Pogledajte kako riješiti problem nametnika i bolesti u vrtu

Svatko tko vrtlari svjestan je činjenice da ne postoji vrt bez nametnika i bolesti. Možda ste prvu godinu imali sreće i usjevi su bili zdravi i obilni bez ikakvih havarija uzrokovanih lisnim ušima ili pepelnicom, no sigurno je da će vas kad-tad napustiti početnička sreća i prisiliti da se suočite s tim problemom. Vaš pristup 'napadnutom vrtu' i rješenja za kojima posegnete uvelike će odrediti budućnost vaše vrtlarske karijere.

Sve je u stavu

Najčešći način kojim se čovjek štiti od 'neprijatelja' u vrtu su kemikalije - insekticidi, fungicidi i druge otrovne otopine. Nažalost, to je vrlo agresivna metoda koja ozbiljno oštećuje ekosustav okoliša u kojem se uzgaja hrana. Takvi preparati nisu selektivni, ne ubijaju samo štetočinu, nego i ostale životinje i korisne kukce, poput pčela koje su nam bitne za oprašivanje biljaka. Štoviše, s vremenom će nametnici razviti otpornost, čime dolazi do začaranog kruga u kojem vrtlar ili poljoprivrednik mora sve više i češće koristiti sredstva ne bi li suzbio štetu.

Imajući na umu da je zdravlje okoliša u kojem živimo važno, pogotovo kada uzgajamo hranu za svoju obitelj, odlučili smo 'napadnutom vrtu' pristupiti koristeći se prirodnim metodama.

Pri kreiranju vrta cilj nam je stvoriti biosustav unutar kojeg postoji ravnoteža, okruženje u kojem će biljke biti otporne i zdrave. U takvom okolišu nametnici i bolesti i dalje postoje, no njihova je šteta zanemariva. Stvaranje tog mikrokozmosa u kojem priroda korigira samu sebe nije jednostavno, no prvi korak na tom putu zasigurno je educiranje i upoznavanje s 'neprijateljem'.

Nametnici u vrtu

Najezda nametnika vrlo se rijetko pojavljuje u vrtu preko noći i to je najčešće povezano s vremenskim nepogodama. Izrazito vlažni svibanj s visokim temperaturama pogodovat će širenju gljivičnih bolesti. Dobra je vijest da se u vrtu promjene odvijaju sporo, no velika je razlika u kojem će trenutku vrtlar/ica primijetiti da su biljke napadnute ili bolesne. Vrli često kasno reagiramo kada je biljka ozbiljno oštećena i preslaba da urodi zdravim plodovima. U tom slučaju nema lijeka, jedino što možemo učiniti jest na temelju tog iskustva pravodobno reagirati u sljedećoj sezoni.

Upoznaj svojeg neprijatelja

Prepoznavanje simptoma napadnutih biljaka jedan je od ključnih načina zaštite biljaka, a svaki neprijatelj ima svoji potpis. Ovo su najučestaliji kukci štetnici u vrtu.

KUKCI ŠTETNICI

Lisne uši

Lisna uš neizbježni je stanovnik svakog vrta, balkona ili prozorske daske. Poznato je više od 3000 vrsta lisnih ušiju i gotovo da nema biljke koju taj nametnik ne napada. Sićušni kukac mekanog tijela u velikim količinama može učiniti znatnu štetu. Lisne uši mogu biti različitih boja - crne, sive, zelene, narančaste i crvene, a pojavljuju se na mladim izbojima gdje sišu sok biljke i tako oslabljuju domaćina. Taj nametnik često djeluje u simbiozi s mravima, koji se ponašaju poput pastira i uzgajaju lisne uši radi medene rose koju one luče nakon što se napiju biljnih sokova. Ne samo da se brinu o njima, mravi ih štite i od prirodnih neprijatelja poput bubamara.

SIMPTOMI: Mladi izboji i pupovi biljke prepuni su lisnih uši, koje se najčešće nalaze na stabljici i ispod listova. Sama biljka polagano zaostaje u rastu i podložna je napadu drugih štetnika ili uzročnika bolesti. Kod iznimno jakog napada lišće se suši i pokriveno je obilnom mednom rosom na koju se naseljavaju gljive čađavice.

