Izbor posuda i supstrata za sadnju uz njihove prednosti i mane: Predlažemo najčešće tipove

Gotovo ne postoji stan ili kuća koja nema neku sobnu, vanjsku ili balkonsku biljku u tegli. Osim što služe kao ukras, biljke u posudama nam pružaju i jedan oblik rutine koja pozitivno utječe na naše raspoloženje. U stanovima su se do nedavno najčešće uzgajale ukrasne biljke iz toplih krajeva, ali u posljednje vrijeme sve više se uzgajaju začini ili povrtnice. Na balkonima i terasama, gdje ima više mjesta i sunca, mogućnosti su još i veće. Osim ukrasnog bilja i povrća mogu se uzgajati i grmovi ili mala stabla. Mogućnosti su ograničene samo slobodnim prostorom, voljom i znanjem koje posjedujemo. Donosimo kratki pregled osnovnih elemenata sadnje u posude s nekoliko korisnih savjeta.

IZBOR POSUDA

Da bi se izabrala idealna posuda, potrebno je odgovoriti na brojna pitanja. Za koju vrstu bilja? Na kojem mjestu ćete držati posudu? Treba li biti više lijepa ili samo praktična? Skupa ili jeftina, reciklirana ili ‘uradi sam’ opcija? Koja veličina?

Izbor dimenzija posude ovisi prije svega o tome što se u njima treba posaditi. Ako biljka korijenom vrlo brzo ispuni svaki kutak posude, ona će stagnirati u rastu. Zato je uvijek dobro u obzir uzeti veličinu korijenova sustava, a koji je najčešće proporcionalan ili malo manji od nadzemnog dijela biljke. Ako planirate mješovitu sadnju, posude bi trebale biti prilično velike.

Kod vanjskih posuda najveću opasnost predstavljaju temperaturna kolebanja koja proizvode velik stres biljkama. U vrtnom tlu je temperatura prilično ujednačena, a kod posuda za sadnju dnevne razlike mogu biti i tridesetak stupnjeva ako su previše male, nalaze se na direktnom suncu ili su napravljene od metala ili tanke plastike. Imajte na umu da je uvijek bolje imati više mjesta i zemlje nego manje. Više zemlje bolje podnosi oscilacije temperature i bolje zadržava vlagu. Drenaža bi svakako trebala postojati, a tip drenaže ovisi o namjeni posude.

Predlažemo neke od najčešćih tipova posuda za sadnju uz njihove prednosti i mane

Terakota posude ne moraju biti samo ciglene boje, postoje i glazirane varijante u svim tonovima. Posude su lijepog i najčešće rustikalnog izgleda, a napravljene su od prirodnog materijala odnosno gline. Imaju dva značajnija nedostatka. Relativno su krhke i potrebno je pripaziti prilikom premještanja. Drugi nedostatak je što je takav tip posuda podložan temperaturnim kolebanjima. Za sunčanog i toplog vremena sklone su isušivanju i potrebno je biljke u njima češće zalijevati. U zimsko vrijeme tegla može ispucati ako nakon vlažnog vremena dođu niske temperature. Ako kupujete novi lonac od terakote, namočite ga u vodu na dan ili dva kako biste ga hidratizirali prije sadnje.

Betonske posude dolaze u raznim varijantama i veličinama. Prednost im je što mogu izdržati sve vremenske uvjete ako se nalaze u vanjskom prostoru. Nedostatak im je da su prilično teške, što je podnošljivo ako su male ili srednje veličine. Ako su zaista velike, vrlo ih je teško premjestiti na drugu lokaciju.

Razne varijante plastike, stakloplastike ili epoksidnih smola dolaze u velikom broju varijanti i oblika. Prednost im je prije svega što su vrlo lagane i fleksibilne, a o kvaliteti materijala ovisi njihova trajnost. Zbog niske težine u odnosu na veličinu pogodne su za vješanje. Ako im je stijenka tanka, podložne su isušivanju zemlje, ali postoje i varijante s duplom stijenkom koja je daleko otpornija na temperaturna kolebanja.

Metalne posude mogu biti vrlo interesantno rješenje zbog otpornosti i atraktivnog izgleda. Mana im je što se vrlo brzo zagriju na suncu pa se biljke mogu praktički iskuhati i uginuti. Potrebno je izbjegavati direktno sunce ili za toplijih dana omotati posudu platnom.

