Otpad iz kućanstva

Više nema opravdanja: Naučite kako uz minimum energije, vještine i novca napraviti kompost

 Berislava Picek/CROPIX
Kompostirati se može u kanti na balkonu ili u dvorištu na zemlji. Mjesto ne smije biti osunčano, ali ni u potpunom hladu

Više nema opravdanja! Naučite kako uz minimum uložene energije, vještine i novca napraviti kompost, koje su namirnice poželjne, a koje ne smiju u njega, gdje ga pozicionirati...

Kompostiranjem u vrtu postižemo jednu od onih odličnih win-win situacija. Realno gledajući, uvijek imamo problem s viškom organskih otpadaka. Tu se prije svega ubrajaju otpaci iz kućanstva koji čine oko trećine ukupne količine otpada koji proizvedemo. Zatim su tu razni zeleni viškovi materijala poput trave od otkosa, granja i suhog lišća. Na kraju imamo i mnogo zelenog materijala nastalog održavanjem vrta, sobnog ili balkonskog bilja. Odlaganjem na deponij, odnosno odvozom gubimo dragocjenu sirovinu, a ako sve to želimo spaliti, loše utječemo na kvalitetu tla i živa bića u njemu. Uz minimum uložene energije, vještine i financijskih sredstava možemo trajno riješiti problem velikog dijela kućnog otpada i pritom ostvariti korist za sebe, bilje koje uzgajamo, ali i prirodu u cjelini. Zato se kompostiranje u vrtu kao rješenje nameće samo po sebi i zapravo nemamo neki dobar izgovor da ga ne koristimo.

Valjalo bi napomenuti da se kompostirati može praktički svaka organska tvar. Apsolutno sve biljke, meso, drvo, karton, pa čak i pamučna odjeća. Postoje brojne manje ili više složene metode kompostiranja, ali za potrebe ovog članka posvetit ćemo se samo metodi kompostiranja zelenih otpadaka iz kućanstva, vrta i povrtnjaka. Za ovo ostalo ipak treba malo više strpljenja i, prije svega, hrabrosti.

image
Berislava Picek/CROPIX

ŠTO JE USTVARI KOMPOST?

Pod tim pojmom podrazumijeva se hranjiva tvar smeđe ili crne boje i praškaste strukture. U zrelom, odnosno odležanom stanju sličan je šumskoj zemlji i sadrži od 70 do 80 posto organskih tvari, esencijalne elemente ugljik i vodu, mikro i makro elemente te razne humusne spojeve koji zemlju čine plodnijom. Sadrži vrlo visok udio dobrih bakterija i mikroorganizama te zato poboljšava mikrobiološku aktivnost tla. Pomaže zadržavanju vlage, tlo čini prozračnijim i bolje strukturiranim te povećava otpornost biljaka spram nametnika i bolesti.

Kompostiranje je u svojoj osnovi proces biološke razgradnje uz pomoć živih organizama. Nosioci razgradnje su bakterije i gljivice te neke vrste makroorganizama, od kojih su esencijalne gujavice i neke specifične vrste kukaca. Proces je potpuno prirodan i u svom osnovnom obliku prisutan svugdje u okolišu. Kao rezultat razgradnje tvari nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i humusna tvar koja sadrži brojne esencijalne elemente. Za razliku od prirodnog procesa stvaranje humusa, planirano kompostiranje je intenzivnije i brže jer uključuje mnogo veću količinu tvari i kontrolirane uvjete.

Za stvaranje kvalitetnog komposta treba ostvariti neke bitne uvjete. Prije svega, važna je prisutnost kisika, odnosno zraka. U slučaju nedostatka kisika kompost će naseliti anaerobne vrste bakterija kojima za život i prehranu nije nužan kisik. One stvaraju karakterističan neugodan miris zato što za svoj razvoj koriste druge spojeve kao što je sumpor. Kod aerobnih vrsta takav miris izostaje, a i raspadanje tvari je brže. Vlaga je drugi bitan element jer je nužna svim organizmima koji sudjeluju u razgradnji. Osim toga, vlaženjem se omekšava struktura koja time postaje pogodnija za razgradnju. Količina vlage mora biti u optimalnim granicama zato što i višak vode može prouzročiti nedostatak kisika. Vanjska temperatura također mora biti u razumnim granicama. Niska temperatura zaustavlja rad živih organizama, a time i procese razgradnje. Previše visoka temperatura zraka i osunčanost u kombinaciji s povišenjem temperature u kompostnoj hrpi zbog razgradnje može prouzročiti odumiranje korisnih organizama.

