Čuvarkuća je nezaobilazna biljka vrtnih kamenjara i balkonskih tegli, otporna na vrelu ljetnu vrućinu, niske temperature i sušna razdoblja. Ta nevjerojatno izdržljiva biljka, čiji latinski prijevod imena znači “uvijek živuća” - semper (uvijek) i vivus (živi), jedna je od najpoznatijih roda sukulenata iz porodice tustikovki Crassulaceae.
Kao i sve sukulente, karakterizira je mesnato sočno tkivo lišća koje zadržava vlagu i omogućava biljci normalan razvoj u sušnim razdobljima. Štoviše, ljeti niti ne podnosi zalijevanje, a od viška vlage počet će trunuti, što se može prepoznati po sušenju donjih listova na stabljici.
Riječ je o višegodišnjoj biljci koja, nakon što procvjeta, u srpnju i kolovozu propada, dok se istodobno vegetativno razmnožava preko bočnih izdanaka iz kojih potom nastaju nove rozete. Krase je predivni mesnati listovi u formi rozeta, koji mogu varirati od zelene, crvene i ljubičaste do žute boje, ovisno o raznim kultivarima. Kod nas se čuvarkuća može naći u prirodi i sve vrste tog roda strogo su zaštićene. Treba naglasiti da to nisu sobne biljke i da im ujednačena temperatura tijekom cijele godine ne odgovara jer su trajnice koje prirodno rastu u planinskoj klimi gdje je razlika između dnevne i noćne temperature velika.
Gdje god je posadili, ako je tlo dobro propusno i ima puno sunca, biljka će biti sretna. Ne treba je gnojiti. Zapravo, što se tiče zemlje, više im odgovaraju škrta tla, siromašna hranjivim tvarima, u kojima će sasvim dobro rasti. Odlično podnose mraz i ne smeta im zimska hladnoća, a ako se sade u vrtu, treba pripaziti da ih druge biljke svojim rastom ne pokriju i da tamo gdje rastu zemlja nije vlažna jer će u protivnom istrunuti.
Čuvarkuće su idealne za male balkone i vrtlare koji nemaju vremena za brigu oko biljaka jer uspijevaju u vrlo suhim uvjetima.
Minimalna dubina posuda u kojima se uzgajaju je deset centimetara, a u teglama s više od dvadeset centimetara dubine zbog većeg volumena supstrata može doći do zadržavanja vlage, što će prouzročiti propadanje odnosno truljenje biljke. Prilikom sadnje na dno posude stavlja se sloj drenažnog materijala (šljunak, komadići cigle) kako bi se dobilo rahlo i porozno tlo za razvoj korijena biljke. Čuvarkuće ne podnose previše vlage pa je jako bitno da posude u koje se sade imaju rupe za otjecanje. Tijekom ljeta čuvarkuću treba zalijevati, no rijetko i umjereno, u manjim dozama. Gornji sloj supstrata poželjno je prekriti kamenčićima i krupnijim pijeskom u sloju debljine od 10 milimetara.
Savjet plus
Nikad ne presađujte čuvarkuće tijekom ljeta kada su temperature jako visoke jer će rozete, u kombinaciji s vlažnom zemljom, istrunuti u roku od nekoliko dana.
Ljekovitost čuvarkuća
Čuvarkuća ni danas nije potpuno istražena biljka, iako se u narodnoj medicini koristi stoljećima. Svježe iscijeđen sok li zdrobljeni listovi stavljaju se kao oblog u slučaju uboda insekata, pčela i komaraca, opeklina te raspucane i oštećene kože, ali i upale uha.
Foto: Berislava Picek/Hanza Media
