Dominik Livaković gradi obiteljsku oazu za odmor na neočekivanoj lokaciji: Ova kuća samo je dio priče

Od njega ništa manje nismo ni očekivali. Dominik Livaković, vratar hrvatske nogometne reprezentacije i (još uvijek) turskog Fenerbahçea, odlučio je svoj privatni kutak za odmor na Jadranu smjestiti daleko od buke i gužve najrazvikanijih destinacija na našoj obali, na mali otok do kojeg ne vode komercijalne linije. Riječ je o Lavdari, otočiću smještenom jugoistočno od Dugog otoka, nasuprot Salima. Lavdara je duga samo 3, a u najširem je dijelu široka 1 kilometar, a od Dugog otoka dijeli je Lavdarski kanal, širok 1100 metara. Brodom se do otoka može doći za samo 15 minuta iz mjesta Sali, najbližeg naseljenog mjesta na Dugom otoku.

Kuća koju Livaković ondje gradi već je poprimila prepoznatljiv oblik, a njezin vanjski izgled jasno pokazuje da je projekt snažno oslonjen na mediteranski kontekst. Prirodni kamen, plava stolarija i škure stvaraju dojam tradicionalne dalmatinske kuće, iako je riječ o novoj gradnji. To je potpuno u skladu s Livakovićevom prirodom - umjesto velike vile koja bi se isticala u prostoru staklenim površinama, modernim dizajnom i suvremenim materijalima, projekt se čak i u detaljima nastoji povezati s vizualnim identitetom otoka.

Najljepši hrvatski domovi, kako do bazena koji dugo želite i priče koje inspiriraju: ljetni broj magazina D&D je u prodaji!

Livakovićev izbor mjesta za odmor zanimljiv je upravo zbog lokacije. Za osobu čiji je profesionalni život već dugi niz godina vezan uz stadione, putovanja, utakmice i stalnu pozornost javnosti, Lavdara je mjesto koje nudi sasvim drukčiji ritam. Otok ne teži biti dijelom turističke scene, ondje ne treba tražiti privatnost iza visokih zidova - Lavdara pruža ono što je na Jadranu sve teže pronaći - mir i tišinu.

U službenom dokumentu Zadarske županije o prostornom planiranju Lavdara se opisuje kao povremeno naseljeni otok, odnosno otok koji prema dostupnim statističkim podacima nema status stalno naseljenog otoka. To dodatno objašnjava zašto je zanimljiv kao lokacija za kuću za odmor: riječ je o vrlo mirnom, izdvojenom prostoru, ali ne i o potpuno ‘divljem‘ otoku na kojem je gradnja automatski zabranjena.

Iz zemljišnih se knjiga može iščitati da je Livaković vlasnik dvije čestice na otoku. Na jednoj je upisana površina kuće 128 četvornih metara te dvorišta 333, ukupno 461 četvorni metar. Druga, koja se nalazi iza kuće, puno je veća, površine nešto veće od jednog hektara (10.615 četvornih metara).

Livakovićeva kuća, koja se još gradi, ne pokušava se nametnuti krajoliku. Njezin izgled oslanja se na elemente koji su karakteristični za tradicionalnu otočnu gradnju. Posebno je zanimljiv njezin položaj uz samu obalu; more ovdje ne predstavlja samo pogled s terase, nego je sastavni dio ambijenta u kojem se kuća nalazi. Blizina obale daje projektu karakter prave otočne kuće za odmor, u kojoj gotovo da ne postoji stroga granica između unutarnjeg prostora i prirode.

Upravo bi taj odnos prema prirodi koja ga okružuje mogao biti jedan od najvažnijih elemenata konačnog projekta. Kad kuća bude dovršena, njezin će karakter uvelike ovisiti o uređenju neposrednog okoliša, izboru materijala, načinu na koji će biti oblikovani vanjski prostori i tome koliko će se arhitektura povezati s prirodnim terenom. Za sada je jasno da je osnovna ideja projekta znatno bliža reinterpretaciji tradicionalne dalmatinske kuće nego klasičnoj suvremenoj vili.

Poznato je da Dominik i njegova supruga Helena jako drže do privatnosti, malo toga vezanog za obiteljski život ovog para ‘iscuri‘ u javnost. Stoga nije čudno da su za svoj privatni prostor odabrali otok koji nije među najpoznatijim lokacijama hrvatskog turizma. Lavdara nema rivu, restorane ni turistički ‘šušur‘, ali zato nudi mir i neposredan kontakt s morem. Što su danas vrijednosti koje su na Jadranu postale istinski luksuz.

Taj podatak baca posebno svjetlo na Livakovićev projekt: veliki moderni objekt i atraktivna adresa nisu više pokazatelj uspjeha, istinski uspješni ljudi traže nešto sasvim drugo, nešto što bi se moglo nazvati tihim luksuzom. Kuća na Lavdari zasad je još projekt u nastajanju, ali njezin je osnovni karakter već prepoznatljiv. Ako se takav pristup zadrži do završetka gradnje i uređenja okoliša, Livakovićeva kuća mogla bi biti zanimljiv primjer kako se nova arhitektura može povezati s tradicionalnim identitetom mjesta: umjesto da pokuša nadjačati okruženje u kojem se nalazi, zamišljena je tako da se prirodno uklopi.