Najljepše je, ali i najteže raditi sa sestrom. Dobro to znaju Željka Kolak i Ana Kolak Čada, sestre koje vode tvrtku Moj balkon. I dok je Željka, krajobrazna arhitektica, već 11 godina u ovom poslu, Ana se priključila nešto kasnije i karijeru u medijima zamijenila puno zelenijom i potpuno drugačijom.
- Kao i svaka dobra ideja, i ova je nastala pomalo slučajno, a ono što nas vodi od prvog dana jest stvoriti sinergiju urbanog i zelenog te potaknuti i stvarati zelena okruženja prilagođena vertikalnom načinu života u gradu. Vjerujemo da zelenilo u gradu nije luksuz, nego važan dio prostora u kojem živimo i radimo. Naša je želja svojim znanjem i iskustvom stvarati što više takvih zelenih urbanih oaza - mjesta na kojima možemo zastati, udahnuti i na trenutak usporiti - kaže Željka.
Često im kažu da imaju posao iz snova, ali...
- Mi ga više promatramo kao svojevrsnu privilegiju jer provodimo vrijeme na otvorenom, radimo s biljkama i upoznajemo sjajne ljude kroz različite projekte - dodaje Ana.
Novi broj magazina D&D u prodaji!
Iza njih je nebrojeno uspješnih projekata - od balkončića do velikih terasa, okućnica i okoliša stambenih zgrada te igrališta u sklopu dječjih vrtića.
- Trenutačno mi je možda najdraži upravo projekt dječjeg igrališta u sklopu dječjeg vrtića. To je tema koja me zanimala još na studiju i sretna sam što sam upravo na tom projektu imala priliku surađivati s divnim arhitektima koji su mi dali slobodu u oblikovnom projektiranju, a ne samo u hortikulturnom dijelu. Kod nas je to, nažalost, još uvijek rijetkost za krajobrazne arhitekte, posebno na velikim projektima okoliša, i zato mi je taj projekt posebno drag - prepričava Željka.
No, put do konačnog rješenja nije uvijek jednostavan.
- Greške se uvijek događaju, ali dok god iz njih učimo i zbog njih postajemo bolji, one su dio procesa. Veseli nas što gotovo uvijek postoji prostor za bolje rješenje. Primjer je i okućnica obiteljske kuće u Zagrebu na kojoj se sada nalazimo. Prvotna zamisao bila je travnjak s gredicom, ali su se tijekom izvedbe dogodili propusti pa smo morali osmisliti potpuno drugačiji koncept. Na kraju je ispalo bolje od planiranog rješenja. To je ljepota ovog posla - proces nastajanja ponekad sam pokaže kojim putem treba nastaviti - dodaje.
Sjećaju se i jedne "lude" ideje.
- Uspješno realizirano tropsko stablo koje raste kroz dvije etaže interijera privatne kuće. Još nije došlo do željene visine, ali suvereno napreduje, što je lijep podsjetnik da održiva instant-rješenja u prirodi zapravo ne postoje i da treba uživati u procesu. Nije bitan cilj, nego putovanje, zar ne? - kaže Ana.
Svakom projektu pristupaju individualno. Nije im cilj ostaviti samo vlastiti potpis u prostoru; slušaju želje, navike i potrebe svakog klijenta, upoznaju prostor i traže smjer u kojem će zajedno krenuti.
Sve počinje obilaskom terena.
- Prvi razgovor s klijentom nije samo popis želja. Tada pokušavamo pročitati i ono što nije izgovoreno - način na koji ljudi žive, koriste prostor i što ih zapravo veseli. Ako se već u tom trenutku stvori povjerenje, pola posla je napravljeno - kaže Željka.
Kako urediti balkon da bude lijep?
Sestre priznaju da im je iskustvo donijelo i jednu važnu lekciju: danas im je lakše reći da neka suradnja nije za njih.
- Mišljenja smo da na tržištu postoji rješenje i projektant za svakoga. Kada se filozofija stvaranja i vrijednosti kojima težimo ne poklapaju, obje strane na kraju ostanu nezadovoljne - ističe Ana.
Nakon izvida razvijaju koncepte i idejna rješenja nastala na spoju klijentovih želja i njihove vizije prostora koji, kako kažu, prvenstveno mora biti funkcionalan, a tek onda grade njegov estetski karakter. Zatim slijedi izvedbeni projekt, kada razrađuju detalje i stvaraju konačno rješenje, uvažavajući i klijentove komentare.
