U današnje vrijeme, uz sve veću svijest o važnosti prirode i ekologije, veliki gradovi okreću se uređenju zelenih površina kako bi ne samo odgovorili na ubrzane klimatske promjene, već i ponudili građanima ugodne javne prostore za boravak, sport, druženje, edukaciju pa i kulturna događanja na otvorenom. Upravo stoga glavni je grad Crne Gore raspisao međunarodni natječaj za uređenje svoga najznačajnijega zelenog resursa, park-šume Gorica, što se prostire na više od 100 hektara, a sa svih je strana okružena naseljima koja postupno nagrizaju prirodu, uza značajne degradacija uslijed požara te nekontroliranog širenja nepoželjne vegetacije.
Na natječaj su pristigli brojni radovi iz čak 11 zemalja svijeta, a međunarodni je žiri kao najbolje rješenje izabrao rad hrvatskoga tima iz ureda ALBATROSS, koji predvode arhitekti Alen Žunić i Petra Vlahek. Njihov prijedlog rangiran je s najvišim ocjenama u svim vrednovanim kategorijama,od prostornog koncepta i funkcionalnosti, do ekološke osjetljivosti, programske inovativnosti i održivosti.
O tome koliko je konkurencija bila jaka govore i ostali nagrađeni uredi, na drugo mjesto plasirali su se arhitekti iz španjolsko-turskog biroa Openact, zagrebačkoj javnosti poznati kao pobjednici Europanova natječaja za uređenje Save, čiji su dijelovi i izvedeni, a prije nekoliko godina upravo su u Podgorici osvojili prvu nagradu za park Lješkopoljska Gorica. Treća nagrada dodijeljena je urbanističkom uredu Entropia iz Kolumbije, koji je prošle godine također u Podgorici osvojio prvu nagradu na natječaju za urbanu šumu Zlatica.
Živi simbol grada
Arhitekti Alen Žunić i Petra Vlahek, u suradnji s krajobraznom arhitekticom Ines Žunić, nazvali su projekt The Living Landmark (Živi simbol), polazeći od konceptualne premise da prirodno obilježje, šumovito brdo, može postati prepoznatljiv simbol grada umjesto nove arhitektonske ikone, kakve obilježavaju brojne europske metropole.
Arhitekti osmislili naselje na Cresu koje ruši stereotipe: Ovakve kuće na Jadranu još niste vidjeli
Na vrhu Gorice autori su osmislili suptilnu vertikalnu strukturu-vidikovac, koja istodobno služi kao stanište za kukce i ptice. Posebna je pozornost posvećena pticama selicama jer se Podgorica nalazi na jednom od njihovih migracijskih pravaca. Tako vidikovac nije zamišljen samo kao mjesto za uživanje u panoramskim pogledima, nego i kao infrastruktura namijenjena drugim dionicima eko-sustava. Žiri je pritom naglasio da je „prostorni reper, koji zadatak postavlja kao ključni kreativni izazov, riješen suptilno, minimalistički, a ipak prepoznatljivo“. Uz vizualni doživljaj prirode, autori su razmišljali i o njenim lokalnim mirisima, teksturama i zvukovima.
- Takav pristup redefinira pojam gradskog simbola. Gorici nije potrebna izolirana, antropocentrična ikona jer njezina topografija, šuma, bioraznolikost i kolektivno sjećanje već posjeduju obilježja urbanog simbola - navode arhitekti.
Manifest ekologiji
Iako se Gorica danas doživljava kao prirodna šuma, ona je u velikoj mjeri zapravo nastala ljudskim djelovanjem, sustavnim pošumljavanjem započetim 1950-ih godina. Tijekom desetljeća razvila je vlastitu ekološku složenost, raznovrsna staništa i bogat biljni i životinjski svijet. Takvi se prostori često tretiraju ili kao prirodna područja koja treba potpuno zaštititi od ljudi ili kao snažno programirane rekreacijske zone koje treba opremiti novim atrakcijama.
- Mi smo tražili sredinu, unaprijediti samo ono što je potrebno, a istodobno omogućiti raznovrsne ambijente za boravak građana i posjetitelja. Umjesto dodavanja što više novih sadržaja, odlučili smo se za očuvanje i osnaživanje onoga što već postoji – ističu autori.
Upravo je ekološka obnova temelj projekta pa je predloženo pošumljavanje uz očuvanje različitih krajobraznih tipova – od zrelih borovih šuma i mladih šumskih sastojina do submediteranskih travnjaka, kamenjara i grmolike vegetacije. Osam tipova ciljanih ekoloških intervencija, nazvanih Living Patches, obuhvaća obnovu degradiranih područja, stvaranje staništa za oprašivače, poticanje prirodne regeneracije, zadržavanje vode i povećanje otpornosti na požare. Predviđeni su i suhozidi kao mikrostaništa, za ptice i kukce te očuvanje pojedinih suhih stabala važnih za bioraznolikost.
Posebno je razrađena zaštita od požara, jednog od najvećih problema Gorice. Projekt predviđa selektivno prorjeđivanje zapaljive vegetacije, prekidanje kontinuiteta gorivog materijala, održavanje otvorenih travnatih pojaseva te obnovu požarom oštećenih područja vrstama prilagođenima gotovo mediteranskoj klimi. Istodobno se uvodi sustav upravljanja oborinskim vodama koji povezuje infiltracijske jarke, kišne vrtove, propusne površine i manje retencijske zone. Voda se zadržava na brdu umjesto da nekontrolirano otječe, čime se smanjuje erozija i poboljšavaju uvjeti za vegetaciju.
