Mediteran se često promatra kroz idealizirane priče o davnim vremenima i tradiciji, stvara se identitet regije koja je preraznolika da bi se svela pod jednu vrstu arhitekture ili stila, pa često sve završi na stereotipima koji prezentiraju zapravo reduciranu sliku mediteranskoga miljea. Slogan o “Mediteranu kakav je nekad bio” ne priziva stvarnu prošlost već konstruira fikciju zapakiranu za globalno turističko tržište.
Arhitekti Alen Žunić i Petra Vlahek iz arhitektonskog ureda ALBATROSS sa svojim su timom napravili opsežan projekt koji je ponudio privlačnu viziju novoga stambenog naselja u gradu Cresu, što bi moglo biti pilot-projekt i za druga mjesta na hrvatskom Jadranu. Kreativnim su prijedlogom pokazali kako umjesto “neomediteranskog” stila graditi formama i rješenjima 21. stoljeća, a da pritom korisnici ne budu samo turisti već i stvarni stanovnici, domicilni građani.
Arhitekt Alen Žunić: ‘Svaka ideja se čini nemogućom dok je netko ne ostvari‘
U zemlji koja vlastitu obalu često opisuje kao ‘najljepšu na svijetu’, Cres se izdvaja kao jedno od najcjelovitije sačuvanih područja, bez divlje izgradnje i s velikim prostornim rezervama. Upravo to čini ga prikladnim mjestom za razvoj inovativnih iskoraka u urbanizmu koji ne idealiziraju prošlost.
Kako bi se ovako ambiciozan projekt mogao ostvariti, dogovoreno je svojevrsno javno-privatno partnerstvo između Grada Cresa, koji je predložio testnu lokaciju stambene zone Melin, i tvrtke Wienerberger, koja je angažirala arhitektonski studio ALBATROSS za razvoj prostorne vizije naselja, u ovom trenutku bez namjere gradnje ili komercijalne eksploatacije, već sa željom da se projekt pozicionira kao ulaganje u zajednicu i napredak u struci.
Arhitekti su tako imali mogućnost objediniti postojeće proizvode i znanja grupacije Wienerberger, ali istodobno istražiti smjer razvoja potencijalnih novih rješenja za mediteranski grad 21. stoljeća, kako ističu projektanti, njihovi prijedlozi imaju ambiciju ponuditi viziju stanovanja koje tek dolazi - s vremenskim horizontom od pet, deset ili dvadeset godina.
- Zone poput creskog Melina na našoj obali se često razvijaju kao spavaonice - prostorno opsežni, ali programski osiromašeni predjeli u kojima stanovanje ostaje jedina dominantna funkcija. Izvan ljetne sezone takva su područja pusta. Grad se u tom modelu reducira na skup privatnih parcela, mikrolokacija međusobno nepovezanih i društveno nepropusnih.
Novo rješenje radi inverziju i projektira objekte i njihove parcele zajedno s pripadajućim sadržajima poput parkova, trgova, zelenih površina i poslovnih prostora, na način da aktivno sudjeluju u javnom životu grada, umjesto da se od njega ograđuju. Pritom osnovna jedinica projekta nije klasična priobalna kuća, nego svojevrsni klaster koji okuplja više stambenih, poslovnih i pratećih volumena oko zajedničkih vanjskih prostora (atrija, dvorišta, proširenja), stvarajući mikrozajednice koje omogućuju svakodnevni kontakt, ali po potrebi i kontroliranu distancu - opisuje Alen Žunić.
U konačnici, arhitekti su razvili novo stambeno naselje na 10 hektara koje nudi idealan spoj reinterpretiranih mediteranskih elemenata i novih znanja i tehnologija, poput WLTR robota za zidanje koje su uvrstili u svoj projekt.
- Novo se rješenje već u prvoj oblikovnoj premisi svjesno udaljava od očekivanog vizualnog koda - poput rustičnog kamena, grilja, balustrada i kupe kanalice - predlažući klaster kuća katnosti uglavnom do P+1, u kojem su gornje etaže oblikovane gotovo skulpturalno, kao bijela, lomljena arhitektura koja ima dvostrešni krov, ali u modernijoj i složenijoj geometriji, dok prizemlje definira jednostavan, konstruktivno jasan volumen u neposrednom odnosu s terenom i javnim prostorom. Pritom testirana je opeka raznih boja, od bijele do mediteranske terracotte, kao materijal ispune zidova, ali i kao završna obloga - prepričava Petra Vlahek.
Povijesni elementi mediteranske arhitekture ne tretiraju se kao formalni citati, nego kao skup provjerenih prostornih, konstruktivnih i životnih principa, reinterpretiranih u skladu sa suvremenim načinima gradnje, korištenja i održivosti. Tako i dalje atrij i dvorište ostaju regulatori mikroklime i privatnosti; lođe i pergole filtriraju sunce i omogućuju vanjski boravak; trijem i baladur definiraju prijelaz između javnog i privatnog; luminar kontrolira osvjetljenje i ventilaciju; perforirani zid od opeke omogućuje sjenu i strujanje zraka; kosi, lomljeni krov rješava odvodnju i integraciju volumena u siluetu postojećega okolnog naselja.
- Predloženi model stanovanja u ovom rješenju temelji se na potencijalnom javno-privatnom partnerstvu. Privatni investitori mogu projektirati hibridnu strukturu u kojoj se gornje etaže plasiraju na tržište - i moguće ih je adirati i naknadno - a Grad može ulagati u prizemne dijelove namijenjene priuštivom stanovanju za stalne korisnike.
Time se uspostavlja ravnoteža između ekonomske održivosti projekta i njegove društvene odgovornosti jer cilj nije razvijati klasično socijalno stanovanje. Ovdje se pojam priuštivosti shvaća šire i preciznije: kao stanovanje koje je dostupno onima koji su u gradu Cresu stvarni stanovnici ili su nužni za njegovo dugoročno funkcioniranje - ističe Žunić.
Gornji volumeni, arhitektonski artikulirani i oblikovno atraktivni, stvaraju dodatnu vrijednost i financijski nose projekt, dok donji, jednostavniji i racionalniji u izvedbi, osiguravaju dostupnost stanovanja. Sustav je dovoljno fleksibilan i da omogući različite životne scenarije pa, primjerice, korisnik koji započne život u prizemnoj, priuštivoj jedinici može kasnije, kroz vrijeme, dograditi ili, ako kat već postoji, otkupiti i gornji dio klastera, čime se omogućuje prostorni i društveni rast bez napuštanja socijalne zajednice.
- U tom smislu, projekt predlaže Brave New Housing - model stanovanja koji nije ni socijalni minimum ni tržišni luksuz, nego promišljena sredina između individualnog i kolektivnog, ekonomskog i prostornog, realnog i ambicioznog. Stanovanje koje ne rješava samo kvadrate, nego dugoročno gradi grad, jer naselje prestaje biti sezonska spavaonica namijenjena turizmu i postaje, s dodatnim sadržajima, aktivan urbani dio tijekom cijele godine. Arhitektura ovdje služi dugoročnom životu, a ne tek sezonskoj potrošnji prostora - zaključuje Petra Vlahek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....