Nema vrta bez salate, povrća koje je vrlo lagano uzgojiti

Bogata porodica glavočika (Asteraceae) poznata je po velikom broju cvjetnih vrsta kao što su maslačak, tratinčica, suncokret, kozmos i krizanteme, ali i po jednoj od najpopularnijih povrtnica u vrtu - salati (Lactuca sativa). Nema vrta bez salate, povrća koje je vrlo lagano uzgojiti, brzorastuće biljne vrste koja zauzima vrlo malo mjesta na gredici i najbolje raste od ranog proljeća do jeseni. Svatko tko raspolaže i najmanjim slobodnim prostorom, bilo da je riječ o osunčanom prozoru ili komadiću zemlje, može uzgajati svježu i ukusnu domaću salatu. Općenito govoreći, uzgajanje salate i ostalog zelenog lisnatog povrća poput špinata, matovilca ili blitve dobar je izbor za svakog početnika u vrtu.

Omiljeno jelo grčkih bogova

Već su i stari grčki bogovi uz nektar i ambroziju ubrajali salatu među svoja omiljena jela. Ločika - praoblik svih lisnatih salata - bila je sveta i grčkoj božici ljepote Afroditi jer je ispod njezinih listova sakrila dječaka Adonisa. Zato i ne čudi što i danas salatu cijenimo kao pravi izvor mladosti i zdravlja, nezaobilaznu namirnicu velikog broja dijeta i nedjeljnih ručkova.

Salata se razvila od divlje salate (Lactuca serriola) prije oko 2500 godina na području zapadne Azije i istočne Afrike, a posebno je omiljena bila u Egiptu. Divlja salata i danas se često može naći u vrtovima kao korov. Sve do 16. stoljeća koristile su se samo lisnate forme i nisu bile poznate salate glavatice. Za to su zaslužni Francuzi koji su prvi počeli uzgajati modernu salatu glavaticu, uzgojenu iz ločike, koja se prvi put spominje u samostanskim vrtovima, a hrskave kristalke nastale su tek u 19 stoljeću.

Tipovi salate

Asortiman zelenih salata iznimno je velik. Tu su glavate salate, lisnate salate, brzorastuće salate, osvježavajuće kristalke, a paletu dopunjuju i gorkasti radič te druge crvenolisne i zelenolisne salate iz roda Cichorium. Danas se na policama u vrtnim centrima nudi velik izbor različitih sorti salata, što prilikom planiranja vrtnih gredica može vrtlaru/ici prouzročiti slatke muke. Na tržištu se nude i presadnice salata, ali vlastiti uzgoj presadnica iz sjemena pruža nam veći izbor sorti.

Salate glavatice

Glavate salate (Lactuca sativa var. capitata) formiraju čvrste glavice preklapanjem vanjskih listova dok unutarnji nastavljaju rasti tako zaštićeni od čega postanu žuti i blagog okusa. Glavatice mekanih listova ravnog ruba i nešto manjih glavica nazivamo puterice ili maslenke, a one naboranih rubova i izraženih žila zovemo kristalke ili ledenke. Tradicijske sorte su, primjerice, dalmatinska ledenka ili kristal ljetna žuta.

Razlikujemo rane, srednje (ljetne) i kasne (jesenske) sorte čija sjetva počinje u rujnu. Zato uz dovoljno raznolikosti u sortama salatu možemo imati u vrtu tijekom gotovo cijele godine. Hrskave salate kristalke tipične su ljetne sorte koje dobro podnose vrućinu i dugi dan. Nešto kasnije tijekom ljeta dospijevaju rimske salate, a potkraj ljeta počinje berba gorkastih endivija.

Salata za rezanje i branje

Postoje dvije podvrste salata glavatica: lisne i dugolisne salate. Uzgajaju se pomoću odgovarajuće gušće sjetve na gredici (1-2 g sjemena na 1 m2) budući da se ne bere glava, nego pojedinačni listovi. Salata za rezanje tjednima tjera uvijek nove rozete koje se mogu rezati ili čupati dok nakon dvije do tri berbe salata ne potjera u cvijet. Za uzgoj na otvorenom sije se od ožujka u redove s razmakom od 15 cm. Trajno se mogu brati, osim srednjeg izboja iz srca, svi mladi listovi.

