Svatko tko je barem jednom prošetao kamenim ulicama stare gradske jezgre Trogira zna da se iza masivnih kamenih zidova često kriju dvorišta - dvorovi - koja prolaznici izvana gotovo nikad ne vide. Ako i uspiju baciti pogled kroz ulazna vrata, često ugledaju samo detalj. Jedan od takvih dvorova posljednjih je godina postao prava mala atrakcija: fotografije bujnog zelenila, kamenih kuća koje ga okružuju i posuda koje imaju svaka svoju povijest redovito završavaju na društvenim mrežama, a mnogi ga nazivaju i najljepšim skrivenim kutkom grada.
Upravo o toj zelenoj oazi godinama brine Marijana Stipčić koja gotovo sama održava zajednički dvor između četiri kuće. I odmah nas na početku skromno upozorava da to nije njezin dvor.
- Ljudi često na društvenim mrežama objave fotografiju i u potpisu napišu ‘Marijanin dvor‘, ali ja ga ne mogu prisvojiti jer nije moj. On je zajednički. Četiri kuće dijele ovaj prostor, a ja sam jednostavno preuzela brigu o njemu - pojašnjava Marijana u blizini koje je uvijek prisutan veseli psić Happy.
Svaka od kuća u čijoj je sredini dvor ima svoju priču, ali sve ih povezuje zajednička zelena oaza. Marijana kaže da je raslinje u dvoru nastajalo godinama, nije tu došlo preko noći, te da se o njemu valja brinuti cijele godine. Iako danas izgleda kao lijepa zelena oaza, nije tako bilo oduvijek.
Čitajte novi broj D&D-a na plaži, na terasi, u uredu...
- Kad pogledam fotografije otprije deset godina i usporedim ih s današnjima, razlika je golema. Bilo je zelenila, ali nije bilo ovako. Sad se baš raskošno razgranalo. Postalo je prava džungla - kaže kroz osmijeh Marijana.
Priznaje da je nekada eksperimentirala raznim vrstama cvijeća, ali je s vremenom shvatila da kameni trogirski dvor ima svoja pravila:
- Prije sam imala puno više različitih biljaka i cvijeća, ali nije sve uspijevalo. Danas više ne kupujem biljke po sajmovima, nego uzgajam one koje su se ovdje pokazale najboljima, autohtone vrste koje bez problema rastu u ovakvim uvjetima.
Danas u dvorištu raste dvadesetak različitih biljnih vrsta. Posebno dobro uspijevaju aspidistra, starinska šparoga, sedum, zeleni ljiljan, klivije, ruža i loza.
- Čuvarkuću, primjerice, nikako ne mogu uzgojiti! Za tu biljku svi misle da je neuništiva, ali kod mene jednostavno neće. Zato sedum raste kao lud, kao i zeleni ljiljan koji može rasti i u kući i odlično čisti zrak - priča Marijana.
Najposebnije mjesto u dvorištu ipak ne zauzimaju najrjeđe biljke, nego one koje u njezinoj obitelji žive desetljećima. Pokazuje na nekoliko velikih adama.
- Ja kažem da oni rađaju djecu. Adami koji su bili veliki kad sam se ja rodila, a danas imam 52 godine, roditelji su ovih koje sad imam. Ova moja tri predstavljaju dida, tatu i sina. Jedan je drugome roditelj - kaže Marijana.
Bivši nogometaš obnovio ruševinu u Plavoj laguni
Zbog njihove vrijednosti svake ih zime posebno čuva:
- Moram ih skloniti jer ovdje nema puno sunca, vlaga je velika i mogli bi propasti. Ponekad prezime kod susjeda, ponekad u mojem apartmanu, ali uvijek ih sklonim.
Marijani su još draže klivije:
- One su stare više od 30 godina i ostale su mi od pokojne bake. Nikad ih se ne bih odrekla.
U ovom trogirskom dvoru nisu samo biljke posebne, svaki je predmet dio neke šire priče.
- Nije poanta samo da sve lijepo izgleda. Gotovo svaka biljka i gotovo svaka posuda imaju svoju priču - kaže Marijana i odmah pokazuje na bronzin, veliki brončani kotao u kojem se nekada iskuhavalo rublje prije nego što su postojale perilice.
