U zadnjih nekoliko godina primijetio sam sve bogatiju ponudu različitih vrsta tikvi na našim tržnicama i u trgovinama, a i sve smjelije kulinarske pothvate koji uključuju različite vrste tih tikvi. Ako k tome pridodamo poznati festival, koji se slavi krajem mjeseca, listopad kao da se pretvorio u "mjesec tikvi". Iako se starije generacije često bune protiv običaja koji "nisu naši", mlađe generacije "nije briga" pa nerijetko preuzimaju običaje koji im se sviđaju. Jedan od takvih običaja je i Halloween. Uglavnom, čini mi se da je upravo taj običaj, zajedno s činjenicom da je vrijeme njihova sazrijevanja, potaknuo popularnost tikvi u listopadu. Stoga sam vam u ovom članku odlučio napisati više o tikvama, popularnim vrstama i što sve možete napraviti s njima.
Tikve su jednogodišnje povrtnice iz porodice Cucurbitaceae (tikvovke) koje sadrže više od 130 rodova. Jedan od rodova iz te porodice je i Cucurbita, u koji spadaju sljedeće vrste:
1. Cucurbita pepo - obična tikva
2. Cucurbita maxima - bundeva
3. Cucurbita moshata - muškatna tikva
4. Cucurbita ficifolia - smokvolisna tikva
5. Lagenaria scierariavrg tikva ili obična tikvica
Nekada su se u našem području doživljavale kao stočna hrana ili hrana za sirotinju, no nakon što su brojna istraživanja otkrila njezinu izvanrednu hranjivu vrijednost, danas je dobila nezaobilazno mjesto na jelovnicima. Sadrži šest puta više pektinskih tvari u odnosu na jabuku i ciklu. Izvor je vitamina A, C, E i B-kompleksa. Sadrži kalijeve soli i željezo pa je čest izbor u prehrani ljudi sa zdravstvenim poteškoćama.
HOKAIDO (Cucurbita maxima)
Još je nazivaju Uchiki Kuri, Patimarron i Red Kuri. Potječe iz Japana, a trenutačno je jedna od najčešćih bundeva u našim trgovinama. Obično naraste 0,5 - 1,5 kg, no može doseći i do 5 kg. Oblika je velike glavice luka, a kora je jarkonarančaste do crvene boje, jestiva. Aromatičnog je, slatkog okusa, koji pomalo podsjeća na kesten. Bogata je beta karotenom, brojnim vitaminima i mineralima. Iznimno je cijenjena i neizostavna namirnica u makrobiotici.
PRIJEDLOZI ŠTO NAPRAVITI OD HOKAIDO TIKVE
KREM JUHA
• 1 hokaido tikva• 2 srednje velika krumpira • 1 mrkva • kocka za juhu • sol • papar • čili papričica • 200 ml vrhnje za kuhanje • žlica ulja od buće/bundeve • kopar
Operite tikvu, prerežite, izvadite koštice, a meso narežite na manje komadiće (zajedno s korom).
Mrkvu i krumpir također ogulite i narežite na kockice pa dodajte tikvi zajedno s malom čili papričicom. Zalijte vodom i dodajte kocku za juhu.
Nakon što sve omekša, štapnim mikserom pretvorite sve u gustu kašu pa dodajte vrhnje. Po potrebi dolijte vode. Stavite još par minuta na štednjak da proključa.
Poslužite sa solju, paprom, koprom i bućinim uljem.
ZDRAVE GRICKALICE
Operite hokaido tikvu, prepolovite, uklonite koštice pa je narežite na kockice.
Dodajte sol, malo papra i maslinova ulja. Sve dobro promiješajte.
Stavite kockice na papir za pečenje i zapecite u pećnici. Pri tome ih povremeno promiješajte.
Pri pečenju će lagano potamnjeti, što im daje dodatan okus.
Uživajte u zdravim grickalicama.
KABOCHA (Cucurbita maxima)
Smatra se da su je portugalski pomorci u 16. stoljeću prenijeli iz Kambodže u Japan, gdje je naziv skraćen u kabocha. Plod je okrugao, spljošten. Može narasti između 1 i 2,5 kg. Kora joj je u početku tamnozelene boje, a sazrijevanjem postaje sivkastozelena, jestiva. Meso tikve je tamnožute boje, pomalo suho i vrlo ukusno, a njegov blagi okus i miris asociraju na lubenicu. Može se skladištiti do 6 mjeseci.