Lisnate salate

Lisnate salate (Lactuca sativa var.crispa) imaju samo rahle lisne rozete, najčešće izduženih listova zelene, žuto-zelene ili smeđe-crvene boje. Takve ih opisuju i imena domaćih sorata: vučji jezik, hrastov list, sabljica. Za jelo se režu cijele rozete oko 5 cm iznad tla kako bi srčika ostala netaknuta i nastavila dalje rasti.

Dugolisne salate

Rimske ili dugolisne salate (Lactuca sativa var. romana) također imaju izdužene listove s izraženim središnjim rebrom, ali se oni malo preklapaju pa tvore rahle izdužene glavice. Omiljene su u mediteranskim zemljama jer bolje podnose visoke temperature i kasnije tjeraju cvjetne stabljike. Vanjski listovi ponekad se vežu kako bi se u središtu razvijali žuti mekani listovi. Ožanić ih zato spominje kao “ločike vezanice”.

Endivija (Cichorium endivia)

Endivija pripada drugoj vrsti, ali se zbog istog načina uzgoja i korištenja u kuhinji često poistovjećuje sa zelenom salatom. To je zimska salata koja se u kontinentalnim krajevima sije sredinom srpnja do početka kolovoza na zasjenjene gredice i presađuje sredinom kolovoza na razmak od oko 30 cm kako bi se dobro razvila i kako ne bi stradala od gnjiloće u vrijeme većih oborina. Za jelo se može brati od rujna sve do prvog snijega, a prezimljuje na otvorenom pod snježnim pokrivačem. U mediteranskim krajevima sije se nešto kasnije, potkraj kolovoza i u rujnu, a presađuje do sredine listopada kako bi je mogli brati cijelu zimu, sve do travnja. Razlikujemo dva tipa: širokolisna, ravnih rubova koja se još zove i eskarol, te kudrava, duboko urezanih, naboranih listova.

CROPIX

Toplo-hladna salata s rikolom

• 10 dag rikule
• 2-3 mlade mrkvice
• 1 tikvica
• 1 do 2 mlada luka
• 2-3 češnja češnjaka
• 1 koromač
• metvica
• 1 limun
• 10 inćuna
• maslinovo ulje
• balzamični ocat
• sol

Na papiru za pečenje ispeći koromač, mrkve, češnjak, inćune i tikvice začinjene maslinovim uljem i malo soli. Izmiješati još toplo povrće sa svježom rikulom i mladim lukom. Sve začiniti i posuti listićima mente.

Direktna sjetva i presađivanje presadnica

Kod salata postoje dvije mogućnosti uzgoja: direktna sjetva na gredicu ili sadnja presadnica.

Lisnate salate najčešće sijemo direktno na gredicu u redove razmaknute 20 do 25 cm.

Direktna sjetva na otvorenom

U vrtu prvo treba odrediti mjesto gdje će se uzgajati pojedina biljka te, sukladno njezinim potrebama, pripremiti gredicu. Prilikom sjetve treba misliti i na to da svaka biljka treba svoj vegetacijski prostor kako bi dobila dovoljno hraniva i vode da dosegne svoj puni razvoj. Salata ima plitko korijenje, za razliku od korjenastog povrća, te je prilikom sadnje važno da je prvih 20 cm zemlje rahlo i dobro pognojeno.

Kod sijanja treba voditi računa da se uvijek ostavi dovoljna rezerva sjemena u slučaju da dođe do gubitaka zbog niza razloga: nepogodnog vremena, predubokog ili preplitkog položaja sjemena u zemlji, pokorice i sl.

Biljke uzgojene na ovakav način su otporne, priviknute na vanjske uvjete i u prednosti pred onima iz klijališta koje nakon presađivanja jedno vrijeme staju s rastom.

Dubina sjetve

Sijanje u vrtu se jako razlikuje od načina razmnožavanja biljaka u prirodi. Naime, sjeme većine biljaka nalazi se na površini tla skriveno u sloju suhe trave i druge vegetacije, dok je u šumi riječ o pokrivaču od lišća. U vrtu, gdje je površina zemlje gola ako se ne koristi malč, sjeme se nema gdje sakriti i vrlo lako postaje zalogaj kukcima i pticama. Stoga u vrtu sjeme prekrivamo slojem zemlje, odnosno sijemo ga na određenu dubinu. Kod određivanja dubine sjetve važno je pripaziti da sjeme nije posijano preplitko, ali ni preduboko. Jednostavno je pravilo da sjeme treba biti prekriveno slojem zemlje koji odgovara sedmerostrukom promjeru sjemenke.

