi nemaju spol. Radimo sve zajedno, od grubih građevinskih radova do završnih detalja – govore.
Prije tri godine kupili su kuću koja je postala njihovo najveće zajedničko gradilište. Nisu tražili savršeno uređenu nekretninu u koju će samo unijeti namještaj, tražili su prostor u kojem će moći ostvariti vlastite ideje.
Već pri prvom razgledavanju znali su da je to ono što traže. Osvojila ih je prostranost i mogućnost da bez velikih građevinskih zahvata stvore otvoreni dnevni prostor kakav su oduvijek zamišljali. Kuća se prostire na oko 200 četvornih metara, a upravo je prizemlje postalo središte njihove vizije.
Iako je kuća bila nova i u njoj nitko nikada nije živio, njima nije u potpunosti odgovarala. Zato su prvo srušili zid koji je razdvajao prostorije i spojili kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak u gotovo 70 četvornih metara velik otvoreni prostor. Potom su ugradili dizalicu topline i podno grijanje, prilagodili raspored prostorija, a jedan zahvat vrlo je brzo vodio drugome.
Dok su u početku tijekom najtežih građevinskih radova imali pomoć obitelji, iz projekta u projekt preuzimali su sve više poslova. Sami su postavljali podove i pločice, izrađivali knauf-konstrukcije, ugrađivali rasvjetu, lijepili tapete, sastavljali namještaj i uređivali svaki detalj interijera. Tamara je pritom sama crtala tlocrte i računalne skice kako bi prije početka radova razradila izgled svake prostorije.
Danas kažu da gotovo svaki kutak njihove kuće nosi trag njihovih ruku, no najviše pozornosti posljednjih je mjeseci privukla upravo njihova glavna kupaonica.
– Iskreno, nismo očekivali da će objava privući toliko pažnje. Projekt smo prvenstveno radili za sebe i vodili se vlastitim ukusom, a ne time što je trenutno popularno ili što će se svidjeti većini ljudi – kaže Tamara.
Od početka je znala da želi prostor koji neće izgledati poput većine kupaonica koje danas viđamo. Umjesto sigurnih neutralnih tonova odabrala je kombinaciju tamnoplave, crne, sive i bijele, svjesna da bi upravo boje mogle izazvati podijeljene reakcije.
Dogodilo se upravo suprotno. Najviše komplimenata dobili su upravo zbog toga što nisu slijedili trendove.
– Nismo željeli kopirati postojeće trendove, nego stvoriti prostor koji ima karakter i koji će odražavati naš stil. Posebno nas je iznenadilo što su upravo hrabrost u odabiru boja i sklad cijelog prostora bili najčešće komentirani – kaže.
No iza dojmljivog izgleda krije se puno rada, ali i vrlo racionalna odluka. Kupaonicu su uređivali postupno, onoliko koliko su im financije dopuštale.
– Radili smo od plaće do plaće. Da smo angažirali majstore za svaki dio renovacije, cijeli projekt bio bi nam puno skuplji, a možda ga ne bismo ni uspjeli završiti – objašnjavaju.
Financije ipak nisu bile jedini razlog zbog kojeg su gotovo sve odlučili napraviti sami. Tijekom obnove kuće doživjeli su iskustvo koje ih je potpuno razuvjerilo kada je riječ o povjerenju u izvođače.
Za izradu fasade angažirali su tvrtku s kojom su potpisali ugovor i unaprijed uplatili čak 70 posto vrijednosti radova. Fasada je trebala biti gotova za mjesec dana, no mjeseci su prolazili, a posao nije bio dovršen. Nakon više od godinu dana čekanja, brojnih poziva i molbi ostali su bez uplaćene akontacije, a izvođač im je, tvrde, počeo i prijetiti.