image
Berislava Picek/CROPIX

I na kraju, tu je i materijal za kompostiranje. Treba osigurati podjednak udio zelenog i smeđeg materijala. Zelenim materijalom smatra se sirovina bogata dušikom, a to je sve svježe zelenilo poput lišća, svježe trave i zelenih dijelova biljaka. Smeđi materijal je bogat ugljikom: slama, suho lišće, piljevina, sijeno, grane i karton. Zeleni materijal je bitan zato što služi kao hrana bakterijama i izvor vlage. Smeđi materijal se sporije razgrađuje zbog svoje celulozne osnove i njegovom se kasnijom razgradnjom stvaraju mikroprostori koji služe kao spremnici zraka, a time se sprečavaju procesi anaerobnog truljenja. Stavimo li previše zelenog materijala bogatog dušikom, cijela masa će se pretvoriti u vlažnu, sluzavu i zbitu tvar neugodna mirisa. S druge strane, ako stavimo previše smeđeg materijala, masa će se razgrađivati sporo. Zbog toga je idealan odnos zelenog i smeđeg materijala 1:1 uz određene modifikacije. Ako u smeđem materijalu imamo visok udio slame ili sijena, omjer može biti i 2:1 u korist smeđeg materijala. U svakom slučaju, treba pratiti razvoj komposta i prema potrebi dodavati dodatne količine zelenog ili smeđeg materijala.

image
Svakako treba izbjegavati kompostiranje kuhane hrane, masti i ulja, mesa, pa čak i kruha jer će zasigurno privući glodavce poput štakora, a mogu se razviti i neke patogene bakterije. Muhe, pak, mogu privući mesni otpaci, koji su također nepoželjni
Berislava Picek/CROPIX

PROCES STVARANJA KOMPOSTA ODVIJA SE U TRI FAZE.

U prvoj fazi, koju možemo zvati fazom razgradnje, glavnu ulogu imaju bakterije i za to je potrebno imati dovoljno kisika i topline. Tijekom razgradnje stvara se visoka temperatura koja može doseći do 70 ºC na 1 m³ kompostne mase. Na toj temperaturi se uništavaju sjemenke korova i uzročnici nekih bolesti što je vrlo korisno kada upotrebljavamo odležali kompost. Bakterije svojim radom omekšaju strukturu inače tvrde organske tvari i pripreme je za ostale organizme.

Druga faza mogla bi se nazvati fazom pretvorbe. Smanjuju se temperatura i broj bakterija, a raste broj kvasaca, plijesni i gljivica. Oni se hrane organskim materijalom koji su već načele bakterije, dubinski prodiru u njegovu strukturu i čine ga pogodnim za prehranu organizama iz treće faze. I za to su vrlo važni kisik i vlaga.

U trećoj fazi pojavljuju se protozoe koje se hrane bakterijama i gljivicama, a zatim i ostale vrste od kojih su najznačajnije gujavice. One svojom probavom miješaju i usitnjavaju materijal te stvaraju tzv. kompostne grudice. Ova faza može se nazvati fazom izgradnje i njezin rezultat je gotovi kompost.

image
Berislava Picek/CROPIX

LOKACIJA

Lokaciju za kompostiranje odaberite prema nekoliko kriterija. Budući da kompostištu morate pristupiti gotovo svakodnevno, neka bude dovoljno blizu mjesta gdje kuhate ili proizvodite većinu otpadaka. Mjesto ne treba biti previše osunčano, ali ni u potpunom hladu. Dobra je pozicija blizu grmlja kako bi se osigurala polusjena. Ako nemate drugog izbora nego morate koristiti lokaciju na suncu, potrudite se da oko kompostišta zasadite biljke puzavice ili penjačice kako bi se omogućila sjena tijekom sezone. Za to je izvrsna bundeva jer razvija veliko lišće, a pogoduje joj mnogo hranjiva koje pruža kompost.

Ne trebate se ograničiti samo na jednu lokaciju. Ako imate veće dvorište, jedna pozicija može služiti za otpatke iz kućanstva, a druga za zeleni materijal iz povrtnjaka. Ako imate samo balkon, to ne treba biti prepreka kompostiranju. Uz dovoljno smeđeg materijala, što će biti pojašnjeno u nastavku teksta, možete kompostirati i u običnoj kanti ili, pak, u rolo komposteru.

image
Berislava Picek/CROPIX

ODABIR KOMPOSTERA

U vrtu postoji niz mogućih varijanti kompostera. Kakav god oblik izvedbe bio, važno je imati na umu da se oblikom i volumenom moraju omogućiti stalni dotok zraka, prevrtanje materijala i vađenje zrelog komposta. Najjednostavnija je varijanta da jednostavno polažete materijal na zemlju na hrpe koje zatim periodički prevrćete. Takav način nije pogodan za manje vrtove gdje uvijek postoji problem s manjkom prostora.