Kupusov bijelac

Iako ih je lijepo vidjeti kako ljeti lepršaju u vrtu od biljke do biljke, leptir bijelac prilično je štetan za biljke iz porodice kupusnjača. Opasne su zelene gusjenice koje nakon što se izlegnu iz žutih jajašaca istog trenutka krenu u invaziju na slatke listove biljke. Gusjenice kupusova bijelca često žive u kolonijama i lako se prepoznaju po boji, uzdužnim prugama i crnim pjegama.

SIMPTOMI: U vrtu se prisutnost gusjenica može primijetiti na listovima koji su nazubljeni i puni rupa, a često je na listovima njihov izmet valjkastog oblika sivo-crne boje. Središte biljke prokopano je tunelima u kojima se nalaze plavozelene ili zelenkastožute gusjenice odgovorne za štetu.

Mrkvina muha

Mrkvina muha glavni je krivac za svu učinjenu štetu na korjenastom povrću koje je nakon napada potpuno uništeno. Osim mrkve, taj nametnik napada i korijen peršina, pastrnjaka te celera. Štetu nanosi larva koja se pojavljuje u gomoljima pod zemljom te buši korijen i jede ga. Takav je korijen pun izmeta larve, gorak i ne koristi se u ishrani ljudi, a sama biljka podložna je raznim drugim bolestima i procesu truljenja.

SIMPTOMI: Napadnute biljke prepoznaju se po ljubičastom lišću koje poslije požuti i osuši se. Sve biljke koje pokazuju simptome napada mrkvine muhe treba što prije izvaditi i uništiti.

Krumpirova zlatica

Unatoč imenu, krumpirova zlatica ne ograničava se samo na krumpir, nego napada i ostalo povrće iz porodice pomoćnica lat. Solanaceae, kao što su rajčica, paprika i patlidžan. Odrasle krumpirove zlatice imaju narančastu glavu te crne i žute pruge na leđima, a ličinke su narančaste s malim crnim točkicama sa strane. Krumpirova zlatica u stanju je potpuno uništiti usjev krumpira, tako što se ličinke i odrasle jedinke hrane lisnom masom.

SIMPTOMI: Nakupine narančastih jajašaca pronaći ćete s donje strane listova napadnutih biljaka.

Puževi

Šteta koju puževi mogu napraviti u vrtu slomila je moral mnogih vrtlara i vrtlarica. Ti sluzavi proždrljivci neumorno će pojesti sve do zadnje presadnice povrća u vrtu, pa čak i veće biljke, osim rajčice čije listove izbjegavaju. Osobito su opasni narančasti španjolski puževi, invazivna vrsta koja je brža i otpornija na sunce i sušu od domaćih vrsta te nema prirodnih neprijatelja. Samo će jedan puž u godinu dana 'proizvesti' i do 400 jednako gladnih potomaka. Puževa jajašca izgledaju kao mali sitni biseri promjera nekoliko milimetara te se mogu naći u skupinama uz korijenje biljaka ili u samoj zemlji oko 5 cm ispod površine.

SIMPTOMI: U samo jednoj noći mogu nestati sve presadnice povrća na gredici s ponekim preživjelim primjerkom mlade biljke izgrizenih listova. Prisutnost puževa u vrtu može se primijetiti i po sluzavom tragu koji ostaje na površini nakon njih. Sve vrste puževa vole sjenu i mnogo vlage, često se po danu skrivaju u hladu, a aktivniji su poslije kiše.

BOLESTI U VRTU

Bolesti uzrokovane patogenima dijele se na bakterijske (bakterioze), gljivične (mikoze) i virusne (viroze). Pojavljuju se nakon zaraze patogenim uzročnikom zbog povoljnih ekoloških čimbenika, kao što su klimatski uvjeti, kiselost (pH) tla, vlaga i drugi. Važno je napomenuti da se bolest ne treba nužno pojaviti, što će ponajviše ovisiti o samoj otpornosti biljke koja, da bi se obranila, mora biti zdrava i minimalno izložena stresnom razdoblju (razdoblja suše ili nerazvijen korijenov sustav zbog preguste sadnje). Najčešće bolesti s kojima ćemo se sresti u vrtu zasigurno su gljivične bolesti - pepelnica i plamenjača.