Vrijeme sjetve

Najbolje je sijati po oblačnom vremenu uz mogućnost kiše. U suprotnom zemlju treba dobro zaliti prije sijanja i nakon njega.

Salata je jednogodišnja cvatuća biljka koja odlazi u cvije čim dani postanu dulji od 12 sati. Iz lisne rozete počinje nicati cvjetna stabiljka koja se grana i počinje otvarati žute cvjetiće. Zato se ljeti uzgaja lisnata salata za rezanje koja se redovito bere pa biljka ne stigne procvjetati. Također se može uzgajati “baby leaf” salata u koju se ubrajaju i brzorastuće sitnolisne sorte salate koje su oplemenjivači stvorili od endivije, rimske salate ili batavije. Takva salata je vrlo brzo spremna za berbu jer se jede mlado lišće koje naraste za manje od tri tjedna. Od svih povrtnica, salatno povrće sitnih listova idealno je za uzgoj na balkonu. Biljčice poput potočarke, rukole, matovilca, tušta ili maslačka imaju plitko korijenje te mogu rasti u posudama dubokim samo 8 cm. Gotovo sve vrste brzo dozrijevaju, posebno ako je zemlja obogaćena humusom, a i pogodne su za višekratno rezanje.

Posude u kojima se uzgajaju mogu biti svih veličina i oblika, a mi smo se odlučili za krovni žlijeb - improvizirani vertikalni vrt za male prostore koji smo dopunili i sustavom za samozalijevanje iz kućne radinosti.

Uzgajanje presadnica

Uzgoj iz presadnica koje su zasijane u zaštićenom klijalištu donosi nam raniju berbu što se isplati kod ranog proljetnog uzgoja. Tehnika sijanja u zatvorenom nije previše komplicirana kad se jednom savlada, ali dotad treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Posudice u koje sijemo mogu biti od različitog materijala - plastike, papira, gline ili stiropora. Svaki oblik reciklaže je dobrodošao, ali i kupnja u centrima može proći jer se kupljene posudice mogu koristiti godinama.

Bolesti i nametnici

Kod uzgajanja salate treba obratiti pažnju na vlažnost jer se u uvjetima visoke vlažnosti, pogotovo u plastenicima i staklenicima, javljaju pepelnica i trulež. Na otvorenom je, pak, glavni neprijatelj puž koji može zadati popriličnu glavobolju vrtlaru/ici. Postoje različite metode obrane od najezde puževa: otrovni mamci koje treba koristiti samo ako je nužno, mehanička zaštita, određene aromatične biljke koje puževi ne vole te biljke-mamci koje privlače puževe.

Biljke koje odbijaju puževe

• grbica (Lepidium sativum)
• rikul (Eruca sativa)

Biljke koje privlače puževe

• kadifica (Tagetes)
• kamilica (Matricaria chamomilla)

Kvalitetna zemlja - zdrava biljčica

Ako ste odlučili sijati u teglice, imajte na umu da je odabir kvalitetne zemlje važan preduvjet uspješnog klijanja i rasta biljke. Kada biramo zemlju, važno je da dobro zadržava vlagu, ali i da je istodobno prozračna kako ne bi došlo do truljenja sjemenki.

Zemlja za uzgoj sadnica može biti različita - od zemlje za klijanje koja se može nabaviti u vrtnim centrima do humusa od kišnih glista koji se dobiva iz kućnog komposta. Ako ga nemate, preporučujemo humus od kalifornijskih glista koji se lako može dobaviti preko oglasnika od lokalnih proizvođača.

Hoće li sjeme proklijati ili ne, najviše ovisi o svjetlosti, toplini i vodi. Optimalna je temperatura od 18 do 20 stupnjeva, a ako se posudice nalaze na radijatoru, dobro je ispod teglice staviti knjigu ili dasku kako ne bi došlo do prebrzog isušivanja zemlje.

Toplina i vlažnost dodatno se mogu osigurati stavljanjem prozirnog najlona preko posudice, koji se makne čim biljčice niknu.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media