Najljepša zagrebačka terasa: Tko kaže da je uzgoj rajčica, tikvica i paprike na terasi nemoguć?

Terasa zagrebačke arhitektice Alenke Delić!

Kad se prije puno godina uselila s obitelji u stan na Vrbanima, arhitektica Alenka Delić nije ni slutila da će terasa od stotinjak četvornih metara postati središnje mjesto njihove svakodnevice. - Namjera nam je bila ozeleniti prostor, a kad sam krenula s uređivanjem, odlučila sam kreirati i vrtni kutak za začine i povrće - prisjeća se glavna vrtlarica te krovne oaze.

Uvidjevši koliko je uzgajanje povrća veseli i umiruje, Alenka je iz godine u godinu povećavala kvadraturu vrtnog prostora na kojoj danas uzgaja rajčice, tikvice, zelje, salatu, jagode, batat, krastavce, papriku i druge biljke.

- Razmišljam što jedem, a u vrtu pronalazim dnevnu inspiraciju za ručak. Nema većeg gušta nego ubrati svježi bosiljak ili vlasac koji si sam uzgojio - oduševljeno govori Alenka koja priznaje da najviše uživa u vrtu prije posla dok zalijeva biljke. Trenutačno u vrtu raste više vrsta salata, ednivija, rukola, špinat, a za svaki slučaj, ako vrijeme dopusti, posijana je i druga tura graška, čiji su mladi listići idealni na salatu.

Većinu lisnatog povrća, poput špinata, jedem svježe ili napravim smoothie. - Povišene vrtne gredice napravljene su od drvenih sanduka različitih dimenzija koji su iznutra obloženi geotekstilom radi izolacije. Za drenažu su stavljene granule, a zemlja je nabavljena u vrtnom centru. Također je postavljen sustav za navodnjavanje kap po kap jer je terasa cijeli dan osunčana, što ljeti može biti problem ako nastupi suša. No, ove godine zbog dugih kišnih razdoblja sustav za navodnjavanje nije se ni uključivao. Unatoč kiši, rajčice su imale odličan urod, no zato paprika nikako da uspije - priča Alenka dok bere zrele plodove rajčice sorte šljivar.

Osim biljaka, prirodnom ozračju terase pridonosi drveni pod od ariša, kao i raznoliko kamenje skupljeno na obiteljskim putovanjima po dalekom svijetu. - Ima tu svega, od kamenja s glečera Hinetrtux do onog sa zadnjeg putovanja po Engleskoj. Sve to budi uspomene kojih se rado sjećam - ističe Alenka i dodaje da gotovo cijelu godinu provodi na terasi, a posebno večeri kad s Medvednice struji svježi zrak. - Čak i zimi moja obitelj i ja smo na terasi. U roštilju zapalimo vatru i provedemo večer uz ugodno pucketanje drva - sa smiješkom zaključuje.

Kao profesorici kolegija za suvremeno stanovanje na Arhitektonskom fakultetu posebno joj znače urbani vrtovi, pogotovo na krovovima i balkonima, pa se nada da će svojim primjerom inspirirati svoje studente. Smisao je da se zelenim krovovima vrati što više zelene površine koju je zgrada oduzela - ističe arhitektica. Prema svim anketama, čovjek teži životu u obiteljskoj kući koja najčešće ima okućnicu.

Stan nema vanjski prostor pa su jedino balkon ili krov prostori na kojma je moguće kreirati zeleni kutak. Na terasi rastu brojne trajnice poput šlajera, bambusa, bršljana, ivančica dok su ljubičice, perunike i zečje uši presađene s obiteljskog imanja u Istri. Za vrtlarski savjet obratim se roditeljima, no najčešće učim na vlastitom iskustvu - kaže Alenka i dodaje da veći dio povrća u vrtu uzgaja iz sjemena tradicionalnih sorti našeg podneblja, poput varaždinskog zelja. - Ako uspijem skupiti sjeme iz vrta, vrlo rado ću ga podijeliti s kolegama s faksa.

Čak sam vrtlarenjem zarazila prijateljicu koju sam potaknula da ponovno uzme motiku u ruke - entuzijastična je arhitektica. S dolaskom biljaka ubrzo su se na terasi pojavile i životinje, pčele i bumbari koji ih marljivo oprašuju, puževi koji ih rado jedu pa vrane koje su preko noći pobrstile cijeli urod graška. No, vlasnica vrta to ne smatra problemom, kaže, sve je to dio prirodnog ciklusa čije čari s veseljem svakodnevno otkriva u vrtu.

Foto: Berislava Picek/EPH