Drvene posude najčešće s unutarnje strane imaju neki drugi materijal koji sprečava direktan kontakt s vlažnom zemljom. Ako su to ipak potpuno drvene posude, najbolje je izabrati one s prirodno impregniranim drvom kao što su cedar ili bor. Drvo je prirodan materijal i biorazgradiv što je svakako prednost. Druga povoljna karakteristika je to što drvo nije toliko osjetljivo na temperaturna kolebanja i ne zagrijava naglo supstrat unutar posude.

Kao posude za sadnju mogu poslužiti i brojni uporabni predmeti koji više nemaju osnovnu namjenu. Stare kante, konzerve, kutije ili čak čizme. Samo mašta je granica…

IZBOR SUPSTRATA

Izbor supstrata nam diktira vrsta biljke koju želimo posaditi. Nije isto ako je to sobno bilje, ukrasno vanjsko bilje, trajnice, povrće, grm ili stabalce. Za svaku vrstu postoji zaista velik izbor gotovih supstrata koje je moguće nabaviti u redovnoj prodaji. Kvalitetan supstrat prije svega biljci mora pružiti sva potrebna hranjiva, osigurati dobar odnos vlage, stabilnu strukturu za korijen i ne smije imati korova ili uzročnika bolesti. Ovo posljednje se najčešće javlja kod upotrebe vrtne ili šumske zemlje. Kod gnojiva je bitno sporo otpuštanje hranjivih tvari. Ako su u supstratu dostupna samo laka hranjiva odnosno gnojivo, biljka će u početku buknuti, a zatim stagnirati ili se posušiti. Ako je supstrat tako sastavljen da u sebi ima razne varijante gline kao što su komadići cigle, ona će sadržavati i teže dostupna hranjiva koje korijen polako crpi. Što se vodozračnih odnosa i strukture tiče, tu su bitna vlakna poput kokosovih, zatim mahovine, treset, fini pijesak, perlit i vermikulit koji jako dobro drži vodu, a izrazito je lagan.

Vrtna zemlja je široko dostupna i nameće se kao praktičan i logičan izbor za punjenje posuda, ali postoji nekoliko loših strana. Prije svega zemlja se u posudama izrazito brzo isuši i stvrdne. Zato ju je potrebno konstantno zalijevati. Da biste napravili dobru zemlju za posude u vlastitom angažmanu, prvo morate kvalitetnu vrtnu zemlju i humus držati nekoliko mjeseci u zatvorenoj vreći kako bi korovi koji postoje niknuli i uginuli. U tom razdoblju ugiba i jedan dio uzročnika bolesti. Zatim takvu zemlju miješate s čistim kompostom ili glistincem (također odležanim) i dodajete popravljače strukture poput finog pijeska, vermikulita ili treseta. Ako želite da supstrat dulje bude hranjiv, dodajete i izmrvljenu ciglu što je korisno kod trajnica, grmova ili malih stabalaca. Omjeri pojedinih sastojaka ovise o kvaliteti osnovnog supstrata i biljci koja se sadi, a ne postoji univerzalna formula. U svakom slučaju obična vrtna zemlja bi u ukupnoj količini trebala biti u malom udjelu.

KAKO PRIPREMITI SUPSTRAT ZA TEGLE

Predlažemo jedan od recepata kako pripremiti supstrat za sadnju u kućnoj radinosti od sastojaka koji su nam dostupni u okolici.

Kao osnova, ali u malom omjeru, poslužit će vrtno i humusno tlo. Ukupna količina ove dvije komponente ne bi trebala prelaziti 40%. Dodajte malo finog pijeska.

Njegov udio ovisi o ‘težini’ vrtnog i humusnog tla.

Odležali kompost treba biti u većem udjelu, a njega slijedi treset. Manji udio drobljene opeke osigurat će dugotrajnost supstrata i izvor mikroelemenata za biljku.

Sve dobro promiješajte. Supstrat mora biti lagan i stabilan kada se stisne šakom, ali ne i zbijen. Ako je previše zbijen, dodajte još komposta i treseta.

SADNJA BILJAKA

Na dno posude za sadnju stavite malo geotekstila ili papirnatog ručnika kako bi se izbjeglo prosijavanje supstrata.

Umetnite supstrat i napravite manju rupu u visini biljke koja se sadi.

Biljku pažljivo izvadite iz posude. Ako je korijenova bala prevelika za novu posudu, lagano je rastresite i orežite korijen.

Položite biljku i zatrpajte supstratom do visine na kojoj je i prije rasla. Zalijte. Završni sloj bi trebao biti oko 2-3 cm od vrha posude.

Umetnite posudu za presadnju u ukrasnu posudu.