- Upravo kroz dijalog prostor postaje njihov, a ne samo naš projekt. Tijekom same izvedbe ponekad se prilagođavamo novonastalim okolnostima, a neka ograničenja prerastu u bolja rješenja nego što smo ih prvotno zamislili - pojašnjava Željka.
A što im je najveći izazov?
- Uvjeriti klijenta da smo tu s razlogom. Razumijem da se nije lako prepustiti, ali najbolji projekti nastaju upravo onda kada postoji povjerenje. Struka nije tu da nametne ukus, nego da pomiri želje, mogućnosti i prostor - ističe Ana.
Najčešća zabluda je da postoji vrt s minimalnim održavanjem.
- Zeleni travnjak jedan je od najzahtjevnijih elemenata vrta, a upravo je plijevljenje prvih nekoliko godina presudno za uspjeh - pojašnjava.
Zelena oaza s povrtnjakom na zagrebačkoj Trešnjevci
Mnogima je opsesija i vječno zelena ograda.
- Zimzelene živice obolijevaju, treba ih tretirati, redovito šišati i ručno pincirati. Ni tu održavanje nije minimalno. Živimo u podneblju s četiri godišnja doba i upravo je u toj promjeni najveća ljepota naših vrtova. Ljudi danas teže svojevrsnom zelenom balonu - prostoru koji izgleda jednako u siječnju i u srpnju, kao da prirodni procesi predstavljaju problem koji treba ukloniti - kaže Željka, dok Ana dodaje kako ju ponekad žalosti što i profesionalci često popuste toj želji da klijentu daju ono što želi protivno stručnim uvjerenjima i znanju.
- Naša je uloga puno šira - čuvati bioraznolikost, poštovati podneblje i pokazati da balkoni, terase i okućnice ne moraju izgledati sterilno da bi bili lijepi, jer sterilno u prirodi ne postoji. Apsurd je što se trudimo oponašati prirodu, a činimo sve suprotno - ističe.
Zbog toga što mnogi ljudi žele raskošne balkone, terase i okućnice, uvjereni da će ih sami redovito održavati, često dobro zamišljeni projekti ostanu bez adekvatnog održavanja.
- Dijelom je to zbog nedostatka vremena, a dijelom zbog neznanja. Još je veći problem što se ljudi teško odlučuju platiti nekoga tko bi taj posao radio kako treba. Dobar vrtlar danas je ozbiljan deficit. Vrtlarski posao godinama je podcijenjen i često ga se svodi na "čišćenje oko kuće", dok iza kvalitetnog održavanja stoji znanje o biljkama, rezidbi, bolestima, tlu i utjecaju vremenskih prilika na biljke. Neškolovana osoba može učiniti više štete nego koristi, a znanje i stručnost treba znati cijeniti i platiti - upozorava Ana.
Ipak, dok šeću zagrebačkim kvartovima ne uočavaju samo loše osmišljene ili neodržavane okućnice. Češće primijete nešto dobro.
- Uvijek prvo vidim predivno stablo, savršeno orezanu živicu ili zanimljive biljne kombinacije - dodaje.
Neugledna terasa pretvorena u oazu s pogledom
No, osim o privatnim vrtovima i okućnicama, sve više razmišljaju o intenzivnoj izgradnji i zelenilu koje nestaje iz javnog prostora.
- Na parcelama samostojećih kuća niču velebne stambene zgrade, površine pod zelenilom nestaju pod asfaltom i parkiralištima, a obvezni postoci zelenila prenamjenjuju se u privatne vrtove prizemnih stanova koje vlasnici s vremenom poploče ili asfaltiraju. Pravilnici postoje samo na papiru. Ali to nije samo problem investitora. Dok god postoji potražnja za takvim prostorima, taj će se obrazac ponavljati - upozorava Željka.
Na našim se prostorima, smatra, premalo govori o tome koliko zelenilo utječe na naše raspoloženje.
- Zašto nesvjesno biramo ulicu s drvoredom? Zašto zastanemo pred magnolijama na Tomislavcu? Zašto unosimo rezano cvijeće i biljke u interijer? To su duboko usađene ljudske potrebe - biti okružen prirodom. Dobro uređen zeleni prostor nije onaj kojem se divite pet minuta dnevno iz naslonjača, već onaj u kojem izgubite pojam o vremenu - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....