Pepelnica

Pepelnicu uzrokuju patogene gljivice iz porodice Erysiphaceae i vrlo je lako prepoznatljiva u vrtu kao sivkasta prašinasta prevlaka na vanjskoj strani lista. Kako se bolest razvija, bijela prašina može prekriti cijelu biljku, a zaraženi listovi počinju žutjeti, suše se i otpadaju. Pojavljuje se u uvjetima visoke vlage i temperatura iznad 20 °C, no najviše joj za širenje odgovara suho i sunčano vrijeme. Pepelnica najčešće napada tikvice, krastavce, dinje, lubenice i druge povrtne kulture te bez provođenja mjera zaštite može umanjiti urod i za 70 posto.

SIMPTOMI: U početnoj fazi bolesti na gornjoj strani lista pojavljuju se bijele pjege i ako se ne zaustavi, vrlo će se brzo proširiti po cijeloj biljci.

Plamenjača

Gljivična bolest uzrokovana gljivicama iz rodova Peronospora i Phytophthora koja se širi po vlažnom vremenu, pogotovo ljeti kad su temperature visoke. Najčešće pogađa vinovu lozu, kao i biljke iz porodice pomoćnica, kao što su krumpir, rajčica i patlidžan, ali i povrtne kulture salatu, špinat, luk, poriluk i druge.

SIMPTOM: Očituje se sivom prevlakom s donje strane listova te žućkastim do smeđim mrljama na gornjoj strani lisne površine. U kasnijoj fazi stabljike trunu, a plodovi počinju propadati.

PRIRODNA ZAŠTITA U VRTU

Uzgoj vlastitog povrća na ekološki prihvatljiv način zahtijeva mnogo truda i strpljenja, a posebice znanja u kreiranju takvog biosustava. Naša uloga kao kreatora je uspostaviti uvjete u kojima će biljke dobro rasti, imati dovoljno vlage i hraniva, što će im omogućiti da se prirodno obrane od nametnika i bolesti. Uspostavljanje uravnoteženog sustava dugoročan je način koji na više razina pomaže u zaštiti biljaka, a prva linija obrane je povećanje biološke raznolikosti.

Prisutnost različitih biljaka, ptica, kukaca i vodozemaca znatno umanjuje mogućnost da štetnici izmaknu kontroli. Za svakog štetnika postoji odgovarajuća prirodna obrana, poput prisutnosti bubamara koje su prirodni predatora lisnih uši, dok biljke kadifica i neven odbijaju nematode koje žive u tlu i oštećuju korijen povrća. Najbolji način da se potakne bioraznolikost u vrtnom krajobrazu koji će bujati životom je uspostavljanje različitih staništa, kao što su:

1. Jezerca

Jedan od neizostavnih elemenata u permakulturi dobar je način privlačenja, primjerice, žaba koje jedu puževe i kukce, čime se kontrolira broj štetočina u vrtu. Površina jezerca uopće ne treba biti velika, a za njegovo kreiranje možete reciklirati staru kadu.

2. Kućice za ptice

Veliku ulogu u prirodnom načinu suzbijanja štetnih kukaca tijekom vrtlarske sezone imaju ptice. Par sjenica, primjerice, za svoju će mladunčad tijekom ljeta skupiti i do 30 kilograma gusjenica, a da ne brojimo vrapce koji osim kukaca jedu i sjemenke korova.

3. Hoteli za kukce

Tako će se u vrtu zadržati korisni kukci poput bubamare, čije se ličinke hrane lisnim ušima koje su česti nametnici na bilju. Nastambe također pružaju dom solitarnim pčelama koje su važne za oprašivanje biljaka, a čiji broj već godinama opasno opada zbog uporabe pesticida i insekticida u konvencionalnoj poljoprivredi.

4. Gredice s cvijećem

Uzgajanjem cvijeća, kao što su gaillardia, različak, vlasac, bosiljak, cinija, kopar, korijandar, neven, stolisnik i suncokret, privlače se korisni kukci - bogomoljka, bubamara, ose zemljarice, parazitske ose, paukovi, stjenice, zlatooke, trčci.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media