Kabocha sadrži velike količine pektina koji veže otrove iz probavnih organa i na taj način čisti organizam, pospješuje izlučivanje mokraće, stoga je odlična kao hrana i lijek za bolesnike s bubrežnim i mokraćnim problemima. Zanimljiv je podatak da kabocha na 100 g ploda sadrži 15 mg beta-karotena (24.000) internacionalnih jedinica A vitamina (u mrkvi 9000).
Može se peći, kuhati i pripremati na roštilju. Koristi se i za pripremu priloga, juha, variva, kolača, pudinga, kompota, sokova i dr.
BUTTERNUT (Cucurbita moschata)
Pripada muškatnim tikvama. Kruškolikog je oblika, sa svijetlom, zlatnožutom korom i aromatičnim, slatkastim, tamno- narančastim mesom. Može narasti do 2 kg. Iznimno dugi vijek trajanja osigurava joj jestivost i nakon dvije godine. Kao i ostale muškatne tikve, idealna za spremanje pekmeza, marmelada i džemova, ali i krem juha, variva i kolača.
KADA UBRATI TIKVE?
Dobio sam brojne upite od naših sugrađana kako znati da je tikva zrela za branje. Naime, važno je da ih ubirete kada su posve zrele. To ćete najbolje uočiti kada razviju lijepu boju, koja ovisi o vrsti koju ste posadili. Drugi znak je kada pokucate po njima. Trebali biste čuti zvonak, a ne tup zvuk. Također bi i peteljka kojom se plod drži za stabljiku trebala malo uvenuti.
Važno je da oštećene plodove upotrijebite odmah jer oni ne mogu dulje stajati. Bilo da ste kupili tikve ili ih sami uzgojili, ostavite njihove koštice za sjetvu tijekom sljedeće godine. Pažljivo ih odvojite od vlakana, isperite i stavite da se dobro osuše, a zatim spremite na suho mjesto do proljeća.
ULJNA TIKVA - "Lady Godiva" (Cucurbita pepo)
Iznimno česta u našem podneblju. Prepoznat ćete je po narančasto-zelenoj kori i okruglastom obliku. Postiže veličinu 2 - 4 kg. Praktički je cijela iskoristiva. Ipak, većinom se uzgaja zbog sjemenki koje služe za dobivanje ulja. Sjemenke "Lady Godive" su bez ljuske.
Ulje se koristi kao dodatak salatama i juhama. Bogato je važnim masnim kiselinama poput linolenske, oleinske, palmitinske i stearinske, no nije pogodno za prženje. Upravo ova vrsta tikve najčešće se upotrebljava u svima dobro znanoj bučnici, ali i za spravljanje variva. Ukusne i zdrave sušene koštice mogu se grickati ili dodavati različitim salatama, a iz pulpe sjemenki, koja preostane od proizvodnje bućina ulja, dobiva se bućino brašno. To brašno ima više proteina od običnog, a bogat je izvor esencijalnih aminokiselina, vlakana, vitamina E i minerala. Sadrži željezo, cink, magnezij, fosfor i bakar. Brašno je intenzivne boje i mirisa pa se preporučuje miješati ga s nekom drugom vrstom brašna pri izradi kruha, njoka, rezanaca i sl.
ŠPAGETI (Cucurbita pepo)
Špageti bundeva potječe iz Mongolije. Ovalnog je oblika, glatke blijedo-žute kore. Dostiže težinu 1 do 2 kg. Meso joj je specifične vlaknaste strukture koja sliči na špagete. Vrlo je ukusna i bogata vitaminima i mineralima. Prilikom pripreme se ne guli. Kuha se cijela, 50-ak minuta. Može se spremati na razne načine, kao varivo, slatko jelo i sl.
Posebno je ukusna ako je skuhate cijelu, prepolovite, izvadite koštice pa žlicom ili vilicom sastružete do kore.
Na taj ćete način dobiti pliticu i "špagete" unutar nje. Prelijte je umakom od rajčica, posipajte parmezanom i uživajte.