Jednostavne varijante kompostišta mogu se izvesti s nekoliko vertikalno zabijenih kolaca omotanih tankom okastom mrežom ili gustim nizom vertikalno zabijenih kolaca.

Nešto složenija varijanta se izvodi s tri spojene palete i prednjom stranom koja se dograđuje usporedo s rastom kompostne hrpe. Slično takvoj izvedbi je kompostište sastavljeno od dasaka. Ako postoji dovoljno prostora, mogu se povezati i tri kompostne kutije pa se iz jedne u drugu prebacuje materijal u različitim fazama sazrijevanja. Postoje i razne kupovne varijante kojima je mana to što se rade od plastike ili impregniranih materijala. Često gradovi i općine, sukladno svojim programima reciklaže, kućanstvima daju plastična tipska kompostišta. U svakom slučaju, mogućnosti izrade kompostišta su velike, mogu se koristiti reciklirani i otpadni materijali, a cijena izrade nije previše visoka. Granica je samo vaša kreativnost.

image
Berislava Picek/CROPIX

ŠTO MOŽEMO, A ŠTO NE MOŽEMO KOMPOSTIRATI

U teoriji se može kompostirati svaka organska biljna tvar. U praksi, neke tvari pokazale su se nepogodne i mogu prouzročiti probleme poput vrlo teškog raspadanja, zakiseljavanja komposta ili ubijanja korisnih bakterija i kukaca. Takve sirovine mogu se odložiti na neku odvojenu i izoliranu hrpu te prepustiti prirodi koja će u duljem vremenu obaviti svoj posao.

Od kuhinjskog otpada možemo kompostirati gotovo sve: sirove ostatke voća i povrća, uvelo cvijeće, ljuske jaja, talog kave i čajne vrećice. Treba pripaziti ili izbjegavati kompostiranje kuhane hrane, masti i ulja, mesa, pa čak i kruha zato što će zasigurno privući glodavce poput štakora, a mogu se razviti i neke patogene bakterije.

image
Donji sloj čine nasjeckane grančice, zatim se polažu slojevi smeđe (slama, kore drveta, lišće) te zelene tvari (sirovine iz vrta i povrtnjaka). Prije korištenja kompost treba prosijati te ga razbacati po zemlji ili u rupe
Berislava Picek/CROPIX

Ostale biorazgradive proizvode kućanstva - poput papira, kartona, vune i pamuka, pa čak kose i životinjskog perja - treba uzeti s dosta rezerve. Prije svega, treba izbjegavati obojane papire poput časopisa, kartone s printevima i obojani tekstil. Također treba uzeti u obzir da se razgraditi mogu samo vrlo male količine u odnosu na ukupni volumen kompostišta, a prije polaganja u kompostište treba ih usitniti.

Od zelenog dijela sirovine iz vrta i travnjaka glavninu čine pročupani korov, ostaci povrća, otpalo voće i trava od otkosa. Sirovina bogata ugljikom, odnosno smeđa baza dobiva se iz slame i suhog sijena, piljevine, grančica i kore drveta te lišća.

Ne smije se stavljati jako kožasto lišće poput pitospore ili lišće otrovno za ljude, biljke i insekte poput oraha ili oleandra. Iglice četinara treba stavljati u malim količinama da se izbjegnu problemi zakiseljavanja. Treba izbjegavati i stavljanje korova koji je već razvio sjemenke.

Pepeo se može stavljati samo u malim količinama, i to samo pepeo od čistog drva ili granja. Zemlja od lončanica je također dobra ako nije tretirana kemijskim sredstvima. Drvo može ako nije tretirano i ako je usitnjeno, a obojeno i lakirano drvo nikako se ne bi smjelo stavljati. Ne treba posebno napominjati da se ne smiju kompostirati tvari poput stiropora, stakla i sintetike.

image
Hrpu treba povremeno promiješati kako bi se prozračila, provjerila vlažnost i stanje razgradnje. Po potrebi se dodaje suhi materijal ili se prska vodom
Berislava Picek/CROPIX

KAKO KOMPOSTIRATI

Veličina kompostišta u pravilu ne bi smjela prelaziti 1x1x1 m odnosno 1m³ zato što u većim volumenima kisik ne uspijeva doći do središta hrpe. Za svaki slučaj, dobro je kroz sredinu kompostne hrpe provući perforiranu cijev kako bi se ravnomjerno osigurala prisutnost kisika.