Prekrijte površinu ukrasnim kamenčićima u tolikom sloju da se ne vidi plastična posuda.

PRIPREMA POSUDE I DRENAŽA

Svaka posuda bi trebala imati nekakav oblik drenaže. Ukrasne posude za interijere najčešće nemaju rupičasto dno kako bi se izbjegla mogućnost kapanja po namještaju i podovima. U takve posude se ne obavlja direktna sadnja već se u njih umeće manja tegla s rupičastim dnom. Poželjno je da između dna umetnute tegle i dna posude bude malo prostora u koji može otići eventualni višak vode, a koji će biljka po potrebi kasnije korijenom povući.

Ako posuda ili tegla ima pripremljene dovoljno velike rupe, u pravilu nije potrebna drenaža. Dovoljno je na dno staviti komadić geotekstila ili običnog papirnatog ručnika kako bi se prilikom sadnje spriječilo ‘otjecanje’ zemlje.

Kod velikih posuda i žardinjera dobro je imati i drenažni sloj. Kupiti se mogu glinene kuglice ili plastične kadice, ali drenažu možete prirediti i sami. Oblutci, kamen, drobljena cigla ili crijep će također dobro poslužiti. Stavljaju se u sloju debljine 3-10 cm, ovisno o veličini u dubini posude i biljci koja se sadi, a vrijedi pravilo: veća biljka - veća i dublja posuda - deblji sloj drenaže.

Kao završni sloj, iznad sloja tla, mogu se staviti ukrasni kamenčići, glinene kuglice ili mulch. Osim estetike to je posebno korisno kod vanjskih posuda zato što djelomično sprečava kontakt sa suncem i isparavanje vlage iz supstrata.

BILJKE

U posude odnosno tegle mogu se zasaditi ili posijati gotovo sve biljke. Prije svega tu su sobne biljke koje dolaze iz toplih krajeva i nikako ne mogu preživjeti uvjete vanjskog okruženja u našoj klimi. Unutar kuće možemo držati i začine te razno povrće. Mogu se uzgajati gotovo sve povrtnice, najbolje uspijevaju lisnate i plodovite, a korjenašicama je potrebna dosta dublja posuda. Što se tiče uzgoja na terasi ili balkonu treba imati na umu da su ovdje temperaturne oscilacije izraženije. Tegle ili žardinjere se stavljaju na položaj zaštićen od sunca i vjetra kako bi se izbjeglo isušivanje i nagle promjene temperature supstrata. U posudama na terasama možemo uzgajati praktički sve povrće, začine, cvjetnice, grmlje, ali i neke vrste stabala. Uvijek imajte na umu da je potrebno osigurati dovoljno veliku posudu i stalnu vlažnost supstrata.

Ako presađujete biljke u veću posudu, probajte što više sačuvati korijenovu balu i ne rastresti je. Biljka se sadi na istu razinu iznad korijena na kojoj je i prije rasla. Nakon sadnje biljku dobro zalijte i eventualno nadodajte supstrat na razinu početka stabljike.

Miješane biljke u posudama mogu izgledati atraktivno i donijeti novu dinamiku u prostor. Za uspješan rast slijedi nekoliko savjeta:

Ako sijete sjeme ili presađujete mlade sadnice, računajte s veličinom biljaka u punom razvoju. Čak i u veće tegle stane tek nekoliko biljaka i ako posadite previše, doći će do uginuća ili slabijeg razvoja svih biljaka.

Poželjno je kombinirati biljke koje rastu na različitim visinama. U središnji dio dolaze visoke biljke, oko toga manje grmaste, a na rubove padačice.

Zajedno sadite biljke ovisno o potrebi za suncem. Biljke sjene mogu ići samo s istima, a one koje vole sunce ili polusjenu mogu ići u kombinaciji.

Kod velikog broja vrsta postoje patuljasti kultivari, namijenjeni baš za uzgoj u teglama. Probajte nabaviti takve biljke kako biste uštedjeli na prostoru i veličini posuda.

Možete napraviti i tematske male vrtove. Kao primjer može poslužiti vrt za pizzu s balkonskim rajčicama, bosiljkom i paprikom ili začinski vrt s bosiljkom piccolino, peršinom i koprom.

Pored stabalaca i grmova može rasti cvijeće, začini ili nisko lisnato povrće. Za razliku od stabala, korijen im je relativno plitak i ne radi konkurenciju korijenu veće biljke.

Biljke koje izrazito mirišu stavite u zavjetrinu kako bi se sačuvalo što više mirisa.