Zanimljivo je da i pojedini novi elementi objedinjuju više ekoloških funkcija. Tako se ispod platforme vidikovca predviđaju spremnici za prikupljanje kišnice, koja se može ponovno koristiti za zalijevanje vegetacije, ali i kao lokalna rezerva u slučaju požara.
Gradnja prirodom umjesto asfalta i betona
- Nama glavno pitanje nije bilo kako projektirati novi park, nego kako oblikovati budućnost krajolika koji već živi. Gorica nije prazan prostor koji tek čeka nove sadržaje. Ona je postojeći sustav odnosa između topografije, vegetacije, tla, vode, klime, životinjskog svijeta i ljudi. Zato smo nastupili vrlo pažljivo, nastojeći ne mijenjati njezinu prepoznatljivu sliku, nego intervenirati samo ondje gdje je to doista nužno - objašnjavaju Žunić i Vlahek.
Vidljivo je da projekt afirmira suzdržavanje od nepotrebne gradnje. Veliki dijelovi šume ostavljeni su netaknutima, dok su rekreacijski sadržaji koncentrirani uz postojeće pristupe i na rubovima parka. Ondje se predviđaju prostori za sport, dječju igru, druženje, edukaciju i kulturna događanja, dok se u unutrašnjosti šume naglasak stavlja na mir, šetnju i očuvanje staništa.
Nema novih asfaltiranih staza niti betoniranje parkovnih površina. Postojeće asfaltirane šetnice se zadržavaju, no njihova lokalna proširenja i prilagodbe izvode se isključivo propusnim materijalima, prvenstveno stabiliziranim šljunkom. Upravo su te svijetlosive površine na pojedinim vizualizacijama mogle stvoriti pogrešan dojam da se predlažu nove betonske ili asfaltne plohe. Naprotiv, cilj je omogućiti prirodno upijanje oborinske vode, očuvati tlo i korijenje stabala te svesti zemljane radove na minimum.
Alen Žunić odlazi na Princeton: Bit će prvi hrvatski arhitekt koji će predavati tamošnjim studentima
Kretanje je riješeno funkcionalno i jednostavno, pa glavna kružna staza povezuje ulaze i najvažnije sadržaje te omogućuje kontinuirano kretanje od podnožja do vrha Gorice i osobama smanjene pokretljivosti. Uz nju se razvija mreža manjih tematskih i šumskih putova, prilagođenih postojećem terenu i osjetljivosti prirodnih staništa.
Jedina nova građevina predviđena je uz glavni ulaz, izvan zaštićenog područja. Riječ je o malome montažnom drvenom paviljonu koji je u osnovnoj varijanti zamišljen isključivo kao otvorena nadstrešnica za odmor, susrete i zaštitu od sunca i kiše. Tek ako se u budućnosti pokaže potreba, ispod nadstrešnice se mogu naknadno postaviti mobilni modularni elementi s informacijskim punktom ili manjim kioskom. Takva dogradnja nije nužan dio projekta, a cijela je struktura zamišljena kao lagana i reverzibilna, odnosno jednostavno uklonjiva bez trajnog narušavanja krajolika.
- Arhitektura se ne bi trebala natjecati s Goricom za pozornost. Ponekad je najbolja projektantska odluka upravo ona da se ništa ne izgradi. Ondje gdje je intervencija potrebna, ona mora biti lagana i prilagodljiva, tako da priroda ostane glavni protagonist prostora - smatraju autori.
Vizija za budućnost
Osim fizičke revitalizacije Gorice, razvijen je jedinstven sustav signalizacije i vizualnog identiteta, a predložena je i digitalna aplikacija koja bi posjetiteljima omogućila upoznavanje prirodnih i kulturnih vrijednosti parka. Edukativne staze, učionice na otvorenom i programi praćenja bioraznolikosti zamišljeni su kao prilika za aktivno uključivanje lokalne zajednice. Ipak, uspjeh projekta neće se mjeriti samo njegovom izvedbom.
– Konvencionalni projekt završava okončanom izgradnjom, no transformacija Gorice tada tek započinje. Stabla rastu, staništa se mijenjaju, klimatski se uvjeti transformiraju, a nove generacije razvijaju drukčije odnose sa šumom pa rješenje mora ostati otvoreno za prilagodbu u budućnosti – ističu Žunić i Vlahek.
Takvo dugoročno sagledavanje razvoja posebno je pohvalio i žiri, zaključivši da „dodatnu vrijednost čini razrađena strategija fazne realizacije, praćenja bioraznolikosti i prilagođavanja mjera upravljanja promjenama u ekosustavu, čime se osigurava kontinuitet revitalizacije i nakon završetka intervencija“.
I ranije smo pisali o ovim mladim, uspješnim arhitektima koji poseban naglasak u svojim rješenjima stavljaju na prirodu, održivost i građenje zelenilom. Njihov najnoviji projekt pokazuje kako se suvremena prostorna rješenja mogu ostvariti i bez velikih građevinskih zahvata pa se nadamo da ova ambiciozna ekološka vizija neće ostati samo na natječajnim prikazima, nego da će je Podgorica projekt doista i realizirati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....