Budući da se kompostište obavezno mora nalaziti na tlu, za donji sloj je dobro staviti nasjeckanih grančica u debljini 10 - 20 cm. Tako se izbjegava direktno nalijeganje gušćih gornjih slojeva i omogućava stalna prisutnost kisika u prizemnom sloju. Grančice su dobar medij za ocjeđivanje iz gornjih slojeva i prolazak kukaca i gujavica u suprotnom smjeru. Zatim se polažu naizmjence slojevi smeđe i zelene tvari u podjednakom omjeru kako bi se osigurali dobar odnos hranjivih sastojaka i optimalna vlažnost. Pokošenu travu treba prethodno prosušiti i uvijek je stavljati u vrlo tankom sloju zato što se svježa lagano zbije i upljesnivi. Ako niste sigurni ima li sjemena u korovu, najbolje bi bilo da ga stavite u sredinu kompostne hrpe. Temperatura je tamo najviša pa će spriječiti klijanje sjemena.

image
Berislava Picek/CROPIX

U kompostnu hrpu je dobro dodati biljke poput gaveza ili koprive kako bi se poboljšala hranjivost. Također je dobro dodati malo zrelog humusa ili čiste zemlje nakon svakog sloja kako bi se potaknula bakterijska aktivnost te ubrzali ostali procesi razlaganja i pretvorbe.

Hrpu povremeno treba promiješati kako bismo je prozračili, provjerili vlažnost i stanje razgradnje. Ako stisnemo kompost u šaku i curi tekućina, to je znak da je previše vlažan. Ako ne osjećamo vlažnost, znači da je previše suh i treba ga zaliti. Ako se dobije kompaktna gruda koja se ne raspada, onda je kompost prave vlažnosti.

Korištenje komposta

Kompost treba prije korištenja dobro prosijati kako bi se uklonili svi nestrukturirani ostatci (npr. ljuske oraha i sl.). Te ostatke zatim možete vratiti na kompostnu hrpu. Ako vam ti sitni ostaci ne smetaju, slobodno možete preskočiti prosijavanje komposta.

Količina hranjivih tvari u kompostu nije toliko visoka kao u životinjskim ili umjetnim gnojivima. Zato možete stavljati količinu od dvije do pet litara po kvadratnome metru, što ovisi o potrebama pojedine biljke. Kompost nije toliko agresivan kao gnojivo i zato se razbacuje po zemlji prije sjetve ili sadnje. Može se stavljati i u jame tijekom presadnje.

Od komposta se može napraviti i kompostna juha, odnosno tekuće gnojivo za dohranu biljaka. Priprema se neposredno prije nego što je kompost zreo. Materijal se stavi u posudu i prelije vodom u omjeru 1:6. Dobivena smjesa se promiješa i procijedi. Njome se zalijeva tlo oko biljaka kako bi se potaknula mikrobiološka aktivnost tla.

Za zemlju za cvijeće miješa se 1/3 komposta i 2/3 vrtne zemlje. Isti omjer može se upotrijebiti i za zemlju za presadnice uz dodatak malo finog pijeska. Od komposta se mogu praviti i različite vrste “čajeva” koji služe za dohranu biljaka preko listova, odnosno folijarno prihranjivanje.

Problemi koji se mogu javiti

Ako...

Ako kompostna hrpa smrdi, to može značiti da ima previše vlage, nema kisika ili ima previše dušika. Hrpu tada treba preokrenuti kako bi se omogućilo prozračivanje i zatim dodati suhi materijal da upije vlagu. Uzrok smrada može biti i neadekvatna sirovina poput kuhane hrane ili citrusnog voća.

Ako se kompostna hrpa ne zagrijava dovoljno, to znači da mikroorganizmi nemaju dovoljno hrane. Mogući uzrok je premala količina zelenog otpada nauštrb smeđe komponente i vrtne zemlje. Treba rastresti kompost i umiješati kuhinjske otpatke ili pokošenu travu.

Ako je kompostna hrpa previše suha, poprskajte je vodom. Valja pripaziti da ne pretjerate u količini vode. Nakon vlaženja stavite na vrh hrpe sloj slame ili kartona kako bi se spriječilo isušivanje.

Ako je kompostna hrpa previše vlažna, provjerite jesu li otvori za otjecanje i prozračivanje slobodni. Preokrenite hrpu, dodajte suhi materijal i promiješajte.

Ako kompostna hrpa privlači nepoželjne insekte poput muha, provjerite da nema mesnih otpadaka. Otpatke voća i povrća prekrijte smeđim materijalom kako biste kukcima onemogućili izravni kontakt.

Ako se ništa ne događa, možda vam jednostavno treba više strpljenja. Za proizvodnju zrelog komposta često je potrebno i godina dana, a ne zaboravite da su tijekom hladnog vremena i zime bakterije, mikroorganizmi i kukci vrlo malo aktivni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. studeni 2024 17:07