NIJE APARTMAN NI KAFIĆ

Turisti u Brelima masovno zastaju zbog ove neobične kućice: Svi je fotografiraju, a priča iza nje još je ljepša

 TOM DUBRAVEC/CROPIX
Drvena ‘kiosk - kućica‘ otvara se poput prozora i otkriva živi atelje pun mediteranskih minijatura. Maja i Ivan sami su je izradili i ispričali su nam sve o tom projektu
Drvena ‘kiosk - kućica‘ otvara se poput prozora i otkriva živi atelje pun mediteranskih minijatura. Maja i Ivan sami su je izradili i ispričali su nam sve o tom projektu

Postoje mjesta koja vas privuku na prvi pogled, ali i ona koja vas natjeraju da zastanete, nasmiješite se i poželite ih dugo promatrati. Upravo takva je mala drvena kućica smještena uz more u Brelima, mjesto koje posljednjih sezona turisti fotografiraju gotovo jednako često kao i samo more.

Na prvi pogled izgleda poput scenografije iz neke mediteranske bajke. Zatvorena podsjeća na stari dalmatinski prozor u veselim bojama, a kada se otvori, pretvara se u minijaturni umjetnički svijet prepun šarenih kućica, brodića, galebova i detalja koji prizivaju ljeto, bezbrižnost i djetinjstvo. No, ono što ovu priču čini posebnom nije samo izgled kućice, nego žena koja stoji iza nje - Maja Despot Šošić, umjetnica i vlasnica radionice Despot Art.

Sve je, kaže, počelo iz potrebe da prostor u kojem će predstavljati svoje radove bude jednako autentičan kao i oni sami.

- Odmah sam znala da prostor mora biti poseban i drugačiji. Nisam željela klasičnu suvenirnicu, nego mjesto koje će imati dušu i izazvati emociju - priča nam Maja.

image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image

Prva ideja bila je da prostor izgleda poput zatvorenog prozora s dalmatinskim škurama koje bi zapravo bile vrata

TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX

Prva ideja bila je da prostor izgleda poput zatvorenog prozora s dalmatinskim škurama koje bi zapravo bile vrata. Kada bi ih otvorila, posjetiteljima bi se otkrio mali atelje u kojem bi mogla stvarati pred ljudima. Željela je da kupci ne vide samo gotov proizvod nego i cijeli proces nastanka, bojanje, lijepljenje, slaganje sitnih detalja i pretvaranje običnog komada drva u malu umjetničku priču.

No, kako to često biva s kreativnim ljudima, ideja je tijekom realizacije nastavila rasti. Maja i njezin suprug Ivan dugo su razmišljali kako sve izvesti, a upravo je on, kako kaže kroz smijeh, "Superman za takve pothvate". Nakon što je renovirao staru dalmatinsku kuću u kojoj danas žive, bilo joj je jasno da će uspjeti realizirati i njezinu možda pomalo neobičnu zamisao.

Na kraju se Ivan dosjetio da bi cijeli objekt trebao izgledati kao prava kućica, zapravo kuća za Majine kućice.

- Spojili smo moju želju da prostor ima više dijelova pa smo osmislili jednu veliku kućicu i dvije manje ispred nje, baš kao gradaciju kućica koje radim - objašnjava Maja.

Problem je bio samo jedan - ništa slično prije nisu vidjeli. Nije postojao nikakav nacrt, predložak ni primjer po kojem bi mogli raditi. Sve je nastajalo spontano, uz puno improvizacije, mašte i beskrajnih novih ideja koje su Maji dolazile usred procesa.

- Stalno sam nešto dodavala i mijenjala. Primjerice, usred rada odlučila sam da staro plavo krilo prozora mora postati mjesto za izlaganje razglednica pa smo i to morali uklopiti. A kada smo sve završili, nije mi se svidjela nijansa boje na prvoj kućici pa sam je ponovno prebojala - prisjeća se ponosna vlasnica najzanimljivijeg detalja s plaže u Brelima.

Ivan i Maja vlastitim su rukama obnovili zapuštenu kamenu kuću u Brelima, rezultat ostavlja bez riječi

Upravo su ti detalji danas ono zbog čega ljudi zastaju mnogo dulje nego što su planirali, fotografiraju iz svih kutova, vraćaju se više puta i svaki put otkrivaju nešto novo, mali dimnjak od starog čavla, galeba izrađenog od komadića žice, okvir starog prozora koji služi kao stalak za magnete.