Ovalnog oblika i blijedožute kore, špageti bundeva jako je ukusna i bogata vitaminima i mineralima, a može se spremati kao varivo ili, pak, slatko jelo
PATIŠON (Cucurbita pepo patissoniana)
Bijeli patišon mala je jestiva tikva, težine od 0,5 do 1,5 kg. Ima oblik spljoštenog diska pa je često nazivaju i "UFO-bundeva" ili "Ljetni satelit". Svojim okusom podsjeća na tikvicu i krastavac pa se slično i priprema. Osim što se može nadijevati mesom i povrćem, pohati te spremati kao varivo, mladi se patišoni mogu kiseliti i spremati kao zimnica.
PRINČEVA KRUNA
Ova atraktivna sorta je prepoznatljiva po svojoj pomalo neuobičajenoj srebrnastosivoj boji kore. Iako se koristi i u dekorativne svrhe, prinčeva kruna slovi kao jedna od najboljih bundevi za kulinarsku upotrebu. Debelo, slatko i sočno meso narančaste boje ima fin kestenjasti okus koji je izvrstan, osobito kada se peče. Osim pečena, može se konzumirati i kuhana, pohana, na roštilju te u obliku slatkih zalogaja poput pudinga, kolača, pita, kompota, kaša. Sadrži velike količine pektina koji pospješuje eliminaciju toksina iz organizma. Osim toga, zahvaljujući svojim ljekovitim sastojcima meso ove bundeve potiče izlučivanje mokraće, pospješuje rad bubrega te pomaže u očuvanju zdravlja srca i krvnih žila.
TURKINJA (Cucurbita maxima)
Starinska sorta, koja se tradicionalno uzgajala na našem području. Još je nazivaju stambolka, srijemka, breskarka, pečenka. Naraste 3 - 10 kg, okruglastog oblika, blago spljoštena. Kora joj je sivkastozelene boje. Odlična je za pečenje, izradu kolača i juha. Čuvanjem dobiva na kvaliteti.
NAJVEĆA BUNDEVA
Godine 2010. na sajmu u Wisconsinu predstavljena je najveća bundeva na svijetu. Imala je obujam 4,7 metara, a težila je 821 kilogram.
RECEPT ZA PET
KIFLICE OD TIKVE
• 50 dag bundeve (možete koristiti hokaido, butternut ili običnu uljnu tikvu) • 70 dag brašna • 1 kockica kvasca • 1 jaje • 2 žlice šećera • 2 dl mlijeka • 1 paketić praška za pecivo • Sol
- Uzdignite svježi kvasac s mlijekom i šećerom. Ispecite tikvu u pećnici pa očistite od nagorenih dijelova i dobro izmiksajte štapnim mikserom.
- Dodajte joj prethodno uzdignuti kvasac, brašno, prašak za pecivo, jaje i sol, po želji, pa zamijesite u glatko tijesto.
- Ostavite na toplome mjestu pola sata.
- Kad se tijesto udvostručilo, promijesite ga, podijelite na 4 dijela.
- Svaki dio razvaljajte u krug, koji razrežite na 8 dijelova.
- Svaki komadić premažite rastopljenim maslacem ili nadjevom po želji (slatkim ili slanim) pa zarolajte u kiflicu.
- Premažite ih razmućenim jajem u koje ste dodali par kapi mlijeka i pospite sezamom ili kimom.
- Pecite u pećnici na 180 °C, dok ne porumene.
OSTALE VRSTE KOJE MOŽETE PRONAĆI NA NAŠEM TRŽIŠTU
1. VITAMINAJA - ruska sorta vrlo slatke muškatne tikve. Relativno dugo se može čuvati. Odlična za krem juhe, kolače i sl.
2. ARGENTA/NECTAR, ORANGE - muškatna tikva, slatkastog, kompaktnog mesa. Naraste između 0,5 i 2 kg
3. ARIKARA 0,5 - 2 kg - bundevica Arikara indijanaca, spada u vrstu C. maxima. Koristi se za krem juhe, pire, pite, kolače, variva i sl.
4. GREY - američka sorta, narančastog, suhog, končastog mesa. Koristi se za krem juhe, slatke kolače i sl.
VRG TIKVE
Velike ukrasne tikve vrste Lagenaria siceraria koje se, osim u dekorativne svrhe, koriste za izradu posuda, pribora, lula i sl.
U azijskim kuhinjama koriste ih u kulinarske svrhe, kao povrće za wok, izradu juha ili sushija.
UKRASNE TIKVICE
Male ukrasne tikvice vrste Cucurbita pepo, koje nisu jestive, imaju isključivo dekorativnu ulogu.
