Ipak, ako želimo od njih dobiti maksimum i uživati u lijepim i zdravim biljkama, treba znati više. Učite s nama!
KAKTUSI
Kaktusi su sukulentne biljke iz porodice Cactaceae, porijeklom iz pustinjskih krajeva Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. U toj velikoj skupini, biljke imaju zadebljanu stabljiku i list, no i zadebljani korijen kako bi u sušnim uvjetima u vrlo kratkom vremenu mogli prikupiti što veću količinu vode koju će pohraniti i sačuvati, a istovremeno imaju i smanjeni broj puči kojima osiguravaju prevelik gubitak vode.
Tijekom evolucije su zbog sušnih razdoblja i visokih temperatura u polupustinjama i suhim stepama tropskih i suptropskih predjela razvili mnogobrojne prilagodbe - reducirali površinu, broj listova i zadebljanje stabljike, kao npr. opuncije koje su zadržale habitus poput drveta, no bez lišća sa zadebljanim tijelom. Daljnjom redukcijom neke su vrste odbacile i grane te su se tako razvile jedinke u obliku stupa jer je takav oblik osiguravao i manji gubitak vode. Jedna od mnogobrojnih prilagodbi su i rebrasti žljebići, kao kod Echino kaktusa koji su se pojavili zbog povećanja površine hlađenja, a kod jačeg sunca jedno rebro služi kao sjena drugome. Isto tako, razvili su različite prilagodbe kojima se brane od životinja u prirodnom staništu. Mogu imati bodlje na listovima kojima ujedno skupljaju i rosu ili specifičan izgled kojim imitiraju okolno kamenje kada bodlje izostaju.
Iz svih tih prilagodbi razvile su se najrazličitije vrste kaktusa koje se vrlo često uzgajaju i kao sobne biljke. Kaktusi se mogu postavljati kao samostojeće biljke u prostor poput skulpture, u nakupine manjih primjeraka na policama ili prozorskim daskama te vješati u prostor sa stropa ili kakve police.
Slobodnostojeće ili u nakupinama na prozorskim daskama uzgajaju se različite vrste stupastih kaktusa (Cereus, Espostoa), kaktusi s bijelim dlakama (Cephalocereus, Rebutia), rodovi loptastih kaktusa (Gymnocalycium, Mammillaria, Parodia, Lobivia) te grmoliki kaktusi s uspravnim stabljikama i bodljikavim granama (Pereskia aculeata).
Od visećih kaktusa, najčešće se uzgajaju rodovi razgranatih epifitnih i lisnatih kaktusa (Rhipsalis, Epiphyllum, Lepismium).
Tako bogata raznolikost nameće činjenicu da svaka vrsta ima i neke posebne zahtjeve, ali osnovna pravila njege mogu se primijeniti na većinu vrsta dostupnih na našim prostorima.
Za uspješan uzgoj kaktusa potrebno je poznavanje i poštivanje vegetacijskog zimskog i ljetnog ciklusa te propusno tlo i odgovarajući položaj, pri čemu je najbolji južni, s puno sunčeve svjetlosti.
Od proljeća do jeseni mogu se držati u vrtovima, na balkonima i terasama, ali zimi ih je potrebno zaštiti od mraza i niskih temperatura.
Količina i učestalost zalijevanja ovisi o položaju - ako su kaktusi smješteni na južnoj strani i cijeli su dan izloženi jakom suncu, ljeti im neće smetati ni svakodnevno zalijevanje te će u tom slučaju uz povremenu dohranu brzo rasti.
Ako nisu postavljeni na direktno sunce, kaktuse treba zalijevati kada se zemlja u tegli u potpunosti isuši kako ne bi došlo do truljenja korijena.
Dobra drenaža ima važan utjecaj na uzgoj kaktusa, stoga ih uvijek treba saditi u tegle s drenažnim otvorom kako bi se višak vode uvijek ocijedio. Za zalijevanje je najbolje koristiti kišnicu ili odstajalu vodu.
Kaktusi imaju period mirovanja koji traje približno od listopada do travnja, kada su životni procesi minimalni. Kako bi kaktusi spremno dočekali zimu, potrebno je već u drugoj polovici rujna postupno smanjivati zalijevanje. Kad se jutarnje temperature približe nuli, zemlja u teglama treba biti suha, a kaktusi još uvijek mogu ostati vani da bi se što bolje pripremili na zimske uvjete i fazu mirovanja.
Najbolje ih je zimi smjestiti u hladniju i mračnu prostoriju optimalne temperature od 5 do 10°C, kad za vrijeme zimskog mirovanja zalijevanje izostaje.
Ako su kaktusi tijekom zime smješteni u toploj prostoriji, pored prozora, potrebno ih je povremeno zaliti kad se zemlja u potpunosti isuši, no važno je napomenuti da će se pri višim temperaturama pokrenuti vegetacija, ali će zbog manjka svjetlosti prirast biti nezdrav, deformiran i blijed.
Uz pravilnu njegu i poštivanje vegetacijskog ciklusa (ljeto-zima), kaktusi će cvjetati cvjetovima različitih oblika i boja. Kaktusi ne zahtijevaju puno zemlje, stoga se ne moraju često presađivati. Međutim, kad je presađivanje neophodno, treba se pridržavati nekih pravila.
Prije procesa presađivanja, obavezno se zaštitite gumenim rukavicama kako biste izbjegli bodlje.
Na dno posude potrebno je postaviti debeli sloj šljunka ili krhotina glinena lonca da bi se spriječilo trajno zadržavanje vode.
Kad je biljka kaktusa još mlada i u razvoju, potrebno ju je presađivati jednom godišnje. Nakon što se kaktus razvije, dovoljno ga je presaditi svake tri ili četiri godine, ovisno o rastu njegova korijenja i nikad ne presaditi u preveliku teglu jer se velika količina zemlje sporije isušuje, što može dovesti do truljenja korijena.
EUPHORBIJE
Postoje mnogobrojne vrste sukulentnih mlječika koje izgledom veoma nalikuju kaktusima sa sraslim bodljikavim izbojima. Mnoge mlječike imaju bodlje, odnosno trnje kojim su obrubljeni listovi i stabljike. Mlječike pripadaju porodici Euphorbija koje su porijeklom iz Afrike i Madagaskara te se razlikuju po posebno građenim cvjetovima te lateks mliječnom soku, koji je otrovan i može izazvati različite iritacije. Danas se najčešće uzgajaju kao sobne biljke, i to kao veći primjerci samostojećih biljaka slobodno postavljenih u prostor koji se doimaju poput skulpture. Pri rukovanju s Euphorbijama potrebno je koristiti se gumenim rukavicama i ne stavljati ih na dohvat djece i kućnih ljubimaca. Uzgajanje je vrlo slično kaktusima, osim što najniža temperatura zimi ne smije biti niža od 15°C te je zalijevanje nešto obilnije nego kod kaktusa.