- Najviše me veseli promatrati ljude kada prvi put vide kućicu zatvorenu, a onda trenutak kada je otvorim. Dogodi se upravo ono što sam željela, ono iskreno dječje oduševljenje - iskreno kaže Maja.

Poseban dojam ostavlja činjenica da se kućica ne pretvara samo u prodajni prostor, nego i u pravi mali atelje. Dok razgovara s kupcima, Maja često istodobno boji, dodaje detalje ili dovršava radove pa prolaznici mogu vidjeti cijeli proces nastanka.

- Ljudi ostanu fascinirani kada shvate da sve izrađujem sama. Djeca često misle da u kućici i živim, a neka mi ozbiljno kažu da bi željela živjeti u njoj - priča kroz smijeh.

Iza razigrane mediteranske estetike krije se potpuno drugačija životna priča. Maja je po struci diplomirana pravnica i godinama je živjela u Banjoj Luci radeći posao za koji se školovala. Imala je, kaže, sve ono što je tada smatrala važnim, ali duboko u sebi osjećala je da ne pripada tom svijetu.

image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image

"kada smo sve završili, nije mi se svidjela nijansa boje na prvoj kućici pa sam je ponovno prebojala" prisjeća se ponosna vlasnica najzanimljivijeg detalja s plaže u Brelima

TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX
image

Upravo nesavršenosti, tragovi mora i vremena daju svakom komadu karakter i toplinu zbog koje kupci osjećaju da kući nose nešto mnogo osobnije od običnog suvenira

TOM DUBRAVEC/CROPIX
image
TOM DUBRAVEC/CROPIX

Prekretnica se dogodila kada je upoznala supruga Ivana koji se nakon života u Kanadi vratio moru i svojoj dječačkoj strasti, ronjenju.

- Između nas se odmah dogodio neki poseban klik. Ljubav je ono što me dovelo ovdje i potpuno mi promijenilo život - priznaje.

Preseljenje u malo primorsko mjesto značilo je potpuni životni zaokret. Napustila je sigurnost, gradski život i karijeru te krenula ispočetka, iako tada još nije ni slutila čime će se zapravo baviti. Zanimljivo, more joj tada nije bilo velika životna ljubav.

- Prirodnije mi je bilo zamisliti da ponovno odem živjeti u Australiju nego da trajno ostanem uz more - kaže.

Prvo su zajedno otvorili malu suvenirnicu, a Maja se počela baviti kreativnim radom, dekupažom i raznim ručnim tehnikama. S vremenom je osjetila potrebu za nečim novim i tada sasvim slučajno otkrila driftwood, umjetnost stvaranja od drva koje je more godinama oblikovalo.

S 55 godina je dala otkaz, a danas živi svoj san: otvorila je galeriju na moru u kojoj prodaje svoje radove od naplavina

Ironija je, kaže, u tome što prije toga nije imala nikakve veze s drvom, alatima ni stolarijom. Ipak, upornost ju je odvela do mentorice Sneže Soković, umjetnice čijim se radovima divila i koju je, unatoč početnom odbijanju, uspjela nagovoriti da je poduči osnovama rada.

Danas upravo naplavljeno drvo čini srce njezina stvaranja. Maja komade drva pronalazi šećući plažama, a zatim ih pretvara u male mediteranske prizore. Sunce izrađuje od osušenih koštica avokada, čamce od pistacija, škure od starih drvenih gajbi, dimnjake od čavala, a galebove od ostataka građevinske žice. Sve boje koje koristi na bazi su vode, a cijeli proces temelji se na reciklaži i održivom pristupu.

- Svaki komad drva meni priča neku svoju priču. Ujutro kada otvorim prozor i vidim more, stare kamene kale i naše selo, odmah dobijem inspiraciju - otkriva nam.

Upravo nesavršenosti, tragovi mora i vremena daju svakom komadu karakter i toplinu zbog koje kupci osjećaju da kući nose nešto mnogo osobnije od običnog suvenira.

I doista, možda upravo zato ljudi njezine male kućice i brodiće nose sa sobom po cijelom svijetu. Fotografije radova danas joj stižu iz Amerike, Australije i brojnih europskih zemalja, a posebno je veseli što kupci često pišu kako ih njezini radovi usred zime podsjećaju na ljeto, more i osjećaj bezbrižnosti. I dok bi mnogi odmah pomislili na velike poslovne strategije i širenje duž obale, Maja svoju i budućnost svoje male slatke kućice umjetnina opisuje jednom jednostavnom dalmatinskom riječi, "pomalo".

image

U prodaji je ljetni broj magazina Dom&Dizajn!

D&D/
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. kolovoz 2026 08:05