Kako koristite ono malo slobodnog vremena preostalog nakon svakodnevnih poslovnih i privatnih obveza? Netko će otići na trening, netko će ga provesti uz serije ili društvene mreže, a netko će ga posvetiti učenju, istraživanju i stvaranju. Sandra iz Pule odabrala je upravo to.
- Rijetko govorim o sebi: majka sam troje djece, radim kao voditeljica prodaje, a kada dođem kući, kuham, spremam, podižem obitelj... Suprug je iznimno vrijedan i radi najmanje 15 sati na dan. Stariji sinovi su se osamostalili, a najmlađi sin je završio sedmi razred i polako se izgrađuje - priča Sandra Županić Benčić.
Nakon svih poslovnih i obiteljskih obveza, kaže, ostanu joj tri do četiri sata dnevno.
Ovo je priča upravo o tih tri do četiri sata. Tada, naime, ulazi u svoj drugi svijet u kojem, kako kaže, udiše zrak na drugačiji način. U tom svijetu Sandra proučava biljke iz različitih dijelova svijeta, uči o njihovim potrebama, eksperimentira, izrađuje vrtne skulpture i osmišljava nove zelene kutke u vrtu koji okružuje obiteljsku kuću površine 120 kvadrata, smještenu na jednom od sedam pulskih brežuljaka.
Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
- Imam nepresušnu potrebu za stvaranjem, ljubav prema slikarstvu i kiparstvu koja se snažno povezuje s prirodom, vrtom. I tu kreću ideje: vrt doživljavam kao platno, slažem oblike, boje, vrste... Učim, razvijam se, trudim se razumjeti, uljepšati, stvoriti... - kaže Sandra čiji smo vrt prvi put posjetili prije četiri godine. Otad se puno toga promijenilo. Danas je ovaj raskošni vanjski prostor bogatiji za desetke novih biljnih vrsta, ponajviše sukulenata, neobične instalacije, priče o udomljenim biljkama i brojne detalje koji otkrivaju koliko se jedan hobi može razviti kada ga pokreću znatiželja i iskrena strast.
Naime, Sandra se posljednjih godina posvetila proučavanju klimatskih uvjeta Pule i istraživanju kompatibilnih vrsta biljaka iz cijelog svijeta, koje je postupno uvodila u svoj vrt. Kao rezultat nastala je kolekcija od čak 65 vrsta agava i mangava posađenih u zemlju. Upravo ta zbirka čini njezin vrt jedinstvenim te ga, prema svemu sudeći, svrstava među rijetke privatne vrtove u Europi s tolikim brojem tih biljaka na otvorenom.
Čuvarica orhideja u Varaždinu: u 55 kvadrata caruje 96 orhideja, 15 velikih biljaka i četiri mačke
- Proučavanjem kompatibilnosti raznih sukulenata, posebice agava, s pulskom klimom uvidjela sam da je nebrojeno vrsta moguće uspješno uzgajati u Puli. Uređujući južni dio vrta u kojem danas živi više od 500 vrsta različitih sukulenata, a vodeći se idejom samoodrživosti biljaka, istaknula se agava: sukulent koji uopće ne traži dodatno zalijevanje, nije mu potrebna dohrana, raste gotovo u kamenu, pijesku, škrtom tlu... Fascinirala me odlučnost i sposobnost te biljke da živi, razvija se i daje mladice u gotovo nemogućim uvjetima za život - objašnjava.
Sandra je počela istraživati i nabavljati jednu po jednu vrstu. No, kako bi to postigla, bilo je potrebno redizajnirati dijelove vrta kako bi se dobio prostor za sadnju. Stoga je na samom ulazu u vrt trakasto uklonila beton i sazidala zidiće - kaskade četvrtastog oblika. Bočne strane ozidala je siporeksnim uskim plohama uronjenim u cijeli cement i vodu, tako da su te bočne strane postale čvrste poput kamena. U sredini je ostavila zemlju da se korijen biljaka može povezati s tlom i ostvariti svoj puni potencijal.
- U taj novi prostor odlučila sam saditi meni novootkrivene vrste agava kompatibilne sa sjevernomediteranskom klimom. Odignutost od tla daje im mogućnost veće drenaže u kišnom studenome, a unutarnji pristup tlu daje im mogućnost širenja korijena i razvoja svake godine. Mjesec po mjesec dolazile su jedna po jedna, iz Španjolske, Belgije, Portugala, sa Sicilije, iz Nizozemske... - priča.
Istražujući svijet agava, naletjela je i na mangave: crvene, žute, tigraste, a izgledom slične agavi. U tom je trenutku, kako kaže, postala euforična: nova biljka pružila joj je priliku za novo učenje i eksperimentiranje.
- Dvijetisućitih, znači prije samo 26 godina, u jednoj dolini u Meksiku istodobno su cvjetale dvije vrste biljaka: manfrede i agave. Pčele i oprašivači išli su s jednih na druge te su sjemenke agava poprimile genetski materijal manfreda i obrnuto. Kad je to sjeme niknulo, pojavila se biljka koja ima svojstva agava, ali kričavi kolorit manfrede i, što je najvažnije, pokazalo se da ne umiru nakon cvatnje kao agava. Botaničar je naišao na tu novu vrstu u prirodi te je u laboratoriju po istom principu proizveo razne nove vrste mangava - pojašnjava, dodajući kako su otporne, divljih uzoraka i boja, avangardne.