– Prijavili smo ga policiji zbog prijetnji i pokušali pokrenuti postupak zbog prijevare, ali nije bilo moguće dokazati da posao nije imao namjeru završiti jer je dio radova ipak odradio. Kasnije smo saznali da nismo bili jedini koji su prošli kroz isto iskustvo – prisjećaju se.
Na kraju su morali angažirati drugog izvođača koji je završio fasadu, ali ih je cijela situacija naučila važnoj lekciji.
– Sve što možemo napraviti sami, napravit ćemo sami. A kada baš moramo angažirati nekoga, danas dobro provjerimo njegove radove i preporuke prije nego što donesemo odluku.
Takav su pristup primijenili i na kupaonicu. Od prve ideje do završetka prošle su gotovo dvije godine jer su u međuvremenu uređivali ostatak kuće, a kada su joj se napokon potpuno posvetili, radovi su trajali oko pet mjeseci.
Početna vizija pritom se gotovo nije mijenjala. Jedina veća promjena dogodila se kada su, zbog rasporeda namještaja, umjesto planirane stropne rasvjete ugradili LED profile, koji su im danas jedan od omiljenih detalja u prostoru.
Najzahtjevniji dio bio je izvesti pravilan pad podnih pločica u tušu kako bi voda besprijekorno otjecala prema odvodu, dok je postavljanje tapete s velikim motivom tražilo mnogo više preciznosti nego što su očekivali.
Boje i materijali odabrani su puno prije početka radova. Tamara je od početka znala da želi spoj tamnoplave i crne boje, ali inspiraciju nije pronašla u postojećim interijerima.
– Znala sam kakvu atmosferu želim postići, ali nisam pronašla kupaonicu koja je izgledala onako kako sam je zamislila. Zato sam se više vodila vlastitim osjećajem nego tuđim primjerima – kaže.
Prije konačne odluke naručila je uzorke tapeta kako bi ih mogla usporediti s pločicama i bojom namještaja.
– Tek kada sam ih vidjela uživo, bila sam sigurna da će sve zajedno funkcionirati. Fotografije jednostavno ne mogu vjerno prikazati boje – objašnjava.
Iako je upravo kupaonica izazvala najviše interesa, daleko je od jedinog projekta na koji su ponosni. Tijekom posljednje tri godine uredili su gotovo cijelo prizemlje kuće, a među najdražim zahvatima izdvajaju zid obložen kamenom u dnevnom boravku.
– Nikada prije nismo radili s kamenom pa smo kroz taj projekt puno naučili. Na kraju je ispao bolje nego što smo očekivali i danas ga ljudi prvog primijete kada uđu u kuću – kažu.
Kompletna renovacija kupaonice od 15 četvornih metara, uključujući rušenje, nove instalacije, zidanje, pločice, namještaj po mjeri, rasvjetu i svu opremu, stajala ih je oko 4500 eura. Procjenjuju da bi ih isti projekt, uz angažman izvođača za sve radove, stajao najmanje dvostruko više.
– Samo na keramičarskim radovima uštedjeli smo više od tisuću eura, a kada se zbroje svi poslovi koje smo sami odradili, razlika je zaista velika – kažu.
No najveća vrijednost cijelog projekta, ističu, nije novac.
– Najvažnija stvar koju smo naučili jest da ne postoji gotovo ništa što dvoje ljudi, kada se udruže i imaju volje, ne mogu napraviti.
Objava kupaonice donijela im je stotine poruka ljudi koji su tražili savjete i raspitivali se o materijalima, a upravo ih je to najviše razveselilo.
– Mislim da ljude nije privukao samo konačan izgled kupaonice, nego cijela priča koja stoji iza nje. Pokazali smo da se uz puno rada i upornosti mogu ostvariti stvari koje se na početku čine nemogućima.
Na pitanje bi li ponovno krenuli istim putem odgovaraju kratko:
– Apsolutno. Danas naš dom cijenimo još više jer znamo koliko je truda, vremena i ljubavi uloženo u svaki njegov kutak. To se ne može kupiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....