- Donio ga je moj pradjed kad se vratio iz Amerike. Star je najmanje 100 godina. U njemu šparoga raste već pedesetak godina i zemlja se nije mijenjala.
Pokazuje i jednu sasvim običnu posudu. Na prvi se pogled ne razlikuje od ostalih, ali priča koja stoji iza nje čini je posebnom:
- Pronašla sam je na zgarištu u Okruku nakon požara. U nju sam posadila cvijet koji mi je poklonila moja pokojna prijateljica Dijana. Zato je zovem Dijanina posuda.
Spiralno stubište kao glavna atrakcija stana u Zadru
U dvorištu se i danas nalaze ribarske osti njezina pokojnog oca:
- Njega nema već petnaest godina, ali njegove osti još uvijek stoje ovdje. I one su dio ove priče.
Marijana kaže kako je tek s vremenom shvatila da upravo dvorište predstavlja njezin najveći adut, ono što je ističe od ostatka turističke ponude:
- Kad sam shvatila da su upravo zelenilo, balkoni i dvor moj najveći benefit u poslu, počela sam još više ulagati u njih.
Zato gosti često odlaze kući s dijelom njezina vrta. Kaže da je podijelila jako puno biljaka i to joj je poseban gušt. Prisjetila se gošće iz Njemačke koja je godinama na svojem balkonu uzgajala biljke koje je dobila u Trogiru:
- Ona je svoj balkon nazvala ‘Trogirski vrt‘. Redovito mi je slala fotografije i pisala kako biljke napreduju.
Dogodilo joj se i da je potpuno nepoznatoj ženi poklonila cijelu veliku kliviju:
- Rekla je da je oduševljena biljkom, a nije znala hoće li biti tu kad budem presađivala. Ja sam jednostavno uzela cijelu posudu i dala joj je. Ostala je u čudu. Rekla sam joj: ‘Nosite je, neka se zelenilo širi‘. Volim da se zelenilo odavde širi. Po Dalmaciji, po Hrvatskoj, po svijetu.
Iako dvor izgleda kao da zahtijeva puno rada, Marijana tvrdi da nije tako:
- Tijekom sezone nemam vremena, sama održavam apartmane, vodim mali dućan i izrađujem suvenire. Danas uglavnom samo prođem, zalijem biljke i maknem suho lišće.
Procjenjuje da ljeti na održavanje potroši tek petnaestak minuta dnevno. Za zalijevanje koristi i vodu iz klima-uređaja.
- Skupim je u posudu pa njome zalijevam cvijeće. Zašto bacati vodu?
Jedna stvar posebno joj smeta: sve češće viđa restorane i apartmane ukrašene plastičnim cvijećem.
- Bolje je nemati ništa, nego staviti umjetno cvijeće. Vidjela sam jedan objekt koji je izgledao kao scenografija španjolske sapunice. Sve umjetno. Nakon nekog vremena to cvijeće izblijedi, požuti i izgleda još gore.
Kat kuće u Kozari boku pretvorili su u dom iz snova
Smatra da nije teško imati lijep prostor.
- Ako odaberete biljke kojima je ovo prirodno stanište, treba ih samo zalijevati i s vremena na vrijeme pogledati u kakvom su stanju.
Osim turista, ovaj kameni kutak privlači i filmske ekipe. U njemu su se snimali glazbeni spotovi, televizijske emisije, a jednom je poslužio i kao scenografija nizozemskoj produkciji. To je i logično kad vidite kuće koje okružuju dvor, kojima savršeno pristaje patina vremena. Negdje smo pronašli podatak da je Marijanina kuća stara 700 godina, ali ona nas ispravlja:
- Bolje napišite da je riječ o srednjovjekovnoj kući jer ne znamo točno koliko je stara. Ali u dvoru se mogu vidjeti detalji iz različitih razdoblja, od ranoromaničkog zida do gotičkih elemenata.
A upravo je ta patina prošlosti, savršeno sljubljena s biljkama u dvoru, najveća vrijednost tog prostora. Modernih je kuća i prostora sve više, a ovakvi originalni dalmatinski dvorovi postaju rijetkost, pa kad ih njihovi vlasnici, poput Marijane, održavaju na pravi način, cijela priča poprima novu, puno topliju i smisleniju dimenziju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....