Danas se u svojem vrtu može pohvaliti brojnim vrstama agava, kao što su agave potatorum Verschaffeltii, Fireball i Lemon Lime, zatim parryi Cream Spike i Excelsior, dok od mangava ima Kaleidoscope, Pineapple Express, Red Wing, Bloodspot, Night Owl...
- Budući da je južni dio vrta po izboru biljkama bio "water smart", potrudila sam se usvojiti nova znanja te implementirati Xeriscape metodu po kojoj se sade samo biljke otporne na sušu, od mediteranskog smilja i lavande do egzotičnih sukulenata i kaktusa. Koncept je ozeleniti vrt biljkama koje traže ništa ili minimalno zalijevanja te tako čuvaju vrijedan resurs, vodu. Na taj način vrt zalijevam samo tijekom tri ljetna mjeseca, jednom tjedno, dok se ostatak godine vrt brine sam o sebi - kaže.
Na dijelu ispod bora osmislila je dnevni boravak na otvorenom: betonirala je kružni plato na koji je postavila veću vrtnu garnituru. Uz moongate, element iz kineske i japanske tradicije, koji je od recikliranih materijala izradila u svojem vrtu, posadila je Loniceru japonicu, zimzelenu penjačicu porijeklom iz istočne Azije, ljevkastih bijelo-žutih cvjetova iznimno opojnog mirisa.
- Lonicera je svojim rastom prožela cijelu osnovnu strukturu moongatea tako da je on sada "živ". Kružni oblik zadržala sam na način da nove izdanke pletem oko postojeće baze, a ponekad ih i orezujem kako bi se zadržala kružna forma - pojašnjava.
U vrtu uspijevaju čak i bromelije, egzotične tropske biljke vrlo sjajnih listova, za koje je pomno tražila mjesto, a pronašla ga je na istočnom, uskom dijelu vrta, zaštićenom zidom.
U sjeverni, najtamniji dio vrta, pak, postavila je više većih uokvirenih ogledala koja svojom refleksijom daju svjetlost dijelu vrta koju inače ne bi imao. Riječ je o odbačenim ogledalima kojima je Sandra prebojila okvire u crno te ih postavila tako da se bršljan svojim rastom isprepleće među njima.
Čak 90 posto vlasnika vrtova radi ovu veliku pogrešku: Zato im lavanda propada, a hortenzije umiru!
U vrt dolaze i brojne životinje, privučene ribnjakom sa zlatnim ribicama i crvenim lopočem, dok zlatno-zeleni močvarni šaš dobro filtrira vodu i čini je kristalno bistrom. Sandra je čak za žutouhu kornjaču u zapadnom dijelu vrta napravila novi vanjski akvaterarij sa stijenom za sunčanje, dok je za ježa izradila vodenu površinu koja je plića i sigurnija od ribnjaka.
Uočavaju se i skulpture, izrađene od siporeksa uronjenog u bijeli cement i vodu, uz koje se pojavila i potreba za stvaranjem velikih ćupova, amfora... Budući da je vrt snažnog biljnog kolorita i snažnih lisnatih formi, Sandra je željela implementirati i velike klasične elemente, poput ćupova i amfora bijele i bež boje. Neki od njih viši su od metra. Sve te elemente ručno izrađuje: kalupe radi od kartona i plastike, a zatim stare tkanine poput plahti i stolnjaka umače u mješavinu bijelog cementa i vode te dio po dio aplicira na kalup.
- Takve su amfore i ostali elementi puno lakši od terakotnih i kamenih, pa ih i sama mogu premještati po vrtu. Tkanina im daje elastičnost pa ne pucaju pri padu, a cement čvrstoću i izgled kamena - pojašnjava.
Istim postupkom izradila je i skulpture velikih vrtnih guštera te velike "betonske" klupe.
Iako se profesionalno ne bavi uređenjem vrtova, Sandri su počeli pristizati brojni upiti za savjete, a u međuvremenu je osmislila i nekoliko vrtova za članove obitelji i prijatelje. S vremenom je počela i udomljavati biljke. Primjerice, javila joj se Nina iz Zagreba koja se 30 godina brinula o sukulentu Crassula ovata koji se razvio u stablo. Svako proljeće iznosila ga je u vrt pružajući mu sunce, a svaku jesen unosila unutra kako bi ga zaštitila od zagrebačke zime. A onda je svom "zagrebačkom dečku", nakon objavljenog članka u Domu & Dizajnu, odlučila darovati cjelogodišnje uživanje u blagodatima pulske klime, upravo kod Sandre.
Javila joj se i Suzana koja je na balkonu imala alou. Bila je teška, puna mladica, ali divne purpurne boje. I ona je svoje mjesto dobila u Sandrinu vrtu.
- Ovakvih divnih priča je puno. Ohrabriti nekoga, podijeliti iskustvo, znanje, udomiti biljku, podijeliti pelcere, naučiti od drugih, stvarati i poticati druge na stvaranje, sve me to čini sretnijom - ističe Sandra.
"Garden design" za nju je vrlo zanimljiva umjetnost, dok u slikarstvu i kiparstvu, kako kaže, radi kreaciju.
- Ona je gotova kad stavim potpis i tu je kraj. U vrtu sam samo začetnik kreacije, osmislim, naučim, posadim, ali nema potpisa, tu kreaciju preuzima priroda: sunce, vjetar, kiša... Ako nisam dobro naučila i primijenila, priroda neće dati svoj potpis - slikovito zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....